Pristupanje sadržaju
- 1 - U-zpz-91/2021-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja A. G. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica Z. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-114/2021-4 za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3947/2020-2 od 11. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-2497/2019-8 od 15. srpnja 2020., kojom je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-18/16-01/638, urbroj: 513-04-19-2 od 21. lipnja 2019. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, klasa: UP/I-410-23/2015-02/32830, urbroj: 513-07-24-010/2015-02 od 17. prosinca 2015., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, ukidaju presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3947/2020-2 od 11. veljače 2021. i presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2497/2019-8 od 15. srpnja 2020., te se predmet vraća Upravnom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2473/2020-2 od 27. kolovoza 2020. odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda Upravnog suda u Rijeci broj UsI-46/2019-8 od 17. travnja 2020., kojom je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-18/16-01/638, urbroj: 513-04-19-2 od 21. lipnja 2019. i rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave za poreze građana, klasa: UP/I-410-23/2015-02/32830, urbroj: 513-07-24-010/2015-02 od 17. prosinca 2015.
2. Poništenim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja tuženika kojim je tužitelju na utvrđenu godišnju poreznu osnovicu u iznosu od 2.499.596,79 kuna (s osnove dohotka od nesamostalnog rada i dohotka od kapitala) za 2014., utvrđena obveza poreza i prireza u iznosu od 1.157.068,73 kune, odnosno razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 801.284,94 kune.
3. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev i preinačiti presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presudu Upravnog suda u Zagrebu i odbiti tužbu tužitelja.
4. Odgovor na zahtjev nije podnesen.
5. Zahtjev je osnovan.
6. Predmet postupka je obveza tužitelja na plaćanje poreza na dohodak i prireza za 2014. godinu.
7. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama predmetnog zahtjeva.
8. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZUS zahtjev može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.
9. Predmetnim zahtjevom osporava se pravno shvaćanje upravnih sudova prema kojem je u ovom slučaju nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbi čl. 94. do 96. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 - dalje: OPZ/08).
10. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva utvrđeno je, da je:
- prvostupanjsko rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, doneseno 17. prosinca 2015. i da ga je tužitelj zaprimio 2. siječnja 2016.,
- je drugostupanjsko rješenje tuženika doneseno 21. lipnja 2019. i da ga je tužitelj zaprimio 29. srpnja 2019.
11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja drugostupanjski upravni sud je ocijenio da je u konkretnom slučaju nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze jer je navedeno drugostupanjsko rješenje tuženika doneseno i dostavljeno tužitelju po proteku tri godine od donošenja i dostave prvostupanjskog rješenja. I prvostupanjski upravni sud je, prethodno tome, iz istih razloga, primjenom OPZ/08, ocijenio da je nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze.
12. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude osporava se pravilnost navedenog pravnog shvaćanja isticanjem prigovora pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, kojim se osporava pravno shvaćanje izraženo u presudama upravnih sudova, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske obrazlaže navodeći kako su nižestupanjski sudovi u ovom slučaju propustili primijeniti odredbu čl. 197. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16 - dalje: OPZ/16) kojom je propisana iznimka od st. 1. te odredbe, a prema kojoj odredbi će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ/08, u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama tog zakona. Tumačeći navedenu odredbu argumentom po suprotnosti, proizlazi da će se prema novom zakonu (OPZ/16) dovršiti postupci u onim slučajevima u kojima do njegova stupanja na snagu nije nastupila zastara. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, na dan stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.), nije nastupila relativna zastara prava na utvrđenje porezne obveze. S obzirom na navedeno te s obzirom na to da je u konkretnom slučaju prije donošenja drugostupanjskog rješenja stupio na snagu novi porezni propis (OPZ/16) koji je ukinuo institut relativne zastare i predvidio samo šestogodišnji rok za nastupanje apsolutne zastare, to se, prema tumačenju Državnog odvjetništva Republike Hrvatske na pitanje zastare više nije mogao primijeniti ranije važeći OPZ/08, odnosno nije bilo moguće utvrditi nastup relativne zastare u ovom slučaju primjenom odredbi toga zakona.
