- 1 -              Rev-513/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-513/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik H. Č., odvjetnik u B., protiv tuženice Z. b. d.d. Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P.1 & P.2 j.t.d. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-699/2023-3 od 30. ožujka 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-945/2019-40 od 18. siječnja 2023., na sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženice.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-699/2023-3 od 30. ožujka 2023. potvrđena je presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-945/2019-40 od 18. siječnja 2023., a kojom je suđeno:

 

„I. Nalaže se tuženiku Z. b. d.d., Z., ..., OIB: … da tužiteljici S. K., OIB:…, B., …, isplati ukupan iznos od 14.966,37 EUR (slovima: četrnaesttisućadevetstošedzesetšest eura i tridesetsedam centi/112.764,10 kuna (slovima: stodvanaesttisućasedamstošezdesetčetiri kune i deset lipa) sa zateznim kamatama koje teku do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 15,33 EUR1/115,53 kn tekućim od 16. studenoga 2007. do isplate,

- na iznos od 15,07 EUR1/113,54 kn tekućim od 16. prosinca 2007. do isplate,

- na iznos od 15,53 EUR1/116,98 kn tekućim od 16. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 15,45 EUR1/ 116,43 kn tekućim od 16. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 30,19 EUR2/227,50 kn tekućim od 16. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 30,02 EUR2/226,19 kn tekućim od 16. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 29,04 EUR2/218,80 kn tekućim od 16. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 29,41 EUR2/221,59 kn tekućim od 16. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 29,12 EUR2/219,40 kn tekućim od 16. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 29,06 EUR2/218,94 kn tekućim od 16. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 29,05 EUR2/218,86 kn tekućim od 16. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 30,16 EUR2/227,25 kn tekućim od 16. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 34,01 EUR2/256,28 kn tekućim od 16. studenoga 2008. do isplate,

- na iznos od 29,88 EUR2/225,10 kn tekućim od 16. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 45,80 EUR2/345,11 kn tekućim od 16. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 46,00 EUR2/346,57 kn tekućim od 16. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 39,71 EUR2/299,16 kn tekućim od 16. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 41,15 EUR2/310,04 kn tekućim od 16. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 41,44 EUR2/312,21 kn tekućim od 16. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 38,95 EUR2/293,49 kn tekućim od 16. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 39,39 EUR2/296,76 kn tekućim od 16. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 48,64 EUR2/366,49 kn tekućim od 16. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 51,41 EUR2/387,34 kn tekućim od 16. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 48,33 EUR2/ 364,18 kn tekućim od 16. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 50,32 EUR2/379,14 kn tekućim od 16. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 50,00 EUR2/376,76 kn tekućim od 16. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 55,37 EUR2/417,16 kn tekućim od 16. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 58,81 EUR2/443,10 kn tekućim od 16. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 58,06 EUR2/437,48 kn tekućim od 16. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 61,49 EUR2/463,26 kn tekućim od 16. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 67,75 EUR2/ 510,48 kn tekućim od 16. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 69,10 EUR2/ 520,60 kn tekućim od 16. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 76,46 EUR2/ 576,12 kn tekućim od 16. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 76,22 EUR2/ 574,25 kn tekućim od 15. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 91,49 EUR2/689,33 kn tekućim od 16. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 82,02 EUR2/617,95 kn tekućim od 15. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 84,65 EUR2/637,80 kn tekućim od 16. studenoga 2010. do isplate,

- na iznos od 94,31 EUR2/710,60 kn tekućim od 16. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 100,99 EUR2/760,94 kn tekućim od 14. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 91,74 EUR2/691,19 kn tekućim od 16. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 96,78 EUR2/729,20 kn tekućim od 12. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 93,93 EUR2/707,70 kn tekućim od 16. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 100,28 EUR2/755,54 kn tekućim od 15. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 113,77 EUR2/857,23 kn tekućim od 16. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 117,72 EUR2/886,96 kn tekućim od 15. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 12.472,97 EUR2/93.977,57 kn tekućim od 15. srpnja 2011. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.247,05 EUR (slovima:pettisućadvjestočetrdesetsedam eura i pet centi)/39.533,91kn (slovima: tridesetdevettisućapetstotridesettri kune i devedesetjedna lipa), sa zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

 

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-2283/2023-2 od 23. kolovoza 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-699/2023-3 od 30. ožujka 2023. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv citirane presude drugostupanjskog suda tuženica je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) podnijela reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu tzv. preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

7. U ovoj revizijskoj fazi postupka je sporno treba li prilikom donošenja odluke uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužiteljica uplatila manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

 

8. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu u kojim je tražila isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, u visini utvrđenoj na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka. Pritom nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

9. Drugostupanjski sud je prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda da bi u konkretnom slučaju bilo neosnovano utvrđene iznose preplate umanjiti za tzv. negativnu razliku koja je proizašla zbog tečajne razlike CHF, u odnosu na koje tuženica nije postavila protutužbeni zahtjev ili istaknula prigovor prijeboja.

 

10. Suprotno navedenome, tuženica smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužiteljica platila manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate. Pritom tuženica smatra da primjenom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO) kada se vraća stečeno bez osnove valja uračunati ne samo korist koju je jedna strana imala od ništetne ugovorne odredbe već i eventualnu korist koju je druga strana imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

 

11. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

 

12. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje koje ujedno predstavlja i odgovor na pitanje postavljeno i u ovom predmetu:

 

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

 

13. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženica na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženica istaknula takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP.

 

14. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF.

 

15. U ovom predmetu tuženica samo osporava visinu potraživanja tužiteljice na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na CHF valutnu klauzulu, smatrajući da je vještak prilikom izračuna iznosa koje je tužiteljica preplatila na ime takve ništetne odredbe trebao uzeti u obzir i iznose koje je tužiteljica manje platila u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavila prigovor u smislu shvaćanja izraženog kao pod točkom 12. ove presude.

 

16. Stoga u konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi donoseći pobijanu presudu nisu učinili bitne povrede odredaba parničnog postupka niti pogrešno primijenili materijalno pravo, budući da sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate te je odluka nižestupanjskih sudova u skladu sa shvaćanjem ovog suda izraženim u odluci broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

 

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 10. travnja 2024.