- 1 -              Rev-74/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-74/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F., OIB: ..., iz Č., kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. i P. iz Z., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica I. B. K., odvjetnica iz Odvjetničkog društva K. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1218/2022-4 od 4. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9274/2019-47 od 26. svibnja 2022., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika odbija se.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 6. st. 1. Ugovora o kreditu broj 146-36/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljena između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita 8. veljače 2005. o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika (st. I.), utvrđeno je da je djelomično ništetna odredba čl. 2. st. 1. i čl. 3. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu broj 146-36/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama sklopljena između tuženika kao banke i tužitelja kao korisnika kredita 8. veljače 2005., kojom je ugovorena otplata kredita u CHF anuitetima u kunskoj protuvrijednosti (st. II.), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 103.818,11 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u st. III. izreke. Konačno, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka 15.612,50 kn s pripadajućim kamatama od 26. svibnja 2022. do isplate, a kako je to pobliže navedeno u st. IV. izreke.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3231/2023-2 od 21. studenoga 2023. tuženiku dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

 

"Protivi li se članku 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovog članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovora o kreditu denominiranog u CHF i primjeni valutne klauzule u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?".

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) zbog pitanja u odnosu na koje je dopuštena. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno suđenje sudu prvog stupnja, uz uputu je da u ponovljenom postupku potrebno saslušati svjedokinju A. C. na okolnosti navedene u toč. 39. odgovora na tužbu. Tuženik je zatražio trošak revizije.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj je predložio istu odbiti te obvezati tuženika na naknadu troška odgovora na reviziju.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a toga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja – potrošača za utvrđenje ništetnim odredbi čl. 6. st. 1., čl. 2. st. 1. i čl. 3. st. 1. i 2. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 8. veljače 2005., kao i restitucijski zahtjev za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji prvostupanjski sud je izveo dokaz financijskim vještačenjem radi visine preplate u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan isplate ali je odbio po tuženikovom prijedlogu saslušati svjedoke – zaposlenike tuženika I. Đ., I. K. C. i  javnu bilježnicu J. Č. uz obrazloženje da okolnosti na koje su predloženi svjedoci nemaju značaj pregovaranja u okviru kojeg se potrošaču sporne ugovorne odredbe čine suštinski razumljivima da on na temelju takvih informacija može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze. Stoga na te okolnosti predloženi dokazi nisu od značaja za utvrđivanje činjenica odlučnih za pravilnu primjenu materijalnog prava zbog čega sud nije izveo dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i tužitelja. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud se pozvao na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesene u kolektivnom sporu "Potrošač" (poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) koje se odnose na tuženika, a sve obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i zakonske odredbe čl. 502.a i čl. 502.c) ZPP, čl. 138.a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) te čl. 322. st. 1., čl. 323. st. 1., čl. 1111. i čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

10. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda te je žalbu tuženika odbio kao neosnovanu.

 

11. Tuženik pravnim pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP) pri donošenju zaključka suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, iako na tu okolnost nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka kojeg je tuženik predložio upravo na okolnost pojedinačnog pregovaranja o spornim odredbama. S tim u vezi tuženik ukazuje da je u toč. 39. odgovora na tužbu predložio saslušanje svjedokinje A. C. koja je prisustvovala sklapanju Ugovora o kreditu (radila je njegovoj obradi), i to na okolnost pregovaranja i davanju tužitelja odgovarajućih informacija u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu.

 

12. Tuženik smatra da je takvim postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđeno njegovo pravo na procesnu ravnopravnost, odnosno pravo na jednakost oružja kako ga tumači Ustavni sud Republike Hrvatske, te da takvo postupanje nije u skladu s odredbom čl. 81. st. 4. ZZP.

 

13. O pravnom pitanju zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u ovom postupku u činjenično i pravno "sličnom", ali ne i podudarnom predmetu broj Rev 120/2023-2 od 28. veljače 2023. ovaj sud je na tamo postavljeno pravno pitanje, a koje je suglasno s pitanjem zbog kojeg je dopuštena revizija protiv drugostupanjske presude u predmetnom postupku, izrazio slijedeće pravno shvaćanje:

 

"Protivan je, odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/2003) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta), koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.".

 

14. Međutim, navedeno pravno shvaćanje u ovom predmetu nije moguće primijeniti. To iz razloga jer neosnovano tužitelj ukazuje da je već u odgovoru na tužbu (toč. 39.) predložio saslušanje svjedokinje A. C. koja je prisustvovala sklapanju Ugovora o kreditu i to na okolnost pregovaranja i davanja tužitelju odgovarajućih informacija u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu. Naime, iz sadržaja spisa (list br. 52 i 53) u toč. 39. odgovora na tužbu stoji:

 

"Nadalje, zaposlenik tuženika je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu detaljno upoznao tužitelja s ovim kreditnim proizvodom, istom objasnio što zapravo znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF.

 

Dokaz: - saslušanje svjedoka"

 

15. Prema tome, u takvoj situaciji kada tuženik nije, a kako to tvrdi u reviziji predložio saslušanje svjedokinje A. C. za koju navodi da je prisustvovala sklapanju Ugovora o kreditu na okolnost pregovaranja i davanja tužitelju odgovarajućih informacija u predugovornoj fazi sklapanja Ugovora o kreditu, proizlazi da su neosnovane tvrdnje tuženika da je postupanjem sudova povrijeđeno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost i primjenu odredbe čl. 81. st. 4. ZZP.

 

16. Obzirom na izloženo, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, odlučeno je kao u st. I. izreke.

 

17. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila potrebna u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP (st. II. izreke).

 

Zagreb, 10. travnja 2024.