- 1 -              Rev-1145/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1145/2020-3

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. R. iz T., OIB ..., zastupanog po punomoćnici I. Ž. Š., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5592/18-2 od 17. rujna 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-93/2018-8 od 3. rujna 2018., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              U pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, kao i u odluci o troškovima postupka, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 5592/18-2 od 17. rujna 2019. i presuda Općinskog suda u Sisku broj P-93/2018-8 od 3. rujna 2018., te se u ovom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj „...temeljem pravnog posla stekao pravo suvlasništva u 301/8392 dijela z.k.č. br. 1435/1 k.o. T. u naravi zgrada, dvorište i prostor za parkiranje, T. c., površine 8392 m2, koja je upisana u zk. ul. 3840 k.o. T., što je tužena Republika Hrvatska, OIB ... dužna priznati i dozvoliti da se na temelju ove presude izvrši z.k. prijenos opisane nekretnine sa imena tužene na ime tužitelja u 301/8392 dijela, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.“ Prema odluci o troškovima postupka, svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2. Rješenjem ovog suda broj Broj: Revd - 951/2020-2 od 26. svibnja 2020. tuženici je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude zbog pravnih pitanja:

 

              1. "Je li pravno dopušteno utvrđenje prava suvlasništva na cijeloj nekretnini kada je moguća geometrijska dioba te nekretnine formiranjem novonastale parcele u granicama stjecanja prava vlasništva kupoprodajnim ugovorom, a posebno uzimajući u obzir da je izgrađena zgrada, u naravi zgrada suda, koja ima svojstvo javnog dobra u javnoj uporabi sukladno odredbi članka 35. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, 152/14)?"

 

              2."Je li pravno dopušteno steći pravo vlasništva na nekretnini na temelju pravnog posla koji je u vrijeme zaključenja bio dopušten, ali nije bio valjan niti realiziran provedbom u zemljišnoj knjizi niti predajom posjeda, odnosno je li takav pravni posao mogao biti podloga za utvrđenje prava vlasništva na temelju pravnog posla?"

 

3. Protiv drugostupanjske presude, u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja, tuženica je zbog prethodno naznačenih pitanja podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju uz prijedlog da se odbije kao neosnovana.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje stečenog prava suvlasništva nekretnine, sve kao osnov upisa stečenog prava u zemljišne knjige.

 

