1

                              Poslovni broj: Gž-385/2023-2

                       

               Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku                                                                                                 

                    Dubrovnik                                                                     

 

                                                                                                                            

Poslovni broj: Gž-385/2023-2

 

 

U    I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Kate Brajković, kao predsjednice vijeća, Josite Begović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i                   Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. z. z. m. o., Z., A. M. ., OIB: …, protiv tuženika E. d.d., Z., V. ., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik L. Z., odvjetnik iz Zagreba, radi isplate regresa naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-3405/2022-10 od 14. ožujka 2023., u sjednici održanoj 10. travnja 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Žalba tužitelja se uvažuje, a žalba tuženika se odbija kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. P-3405/2022-10 od 14. ožujka 2023. se:

 

a) potvrđuje u točkama I. i III. izreke,

b) preinačuje u točki II izreke na način da se pored dosuđenog iznosa od 12.915,01 eura nalaže tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 372,17 eura.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika da mu se naknade troškovi žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

" I. Nalaže se tuženiku E. d.d., Z., V. ., OIB: …, isplatiti tužitelju H. z. z. m. o., Z., A. M. .., OIB: …, iznos od 12.915,01 EUR /97.308,18 kn/1 sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom iznosa od 372,17 EUR /2.804,12 kn/.

 

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka".

 

2. Ovu presudu pravovremenim i dopuštenim žalbama, pobijaju i tužitelj i tuženik, svatko od njih u dijelu u kojem nije uspio u sporu, tužitelj u pobija točku II, a tuženik točke I. i III. Tužitelj podnosi žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle tužitelj zbog žalbenih razloga iz točke 2. i 3. a tuženik zbog žalbenih razloga iz  točke 1. i 2. članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). I tužitelj i tuženik  predlažu prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu, a podredno u tom dijelu ukinuti je i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Predmet spora zahtjev je za naknadom štete nastale zbog isplate invalidske mirovine I. M. u razdoblju od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2022.

 

5. Prvostupanjski je sud utvrdio:

 

-          da je I. M. 22. veljače 1990. doživio ozljedu na radu,

-          da je I. M. bio u to vrijeme zaposlen kod tuženika, točnije njegovog pravnog prednika, koji ga je i uputio na rad u inozemstvo gdje se štetni događaj dogodio,

-          da je I. M., koji je u vrijeme štetnog događaja bio u dobi od 32. godine, priznato pravo na invalidsku mirovinu, počevši od 1. srpnja 1994., koju je dužan isplaćivati tužitelj,

-          da je pravomoćnim presudama istog suda za ranija razdoblja naloženo tuženiku naknaditi tužitelju štetu na ime plaćenih invalidskih mirovina osiguraniku I. M. (primjerice P-2203/2014-58 i Pn-2614/2019-16),

-          da je za utuženo razdoblje tužitelj isplatio I. M. ukupno 100.112,30 kuna,

-          da je invalidska mirovina I. M. za lipanj 2019. iznosila 2.804,12 kuna,

 

pa je prihvatio tužbeni zahtjev u visini od 12.915,01 euro/97.308,18 kuna, na temelju odredbe članka 162. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022., dalje: ZMO), važećeg u utuženom razdoblju, u skladu s kojom tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila gubitak radne sposobnosti osigurane osobe, a prema stavku 3. kojeg, za tu štetu odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, za koje tuženik nije niti tvrdio da su bile provedene.

5.1. Prvostupanjski se sud pozvao i na odredbu članka 161. stavak 2. točka 1. ZMO-a kojom je  definirano što se smatra štetom koju tužitelj ima pravo potraživati od štetnika, pa se tako štetom smatraju i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, te je zaključio i da je tužitelju prilikom svake isplate invalidske mirovine nastupila šteta u visini izvršene isplate.