14. Prema ocjeni ovoga vijeća osnovan je prigovor podnositelja zahtjeva da se u predmetnom slučaju na pitanje zastare nisu mogle primijeniti odredbe OPZ/08. Naime, iz sadržaja prijelaznih i završnih odredbi OPZ/16 (čl. 197. istog zakona) razvidno je da je OPZ/16 ukinuo razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je predviđao OPZ/08 te je propisan jedinstveni šestogodišnji zastarni rok. Takva je izmjena zahtijevala propisivanje i odgovarajućeg prijelaznog režima koji poštuje činjenicu da je u nekim postupcima pokrenutim prema odredbama OPZ/08 do dana stupanja na snagu OPZ/16 nastupila relativna ili apsolutna zastara.
15. U skladu s tim, prijelazni režim za pitanje zastare uređen je kao iznimka odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16. Prema shvaćanju ovoga suda, tom je odredbom iz područja primjene općeg prijelaznog režima isključeno upravo pitanje u vezi nastupa zastare prema odredbi čl. 197. st. 1. OPZ/16, jer pravilno tumačenje sadržaja navedene odredbe dovodi do zaključka da u postupcima utvrđivanja nastupanja zastare porezne obveze kao i u postupcima utvrđivanja i naplate porezne obveze, pokrenutim prema OPZ/08 relativna zastara može teći i nastupiti samo do 1. siječnja 2017. Nakon toga relativna zastara ne teče, pa nije moguće niti utvrditi njeno nastupanje.
16. Dakle, iz navedenog proizlazi kako će se oni postupci za utvrđivanje porezne obveze, započeti prema odredbama OPZ/08 u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršiti prema odredbama OPZ/16. Samo oni postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe čl. 197. st. 1. OPZ/16, po ranijem zakonskom propisu, odnosno OPZ/08 (na isti način ovaj sud je odlučio u odluci broj U-zpz 28/2021 od 25. svibnja 2021.).
17. U konkretnom slučaju, prema odredbi čl. 94. st. 2. OPZ/08, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13 - dalje: ZOPND) propisano je da su obveznici poreza na dohodak dužni nakon isteka poreznog razdoblja (kalendarske godine) podnijeti godišnju poreznu prijavu propisanog oblika i sadržaja. Prema st. 2. navedenog članka zakona godišnja porezna prijava podnosi se do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu. Slijedom navedenog, iz citiranih odredbi ZOPND proizlazi da se obveza poreza na dohodak za porezno razdoblje od kalendarske godine utvrđuje na temelju godišnje prijave koja se za proteklu godinu podnosi u tekućoj godini. Stoga je zastara utvrđivanja predmetne obveze poreza na dohodak za 2014. počela teći nakon isteka 2015. odnosno počela je teći 1. siječnja 2016. Također, odredbom čl. 95. st. 1. OPZ/08 propisano je da se tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, dok je st. 3. istog članka propisano da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. predmetnog članka zastarni rok počinje ponovno teći.
18. Slijedom navedenog, ni do donošenja i dostave prvostupanjskog rješenja od 17. prosinca 2015. niti do stupanja na snagu OPZ/16 (1. siječnja 2017.) još nije nastupila relativna zastara jer nije protekao rok od tri godine iz čl. 94. st. 1. i 2. OPZ/08 pa se prema odredbi čl. 197. st. 2. OPZ/16 na ovaj slučaj, vezano za pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze, trebaju primijeniti odredbe OPZ/16, a ne odredbe OPZ/08. Kako ni do donošenja drugostupanjskog rješenja tuženika (21. lipnja 2019.), a niti do njegove dostave tužitelju (29. srpnja 2019.), nije protekao zastarni rok od šest godina iz čl. 108. st. 1. OPZ/16, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata nije nastupila.
19. Stoga je u postupku pred upravnim sudovima propušteno zbog pogrešnog pravnog pristupa odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva (pravilnosti/zakonitosti rješenja poreznih tijela u okvirima činjeničnih i pravnih navoda tužbe), pa je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Renata Šantek, v.r.