8. Nižestupanjske presude temelje se na činjeničnom utvrđenju: - da je u z. k.ul. br. 8210 k.o. T. upisana k. č. br. 1503 kuća br. 17, dvorište i spremište, Š. pov.185 č. m, kao i k. č.br. 1504 voćnjak pov. 320 č. m, te da je tužitelj upisan kao vlasnik, - da su u z. k. ul. br. 3840 k.o. T. upisane k. č. br. 1435/1, P. p., zgrada i dvorište i prostor za parkiranje u U. 84 i 86, pop. br. 20611, pov. 8441 č. m te k. č. br. 1435/2 P. p., zgrada i dvorište i prostor za parkiranje u U., pop. br. 20611, pov. 1810 č. m., kao jedinstveni objekt sagrađen na k. č. br. 1435/1 i 1435/2, u vlasništvu R. H., - da je prijavnim listom Rn-1060/11 k. o. T., izmijenjen je broj, oblik i površina, te način uporabe k. č. br. 1504, voćnjak pov. 320 č. m. i k. č. br. 1435/1, P. p., zgrada i dvorište i prostor za parkiranje u U., pov. 8441 č. m., na način da k. č. br. 1504 ima površinu 609 č. m i to kao izgrađeno zemljište (11 č. m.) i dvorište (598 č. m.), pri čemu se tako formirana k. č. br. 1504 k. o. T. sastoji od čitave dosadašnje kč. br. 1504 (pov. 320 č. m.), ali i dijela k. č. br. 1435/1 pov. 289 č. m., zbog čega bi nakon provedbe tog prijavnog lista k. č. br. 1435/1 imalo površinu od 8152 čm., - da iz posjedovnog lista br. 2639 k. o. T. od 5. svibnja 2016. i od 30. siječnja 2013. proizlazi da je tužitelj upisan kao posjednik kč.br. 1504 ukupne površine 609 č. m., - da u odnosu na k. č. br. 1504 k.o. T. površine 320 č. m. iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove proizlazi da je katastarska čestica broj 1504 k. o. T. u postupku nove katastarske izmjere 1963. godine evidentirana u operatu upravo s tom površinom, uz upis T. R. kao korisnice, - da je nakon toga na temelju rješenja istog ureda od 29. lipnja 1989. godine, a temeljem geodetskog elaborata Rn-1036/89 k.o. T., izrađenom u postupku reambulacije dijela k.o. T., evidentirana kč.br. 1504 ukupne površine 609 čm za korist dotadašnje korisnice, - da je tužitelj je kao korisnik te čestice površine 609 čm upisan na temelju geodetskog elaborata Rn-1060/2011 i to na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine između T. i J. R. od 30. studenog 2001., izjave T. R. od 30. travnja 2002. godine te rješenja o nasljeđivanju iza pok. T. R. i pok. I. R., - da iz povijesnog stanja zemljišne knjige proizlazi da su prilikom otvaranja zemljišne knjige za k.o. T., k. č. br. 1435/1 i k. č. br. 1435/2 k.o. T. nastale, između ostaloga, i od dijela nekadašnje k. č. br. 3829/3 k.o. G. Z., dok je iz povijesnog stanja zemljišne knjige za tu česticu razvidno da je kao prvotni vlasnik čitave te čestice upisane kao oranica i graba na T. c. površine 433,2 č. hv. bio upisan J. Ž., a nakon toga na temelju pravomoćne presude Kotarskog suda za II i III rajon G. Z. od 17. studenog 1947. godine, br. I-493/47 uknjiženo je pravo vlasništva u korist T. R. i to u 93/433,2 dijela, kojim osnovom su T. R. i J. Ž. 1949. godine bili upisani kao suvlasnici k. č. br. 3829/3 k.o. Z. (J. Ž. kao vlasnik 340,2/433,2 dijela, a T. R. 93/433,2 dijela), - da je nakon toga rješenjem od 22. siječnja 1964. godine, a na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NNOO T. od 14. lipnja 1960. godine zabilježeno da je na 62/340,2 dijela kč.br. 3829/3 u vlasništvu J. Ž. iz Z. sagrađena najamna stambena zgrada na T. c., koja se upisuje u posjedovnicu, dok je temeljem pravomoćnog rješenja Sekretarijata za financije NNOO T. od 30. lipnja 1959. godine zaplijenjeno navedeno zemljište sa zgradom upisano kao društveno vlasništvo, dok je istovremeno na teretovnici tog uloška uknjiženo pravo korištenja preostalog zemljišta (temeljem čl. 38. i čl. 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta) dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi za korist J. Ž. (u 278,2/433,2 dijela) i T. R. (93/433,2 dijela), - da je predmetno pravo korištenja brisano 1965. godine na temelju rješenja Odjela za financije općine T. od 15. studenog 1965. godine iz kojeg je razvidno da je nekadašnji vlasnik, a sadašnji korisnik J. Ž. predao u posjed više zemljišta, a među njima i k. č. br. 3829/3 k. o. G. Z. površine 340,2 čhv u korist O. T. za izgradnju P. p., - da je nakon toga prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. T. formirana kč.br. 1435/1 k.o. T. (na kojoj je danas upisana P. p.), i to, među ostalim, od nekadašnjeg dijela k. č. br. 3829/3 k.o. Z., te upisana kao društveno vlasništvo, - da je jedini preostali sukorisnički omjer na predmetnoj čestici imala T. R. i to u 93/433,2 dijela, koje je naslijedila od T. R. preko izvanknjižnog sukorisnika I. R., da je nova k. č. br. 1504 k. o. T. nastala od dijela k. č. br. 3829/3 k.o. Z., na način da novoformirana čestica ima površinu od 89, odnosno 320 č. m., s tim da je ta čestica prvotno bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja T. R. (temeljem čl. 38. i čl. 39. ZON-a), - da iz prethodno navedenog proizlazi da je od nekadašnjeg sukorisničkog dijela T. R. k. č. br. 3829/3 k.o. G. Z. (93/433,2 dijela), prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. T. nastala upravo k. č. br. 1504 k. o. T. površine 320 čm koja je kao takva i dalje upisana u zemljišnim knjigama a kao vlasnik tužitelj, a koji je to vlasništvo stekao na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. studenog 2001. godine od T. R., iako je u tom kupoprodajnom ugovoru navedeno da T. R. prodaje tužitelju k. č. br. 1504 k.o. T. ukupne površine 609 č.m. (tako da je uračunato i spornih 289 č. m. koji pripadaju k. č. br. 1435/1 k.o. T. a na koje je kao vlasnik upisan tuženik).