 

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev u svoti od 2.804,12 kuna prihvaćajući tuženikov prigovor zastare jer da je ovdje riječ o mirovini za lipanj 2019. koja se isplaćuje prvog dana u lipnju 2019., pa kako je tužba podnesena 15. lipnja 2022., to je protekao trogodišnji zastarni rok propisan člankom 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15,  29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) koji se primjenjuje s obzirom na odredbu članka 165. stavak 1. ZMO kojom je propisano da potraživanja naknade štete zastarijevaju istekom rokova određenih ZOO-om.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

 

7.1 Nije počinjena niti bitna povreda odredbe članka 354. stavak 1. u vezi članka 8. i 221. a ZPP-a na koju ukazuje tuženik tvrdeći da je sud visinu štete utvrdio uvidom u ispise iz tužiteljeve baze podataka doznačenih mirovinskih primanja, da u predmetnim dokumentima nedostaju vrijednosti temeljem kojih je izračunat konačan iznos mirovine, odnosno obračun ne sadržava podatke o: osobnim bodovima, o mirovinskom faktoru, niti o aktualnoj vrijednosti mirovine, pri čemu ukazuje na odredbu članka 79. stavku 1. ZMO-a. Naime, neosnovana je tvrdnja tuženika da obračun tužitelja ne predstavlja javnu ispravu, jer obračun Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o mirovinama isplaćenima svom osiguraniku ima značenje javne isprave uz koju se veže presumpcija istinitosti. Tužitelj je javna ustanova koja prema odredbi čl. 145. st. 1. ZOMO-a ima javne ovlasti u rješavanju o pravima i obvezama iz mirovinskog osiguranja, pa ovjerena dokumentacija tužitelja o isplatama mirovine osiguraniku predstavlja javnu ispravu koja dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, sukladno odredbi čl. 230. st. 1. ZPP-a. No ako bi se i prihvatila tvrdnja tuženika da nije riječ o javnoj ispravi, to ne bi značilo da se i tada na temelju te dokumentacije ne bi mogla uzeti dokazanom navedena činjenica, budući da te isprave predstavljaju valjano dokazno sredstvo, niti je tuženik predlagao dokaze koji bi tu valjanost dovodila u pitanje.

 

8. Pitanje dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, koje, kako to tuženik navodi u žalbi, nije vidljivo  iz konačnog obračuna, nije niti relevantno, jer je zatezna kamata na isplaćene iznose invalidske mirovine za utuženo razdoblje u kojem je posljednji mjesec ožujak 2022. dosuđena od 5. svibnja 2022., što je dan kada je protekao 15-odnevni rok za isplatu utuženog iznosa naveden u dopisu tužitelja dostavljenog tuženiku prije pokretanja predmetne parnice.

 

9. U vezi sa žalbenim navodom tuženika da se ima primijeniti zastarni rok iz članka 130. stavak 1. ZOO-a valja reći da je upravo tu zakonsku odredbu prvostupanjski sud primijenio uzevši u obzir ono što i sam tuženik u žalbi navodi a to je da se radi o šteti koja nastaje svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, pa stoga ne može biti govora o tome da bi zastarjelo bilo sve što je plaćeno na ime invalidske mirovine za 2019. godinu a s obzirom da je tužba podnesena 15. lipnja 2022.

 

10. Žalbeni su navodi tuženika stoga neosnovani, no u vezi s dospijećem i zastarom, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je za svotu invalidske mirovine za lipanj 2019. prihvatio tuženikov prigovor zastare, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti povodom žalbe tužitelja.

 

11. Naime, prema odredbi članka 95. stavak 1. ZMO-a mirovine se utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag, pa je dakle mirovina za lipanj 2019. dospjela i bila isplaćena tek u srpnju 2019., a kako je tužba podnesena 15. lipnja 2022. jasno je ad trogodišnji zastarni rok nije do tada protekao.

 

12. Slijedom navedenog žalbu je tuženika valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I.a) izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a povodom žalbe tužitelja valjalo je odlučiti kao pod točkom I.b) izreke na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

13. Budući tuženik sa žalbom nije uspio o njegovom zahtjevu za naknadom troškova žalbe odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude na temelju odredbe članka 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

14. Slijedom navedenog žalba se ukazuje neosnovanom radi čega je odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

 

Dubrovnik, 10. travnja 2024.

 

 

                                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

 

Kate Brajković v.r.