Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev-98/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S., OIB ..., iz V., koju zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice, protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-116/2021-2 od 28. veljače 2022. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-12/2020-22 od 10. prosinca 2020., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice te se preinačuju presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-116/2021-2 od 28. veljače 2022. i presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-12/2020-22 od 10. prosinca 2020. u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće u iznosu od 7.986,09 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.562,50 kn i u dijelu u kojem je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška i za navedeno sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev za isplatom razlike plaće u iznosu od 7.986,09 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 8.562,50 kn.
III. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici trošak parničnog postupka, u ukupnom iznosu od 821,28 EUR u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici s naslova razlike plaće do punog iznosa, iznos od 7.986,09 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na način kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u dosuđenoj bruto razlici od 7.986,09 kn na dosuđene iznose, odbijen je zahtjev za dosudom zatezne kamate za razdoblje od 6-tog do 15-tog u mjesecu, naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.562,50 kn te je odbijen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška u iznosu od 4.875,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće, u iznosu od 7.986,09 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, zatim u dijelu u kojem je naloženo tuženici naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 8.562,50 kn te u dijelu u kojem je tuženica odbijena sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.
3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2636/2022-2 od 13. rujna 2022., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Može li se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike primijeniti kao povoljniji propis u slučaju kada su posebnim propisom zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju i obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe Kolektivnog ugovora reguliraju?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju, pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojega je revizija dopuštena. Predlaže tuženica preinačiti nižestupanjske presude, a podredno ih ukinuti. Tuženica potražuje troškove sastava revizije.
5. U odgovoru na reviziju, tužiteljica osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti. Tužiteljica potražuje troškove sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće, u iznosu od 7.986,09 kn sa pripadajućim zateznim kamatama, za vremenski period studeni 2014. do studeni 2019.
8. Među strankama nije sporno, da je tužiteljica u utuženom vremenskom periodu bila zaposlena na radnom mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu: da je tuženica u tom razdoblju isplaćivala tužiteljici plaću prema rješenjima od 18. listopada 2013., 1. svibnja 2016. i 17. siječnja 2018.; da je tužiteljica bila prisutna na radu, o čemu postoji evidencija radnog vremena i obračunskih isprava za isplatom plaće; da prilikom obračuna plaće tužiteljice nisu primjenjivane odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 114/13 - dalje: KU/13 i „Narodne novine“, broj 112/17 - dalje: KU/17).
9. Sporno je, je li tuženica trebala obračunati plaću prema Uredbi o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj 74/02 i dr. - dalje: Uredba) ili prema odredbama KU/13 i KU/17, a posljedično tome je li tuženica tužiteljici uslijed obračuna izvršenog po Uredbi isplaćivala, umanjenu plaću.
10. Nižestupanjski sudovi navode da se u predmetnoj pravnoj stvari na obračun plaće i dodataka na plaću u utuženom vremenskom periodu primjenjuju odredbe Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 - dalje: ZR) i Zakona o policiji („N. novine“, broj 34/11, 130/12, 189/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZOP) kao lex specialis, zatim KU/17 te Uredba i Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike.
11. Pogrešno je shvaćanje nižestupanjskih sudova da bi se na plaću policijskih službenika primjenjivale odredbe navedenog Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.
11.1. Navedeno i unatoč tome, što odredbe čl. 192. i 194. ZR-a reguliraju pitanje predmeta Kolektivnog ugovora i osobe koje obvezuju Kolektivni ugovor, te odredbe na konkretni slučaj nije moguće primijeniti.
11.2. Naime, plaće policijskih službenika ne obračunavaju se na identičan način niti na temelju istih propisa, kao plaće ostalih državnih službenika i namještenika, jer se na obračun plaće policijskih službenika primjenjuju odredbe ZOP-a i Uredbe.
12. Odredbom čl. 1. st. 1. ZOP-a propisano je da se tim zakonom uređuju osnove organizacije policije i specifičnosti radnopravnog položaja policijskih službenika u Ministarstvu unutarnjih poslova, a prema st. 3. toga članka, na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, primjenjuju se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.
12.1. Iz navedenoga proizlazi, da se propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu i Kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima primjenjuju samo na pitanja - radnopravnog položaja policijskih službenika, koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona, a u čemu se u konkretnom slučaju ne radi, jer je pitanje plaće tih službenika uređeno ZOP-om i Uredbom.
13. Odredbom čl. 43. ZOP-a, propisano je da se, ovisno o složenosti poslova, obrazovanju, osobnom zvanju, stupnju odgovornosti i ovlasti za donošenje odluka te samostalnosti u radu, radna mjesta policijskih službenika klasificiraju u tri kategorije (radna mjesta rukovodećih policijskih službenika, radna mjesta viših policijskih službenika i radna mjesta nižih policijskih službenika).
14. Odredbom čl. 78. ZOP-a, propisano je da se plaća policijskog službenika sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima (st. 1.). Osnovnu plaću policijskog službenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećano za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža (st. 2.), a koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak za specifičnost policijske službe (st. 3.). Člankom 79. ZOP-a je propisano da specifičnost policijske službe uključuje dodatke za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje, odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja.
15. Člankom 2. Uredbe, propisano je da se plaća policijskog službenika sastoji od osnovne plaće i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima (st. 1.). Osnovna plaća policijskog službenika utvrđuje se množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža (st. 2.). Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika sastoji se od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatak za specifičnost policijske službe (st. 3.). Visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima, Vlada Republike Hrvatske propisuje posebnom Uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji (st. 4.).
16. Člankom 3. Uredbe je propisano da se dodatak za specifičnost policijske službe utvrđuje za povećanu opasnost za život i zdravlje policijskog službenika, osobno policijsko zvanje i odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Člankom 4. je propisano da dodaci iz čl. 3. točaka 1. i 3. ove Uredbe su stalni, isplaćuju se mjesečno u osnovnoj plaći, a utvrđuju se u rasponu od 20% do 35% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz priloga 1. Uredbe od 40% do 60% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz priloga 2. Uredbe i od 75% do 90% od osnovnog koeficijenta radnog mjesta policijskog službenika iz priloga 3. Uredbe. Dodatak iz čl. 3. toč. 2. Uredbe utvrđuje se u postotku od osnovice za izračun plaće policijskog službenika.
17. Članak 6. Uredbe propisuje da se dodatak na osobno policijsko zvanje obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen, a prema čl. 7. Uredbe osnovni koeficijent za izračun plaće policijskog službenika te ukupni iznos dodataka iz čl. 4. st. 1. Uredbe su iskazani u popisu naziva radnih mjesta policijskih službenika (Prilog 1., Prilog 2. i Prilog 3.) koji su sastavni dio Uredbe.
18. Kada se radi o obračunu plaće državnih službenika i namještenika, tada se kao opći propisi primjenjuju Uredba u nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u državnoj službi i Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Obračun plaće općenito za državne službenike i namještenike, za utuženo razdoblje je reguliran KU/17 u čl. 35., odnosno ranijim KU/13 u čl. 41. Prema tim odredbama osnovna plaća obračunava se kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koji je raspoređen državni službenik i osnovice za izračun plaće uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću (čl. 5.) su određeni kao dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i drugo uvećanje plaće.
19. Uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe i odredbe Uredbe ovaj sud je u svojoj odluci broj Rev 298/2023-2 od 9. svibnja 2023. u činjenično i pravno podudarnom predmetu, odgovarajući na postavljeno pravno pitanje dao odgovor:
„Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ne može se primijeniti kao povoljnije pravo u slučaju kada su posebnim propisom, zbog specifičnosti policijske službe utvrđeni posebni dodaci i način obračuna istih koji se primjenjuju obračunavaju samo prilikom izračuna plaće policijskog službenika, a koje dodatke druga tijela državne uprave nemaju niti ga odredbe tog kolektivnog ugovora reguliraju“.
20. S obzirom na to, da se na isto pitanje imaju primijeniti isti propisi to se reafirmira pravno shvaćanje kao u navedenoj odluci ovoga suda, pa proizlazi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
21. Slijedom navedenoga, valjalo je presudom prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu, pozivom na odredbu čl. 395. st. 1. ZPP-a.
22. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška, a parnični trošak dosuditi tuženici temeljem odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14 - dalje: OT). Tako je tuženici priznat trošak sukladno vrijednosti predmeta spora i to za: sastav odgovora na tužbu po Tbr. 8.1. OT-a, trošak pristupa na tri ročišta po Tbr. 9.1. OT-a, trošak sastava jednog podneska po Tbr. 8.1. OT-a i trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 8.3. OT-a, a što sve, uzimajući u obzir troškovnik tuženice od 2. studenog 2020., iznosi 547,52 EUR. Tuženici je priznat trošak sastava žalbe po Tbr. 10.1. OT-a, u iznosu od 124,44 EUR i trošak sastava revizije po Tbr. 10.6. OT-a, u iznosu od 149,32 EUR. Tako da ukupno dosuđeni trošak iznosi 821,28 EUR.
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.