 

9. Polazeći od utvrđenja da je k. č. br. 1504 (koja je u zemljišnim knjigama u površini od 320 č.m. upisana kao vlasništvo tužitelja) nastala od dijela k. č. br. 3829/3 k. o. G. Z. i to na način da je tadašnji vlasnik te čestice J. Ž. temeljem kupoprodajnog ugovora s prednikom tužitelja T. R. istoj prodao 93/433,2 dijela ove nekretnine, dok spisu prileži i kupoprodajni ugovor od 28. svibnja 1960. godine sklopljen između J. Ž. i I. R. iz kojeg proizlazi da J. Ž. prodaje i ustupa u vlasništvo i korištenje 81/433,2 dijela čestice k. č. br. 3829/3 k.o. G. Z.., nižestupanjski sudovi (s obzirom da je u vrijeme prodaje nekretnina bila u društvenom vlasništvu - čl. 8. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta /Sl. l. broj 52/58 od 30. prosinca 1958./) prihvaćaju zahtjev tužitelja primjenom odredbi čl. 38. st. 1. i čl. 39. st. 1. citiranog Zakona.

 

10. Međutim, tuženica, u odnosu na pitanja koja su rješenjem ovog suda broj Revd - 951/2020-2 od 26. svibnja 2020. dopuštena, reviziju temelji na razlozima da je zahtjev tužitelja prihvaćen na utvrđenje stečenog prava suvlasništva nad čest. zem. 1435/1 z.u. 3840 k.o. T., dok navedeni zahtjev tužitelj temelji na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva točno precizno geometrijski određenog dijela navedene nekretnine (konkretno, dijela nekretnine koji je u skici lica mjesta vještaka mjernika određen pravcem točaka U-D-C-B-A-R-P-O-N-U), to posebno kod okolnosti da je predmetna nekretnina bila nacionalizirana i predana u posjed O. t. u svrhu izgradnje P. p. (danas O. g. s. u Z.), koje pravo korištenja je i realizirano na način da je zgrada izgrađena, tako da je tužitelju pobijanom presudom (prema načelu pravnog jedinstva nekretnine) dosuđen suvlasnički dio zemljišta sa izgrađenom zgradom (konkretno zgrade suda koja predstavlja javno dobro), te da se pobijana odluka temelji na stečenom pravu suvlasništva temeljem pravnog posla koji nije bio proveden u zemljišnim knjigama niti realiziran predajom posjeda.

 

11. S obzirom na razloge kojima tuženica u odnosu na pitanja koja su rješenjem ovog suda dopuštena temelji reviziju, polazeći od odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV), prije svega treba poći od dijela pitanja koje se odnosi na nekretninu koja predstavlja javno dobro u javnoj uporabi u smislu odredbe čl. 35. st. 5. ZV-a i odgovoriti da pravni poredak određuje bitan sadržaj stvarnih prava striktnim normama, dok stvari koje su u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno drugih osoba javnog prava, nisu samim time izvan dosega djelovanja stvarnopravnog uređenja, već shodno odredbi čl. 35. st. 1. ZV-a Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno.

 

12. U preostalom dijelu treba reći da pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u odnosu na postavljena pitanja odstupa od pravnog shvaćanja ovog revizijskog suda koje je izraženo u više odluka (odluke broj Revx - 995/13-2 od 29. siječnja 2014., Revx – 1075/12-2 od 29. siječnja 2014., Revx – 1075/2012 od 29. siječnja 2014., Rev – 2366/2014 od 23. svibnja 2018., Rev – 2064/2013-3 od 25. veljače 2014., Revx – 840/2010-2 od 25. rujna 2013., Rev – 1178/2013-2 od 3. ožujka 2015, Revx – 36/2014-2 od 15. srpnja 2014., Rev – 700/2008-2 od 7. travnja 2010., te Rev 598/2004-2 od 14. veljače 2007.). Naime, prema shvaćanju ovog revizijskog suda (Revx – 1075/12 od 29. siječnja 2014., Revx - 995/13-2 od 29. siječnja 2014. i dalje), kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava (čl. 2. st. 3., čl. 9. st. 1. ZV-a) i pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – čl. 280. st. 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje – čl. 3. st. 4. i čl. 9. st. 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – čl. 37. st. 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina. U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10 i 55/13 – dalje: ZZK/96), sada čl. 4. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19, 128/22 i 153/23 – dalje ZZK-a) zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (čl. 9. st. 1. ZV-a, čl. 19. ZZK/96 i ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi čl. 19. st. 4. ZZK/96 i ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odjeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja. S druge strane, suvlasništvo je takvo sudjelovanje više osoba u pravu vlasništva iste stvari kod kojeg svakom pojedinom suvlasniku pripada po neki dio prava vlasništva te stvari (između suvlasnika je pravo vlasništva podijeljeno po obujmu, jer sadržaj prava vlasništva nije djeljiv), računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva (čl. 36. st. 1. ZV-a). Tako je svaki od suvlasnika nositelj prava vlasništva, ili točnije svojeg suvlasničkog dijela prava vlasništva s svim vlasničkim ovlastima na stvari (čl. 30. ZV-a), ali je mogućnost izvršavanja prava vlasništva glede cijele stvari ograničena za svakog pojedinog suvlasnika time što postoje i drugi suvlasnici, od kojih svaki ima svoj dio prava vlasništva iste stvari. U smislu predhodno iznesenog, u okolnostima kada je jedna osoba stekla pravo vlasništva nad geometrijski određenom dijelu nekretnine, onda se ona ne može smatrati suvlasnikom nekretnine od koje je taj geometrijski određeni dio odijeljen, jer je u tom slučaju suvlasniku na ime idealnog dijela te nekretnine pripao određeni geometrijski odijeljeni dio (nije riječ o suvlasništvu već o vlasništvu nekretnine koje u prethodno iznijetim pretpostavkama mogu biti objekt prava vlasništva). Kada je riječ o upravljanju građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu prema shvaćanju ovog suda (Revx – 36/2014-2 od 15. srpnja 2014., Rev – 700/2008-2 od 7. travnja 2010., te Rev 598/2004-2 od 14. veljače 2007.) građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu upravljale su općine na čijem se području to zemljište nalazilo, koje su u ostvarivanju tog prava mogle zemljište uzeti iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i dati ga drugim osobama na korištenje na način i u postupku propisanim zakonom. Međutim, ako zakonom propisani postupak oduzimanja iz posjeda nije proveden, a stvarno je došlo do oduzimanja posjeda nacionaliziranog zemljišta prijašnjim vlasnicima i potom promjena na neizgrađenom građevinskom zemljištu u društvenom vlasništvu, koje je tijekom godina u cijelosti ili djelomično izgrađeno i tako u cijelosti (ili dijelom) privedeno svrsi prema prostornom planu postojećeg naselja, tada je na opisani način moglo doći i do prestanka svih stvarnih prava prijašnjih vlasnika, a time i svakog njihovog stvarnopravnog ovlaštenja i to s pravnim posljedicama kao u postupku izvlaštenja. Kada je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla u primjeni pravnih pravila OGZ-a, prema shvaćanju ovog suda (Revx – 840/2010-2 od 25. rujna 2013., Rev – 2064/2013-3 od 25. veljače 2014. i dalje), u primjeni pravnih pravila OGZ-a, prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen.

 

13. S obzirom na prethodno navedeno, na pravna pitanja koja su dopuštena rješenjem ovog suda broj Revd - 951/2020-2 od 26. svibnja 2020. treba odgovoriti da:

 

- kada je riječ o nekretnini koja predstavlja javno dobro u javnoj uporabi u smislu odredbe čl. 35. st. 5. ZV-a pravni poredak određuje bitan sadržaj stvarnih prava striktnim normama, dok stvari koje su u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno drugih osoba javnog prava, nisu samim time izvan dosega djelovanja stvarnopravnog uređenja, već shodno odredbi čl. 35. st. 1. ZV-a Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnog prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno,

 

- kada je jedna osoba stekla pravo vlasništva nad geometrijski određenom dijelu nekretnine, onda se ona ne može smatrati suvlasnikom nekretnine od koje je taj geometrijski određeni dio odijeljen, jer je u tom slučaju suvlasniku na ime idealnog dijela te nekretnine pripao određeni geometrijski odijeljeni dio (nije riječ o suvlasništvu već o vlasništvu nekretnine koje u zakonom određenim pretpostavkama mogu biti objekt prava vlasništva), te

 

- kada je riječ o stjecanju prava vlasništva temeljem pravnog posla u primjeni pravnih pravila OGZ-a, prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91), vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo se steći i bez upisa u zemljišne knjige, samo ako je ugovor bio izvršen, tako da pravni posao čije je objekt stjecanja nekretnina, a koji nije proveden u zemljišnim knjigama niti je izvršen, ne može biti podloga za utvrđenje prava suvlasništva nad nekretninom.

 

14. Kako su nižestupanjski sudovi odlučujući o zahtjevu tužitelja pogrešno primjenili materijalno pravo na koje se odnose materijalnopravna pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, te kako su zbog pogrešne primjene materijalnog prava ostale nepotpuno utvrđene činjenice u smislu izloženog stajališta ovog suda, pa nema uvjeta za preinaku odluke, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

15. U ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice odlučne za primjenu materijalnog prava u smislu izloženog pravnog shvaćanja ovog suda, nakon čega će biti moguće donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

 

16. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 10. travnja 2024.