Baza je ažurirana 11.05.2026. zaključno sa NN 29/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1043/2023-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1043/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice A. L. iz G., OIB ... i II. tužitelja B. L. iz G., OIB ..., koje zastupa punomoćnica I. B. A., odvjetnica u G., protiv tuženika R. M. S. e. iz Republike Austrije, P., OIB ..., (pravni sljednik R. S. S.-J.-W. e., Republika Austrija, S. S. I. R., OIB ...), kojeg zastupa punomoćnik N. R. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. & R. u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1277/2022-2 od 23. ožujka 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici broj P-120/2017-87 od 3. listopada 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I  Odbijaju se tužbeni zahtijevi tužitelja A. L. iz G., i B. L. iz G., koji glase:

 

"1. Utvrđuje se da je ništetno očitovanje B. L. i A. L., posl. br. OU-794/08 od 28. kolovoza 2008. sastavljeno kod javnog bilježnika B. J. iz Z.

 

2. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen između B. L. i A. L., oboje iz G., kao zajmoprimaca i R. s. S.-J.-W. e. kao zajmodavca od 19. 08. 2008. godine.

 

3. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici da u zemljišnim knjigama u zk.ul.br. 2531 k.o. G. uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga temeljem očitovanja broj OU-794/08 od 28. 08. 2008. godine.

 

4. Briše se založno pravo uknjiženo temeljem očitovanja broj OU-794/08 od 28. 08. 2008. godine sastavljeno po javnom bilježniku B. J. iz Z., u zk.ul.br. 2531 k.o. G. na čkbr. 1250/6 – kuća br. 18 sa dvorištem i oranica u ... sa 212 čhv., vlasnika L. B. u ½ suvlasničkog dijela i L. A. u ½ suvlasničkog dijela.

 

5. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od 15 dana."

 

II Nalaže se tužiteljima A. L. iz G., i B. L. iz G., da tuženiku R. b. s. S.-J.-W. Austrija, S. S. i. R., naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 31.550,00 kn/4.187,40 EUR-a1, u roku od 15 dana.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-120/2017-87 od 3. listopada 2022.

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe i zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu tužitelja.".

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 2385/2023-2 od 5. rujna 2023. tužiteljima dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

 

''Ima li se članak 19.j st. 1. Zakona o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15)  temeljem odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U - I-4455/2015 od 4. travnja 2017. obvezno primijeniti na konkretni slučaj u kojem se zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1.000.000,00 kuna, sklopljenim sa vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen?''.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predložili su ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

5. U odgovoru na reviziju, tuženik je predložio odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

 

6. Revizija je neosnovana.

 

7. U povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti očitovanja tužitelja od 28. kolovoza 2008. i ugovora o jednokratnom kreditu sklopljenog 19. kolovoza 2008. između tužitelja kao zajmoprimaca i tuženika kao zajmodavca, uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama tužitelja upisanim u z.k.ul.br. 2531 k.o. G. kakvo je bilo prije uknjižbe prava zaloga na temelju očitovanja od 28. kolovoza 2008., te eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za brisanje tog založnog prava upisanog u korist tuženika.

 

9. Tijekom postupka, tužitelji su svoje zahtjeve temeljili među ostalim na tvrdnji da pravni prednik tuženika, kao kreditna institucija Republike Austrije, nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za rad u Republici Hrvatskoj, pa da je sklapanje ovih pravnih poslova protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske. Također su ukazivali na ništetnost ugovora pozivom na Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom ("Narodne novine", broj 72/17 - dalje: Zakon o ništetnosti).

 

10. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev, polazeći od utvrđenja da je pravni prednik tuženika trgovačko društvo sa sjedištem u Republici Austriji, gdje ima bankovnu dozvolu za obavljanje kreditnih poslova, da on nikad nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za poslovanje na području Republike Hrvatske, da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen na području Republike Austrije, u sjedištu tuženika kao ponuditelja (čl. 252. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) te da za rješenje spora nisu glede valjanosti ugovora mjerodavne odredbe materijalnog prava Republike Hrvatske, pa tako ni čl. 19.j st. 1. Zakona o izmjeni dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 - dalje: ZPK), a niti se primjenjuje Zakon o ništetnosti, koji je u međuvremenu i ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske.

 

11. U odnosu na naznačeno pravno pitanje, pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova podudarno je pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u odlukama Rev 1651/2018-2 od 26. siječnja 2021., Rev 1564/2018-2 od 9. listopada 2019. i Rev 782/2019-2 od 20. prosinca 2022.

 

12. Reafirmirajući pravno shvaćanje ovog suda izraženo u naprijed navedenim odlukama, a radi odgovora na pitanje u odnosu na koje dopuštena revizija i navoda revizije, treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlučujući o ustavnoj tužbi podnositelja u činjenično i pravno podudarnoj situaciji kao u ovom predmetu u odluci broj U-III-1519/2021 od 15. srpnja 2021., a kojom je ustavna tužba podnositelja odbijena, naveo citirajući odredbu čl. 19.j ZPK, da se ne može primijeniti Zakon o ništetnosti jer je njegova primjena zabranjena nakon što je Sud EU donio presudu u predmetu C-630/17 (Anica Milivojević protiv Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen) 14. veljače 2019. Naime, Ustavni sud je prihvatio argumentaciju Suda EU te je Zakon o ništetnosti ukinuo odlukom broj U-I-3678/2017 od 3. studenoga 2020. ("Narodne novine", broj 131/20) uz utvrđenje da je u nesuglasnosti s vladavinom prava kao najvišom vrednotom ustavnog poretka Republike Hrvatske. Pritom je utvrdio i da je Zakon o ništetnosti u nesuglasnosti s čl. 141.c Ustava. Stoga taj Zakon više nije dio pravnog poretka Republike Hrvatske (toč. 9.1.).

 

13. Obzirom na sve izloženo odgovor na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija glasi:

 

"Čl. 19.j st. 1. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15) na temelju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4455/2015 od 4. travnja 2017. nije moguće primijeniti na konkretni slučaj u kojem se zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu, čiji iznos ne prelazi 1.000.000,00 kn, sklopljenim sa vjerovnikom koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, iako je ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen prije stupanja na snagu navedenog Zakona, ali ugovorni odnos između stranaka nije dovršen." (tako i Rev 918/2022-11 od 28. veljače 2024.).

 

14. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti.

 

15. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen kao neosnovan, jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku nije bila potrebna, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 10. travnja 2024.

 

                                          Predsjednik vijeća:

                                          dr. sc. Ante Perkušić, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu