- 1 -              Revd-98/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd-98/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. pok. B. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. U. L., odvjetnica u K., protiv tuženika 1. I. M. iz K., OIB: ..., 2. P. P. A. iz K., OIB: ... i 3. K. P. A. iz K., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u O., radi činidbe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-385/2022-3 od 14. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-118/2021 od 13. siječnja 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

 

II.              Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-385/2022-3 od 14. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli broj P-118/2021 od 13. siječnja 2022., u kojem postavljaju sljedeća pitanja:

 

„1. Da li sud svojom odlukom može prihvatiti tužbeni zahtjev kojim utvrđuje da je tužitelj stekao pravo vlasništvo na predmetu spora – zidu, temeljem dosjelosti u smislu čl.159 ZV-a, ako je u prijašnjoj parnici po tužbi istog tužitelja protiv istih tuženih, na istom predmetu spora (zidu) pravomoćno odbijen njegov tužbeni zahtjev, radi uznemiravanja prava vlasništva (actio negatoria)?

 

2. Da li u prije navedenom slučaju postoji identitete spora i da li je time osnovan prigovor presuđene stvari, zbog čega je tužbu trebalo odbaciti?

 

3. Da li je sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl.354 st.2.t.6. ZPP-a i time onemogućio stranku u dokazivanju i raspravljanju pred sudom, ako je u parnici koristio kao dokaz nalaz i mišljenje mjernika vještaka iz druge parnice, čime se suprotna ( tužena strana ) protivila i predložila očevid na licu mjesta za provođenje vještačenja po mjerniku vještaku, a sud je takav njezin prijedlog odbio?“,

 

pri tome se pozivaju na odluku Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-873/2018-3 od 14. svibnja 2019. u kojoj je po njihovim tvrdnjama zauzeto suprotno pravno shvaćanje od onoga iz pobijane odluke.

 

1.1. Tuženici u prijedlogu tvrde da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost svih pred zakonom iz članka 14. i 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

3. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer tuženici postavljenim pitanjima (prvim i drugim pitanjem) u stvari izražavaju nezadovoljstvo pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza pri čemu polaze od pogrešnih pretpostavki koje su suprotne utvrđenim činjenicama u nižestupanjskom postupku, dok treće postavljeno pitanje predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, pitanje kojim se ističe bitna povreda odredaba parničnog postupka nije samo po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

4. U odnosu na prijedlog tuženika temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP valja reći da tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), za zaključiti je, da tuženici u biti izražavaju nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženicima bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznose činjenice i predlažu dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.

 

5. Slijedom navedenog, prijedlog tuženika u odnosu na postavljena pitanja (članak 385.a stavak 1. ZPP), odbijen je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP (točka I. izreke).

 

6. Kako tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je povrijeđeno pravo u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije tuženika temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.

 

Zagreb, 10. travnja 2024.