- 1 -              Poslovni broj: Usž-3609/2022-2

                       

Poslovni broj: Usž-3609/2022-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijaliste Blaženke Drdić kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja B. A. iz O., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1210/2021-8 od 1. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1210/2021-8 od 1. lipnja 2022.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-04/21-01/124, urbroj: 338-01-06-05-21 od 27. kolovoza 2021.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda O., klasa: UP/I-502-04/21-01/11, urbroj: 338-14-02-01-21-04 od 24. svibnja 2021., kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na naknadu plaće u visini 100% od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad nastale zbog bolesti pod dijagnozom šifre prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.1, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3.              Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu. U žalbi iznosi podatke iz medicinske dokumentacije o njegovom liječenju od 2011. godine, iz koje dokumentacije je vidljivo da je niz liječnika psihijatara utvrdio postojanje bolesti pod dijagnozom F 43.1 – Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Osporava nalaze, mišljenja i ocjene Prvostupanjskog liječničkog povjerenstva i Liječničkog povjerenstva Direkcije, navodeći da je medicinsko vještačenje nestručno, površno, kontradiktorno i nije utemeljeno na zakonu niti pravilima struke. Ističe da je izrađeno po vještacima koji nisu adekvatne liječničke specijalizacije, te je ocjena osim toga dana bez njegovog pregleda. Navodi da mu je kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata – dragovoljcu priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine sa 20% oštećenja s osnove bolesti PTSP i to na temelju utvrđenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, dok vještaci tuženika, iako nisu adekvatnih struka odnosno specijalizacije, utvrđuju da PTSP nije posljedica njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Iznosi podatke iz ratnog puta, koji je izdalo Ministarstvo obrane, Oružane snage Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska od 5. veljače 2018., prema kojem je kao pripadnik postrojbi organizirano sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, te je objektivno bio izložen različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi. Navodi da su postrojbe izvršavale bojne zadaće na crti bojišnice i na osiguranju istih, u području odgovornosti ukinute operativne zone O., te su bile izložene djelovanjima neprijatelja. Poziva se i na potvrdu  Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. od 28. siječnja 2018. iz kojeg proizlazi da je sudjelovao u Domovinskom ratu od 23. studenog 1991. do zaključno 30. lipnja 1996. i stekao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata – dragovoljca. Navodi da sud nije razjasnio razlike između mišljenja liječničkih povjerenstava tuženika i rješenja Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje O.-b. županije, glede utvrđenja uzročno-posljedične veze između njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu i pojave/pogoršanja bolesti. Smatra da je sud povrijedio načelo pomoći stranci jer ga nije upozorio da ima pravo predložiti vještačenje po stalnom sudskom vještaku. Navodi također da u konkretnom postupku nije saslušan kao stranka, te da je sud propustio postupiti u skladu s odredbom članka 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) kao i članka 158. stavka 1. istog Zakona, te da presuda nije obrazložena u skladu s člankom 60. stavkom 4. ZUS-a. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je suglasan sa pobijanom presudom te ostaje pri navodima danim u odgovoru na tužbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Prema stanju spisa razvidno je da je prvostupanjski sud nakon izvršenog uvida u dokumentaciju priloženu spisu tuženika, kao i isprave dostavljene u tijeku spora, te nakon održane usmene rasprave, ocijenio da su činjenice koje su odlučne s medicinskog stajališta u smislu odredbe članka 39. točke 9. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine", broj: 80/13., 137/13. i 98/19. – dalje: Zakon) pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja stručnih tijela medicinskog vještačenja u postupku provedenom sukladno odredbama članka 12. stavka 4. i članka 19. stavka 2. i 3. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada Liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ("Narodne novine", broj: 8/15., 17/15., 41/15., 104/17. i 34/18. – dalje: Pravilnik), prema kojima se privremena nesposobnost za rad tužitelja u razdoblju od 18. siječnja do 30. srpnja 2021., koja se vodi zbog bolesti pod dijagnozom PTSP (šifra prema MKB-10 klasifikaciji: F 43.1) ne može priznati kao neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu odnosno uzročno-posljedično povezati sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu. U obrazloženju presude iznesen je u bitnom sadržaj nalaza i mišljenja tijela vještačenja (nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Regionalnog ureda O. od 19. svibnja 2021. i Liječničkog povjerenstva Direkcije od 16. srpnja 2021.), te su s obzirom na činjenično stanje utvrđeno na temelju provedenog vještačenja i relevantne propise u konkretnom slučaju dani valjani razlozi za odbijanje tužbenog zahtjeva.

8.              Ovaj Sud nalazi da je presuda potpuno obrazložena i sačinjena prema odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a, pri čemu je sud dostatno i pravilno ocijenio navode tužbe glede nepravilnog sastava i nedovoljne stručnosti članova liječničkih povjerenstava, kao tijela vještačenja u upravnom postupku, a koje tužitelj ponovno iznosi u ovoj žalbi.

9.              Suprotno navodima tužitelja, nadležna liječnička povjerenstva koja su provela vještačenje u konkretnom slučaju sastavljena su sukladno odredbama Pravilnika (članak 5.). Nadalje, iz stanja spisa proizlazi da je drugostupanjsko tijelo vještačenja svoje mišljenje dalo nakon iscrpne analize cjelokupne, spisu priložene medicinske dokumentacije odnosno nalaza liječnika specijalista o provedenoj obradi i liječenju tužitelja te terapijama, na koje se i tužitelj poziva, pri čemu je imalo u vidu podatke o njegovom sudjelovanju u Domovinskom ratu i ostvarenom statusu hrvatskog ratnog vojnog invalida po osnovi bolesti PTSP. Liječničko povjerenstvo Direkcije je svoju ocjenu jasno, potpuno i detaljno obrazložilo, te je vještačenje provelo prema odredbama Pravilnika, kao i pravilima struke. Tužitelj svojim paušalnim prigovorima kojima osporava pravilnost i stručnost nalaza i mišljenja institucionaliziranih tijela vještačenja, nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je isti mogao poslužiti tuženom tijelu kao valjana osnova za donošenje rješenja o zahtjevu za priznavanje privremene nesposobnosti za rad kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

10.              Strankama je u upravnom sporu omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Tužitelj nije sukladno obvezi iz članka 34. ZUS-a u tužbi predložio dokaze kojima potkrepljuje svoje navode o nepravilnosti nalaza i mišljenja liječničkog povjerenstva i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju, niti je u tijeku spora predlagao provođenje sudsko-medicinskog vještačenja s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o činjeničnim pitanjima medicinske naravi, koja se ne mogu utvrđivati na temelju iskaza stranke niti svjedoka. Sud u upravnom sporu ne provodi dokazni postupak po službenoj dužnosti, niti je time što nije tužitelju ukazao na mogućnost provođenja vještačenja sud počinio povredu pravila postupka koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Nadalje, činjenica što je tužitelju priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata sa 20% oštećenja organizma, po osnovi bolesti PTSP koja je dijagnosticirana prvi puta 2011. godine, ne dovodi u sumnju zaključak da se privremena nesposobnost za rad u traženom razdoblju od 18. siječnja do 30. srpnja 2021. ne može dovesti u isključivu uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u Domovinskom ratu odnosno da predmetna privremena nesposobnost zbog koje tužitelj koristi bolovanje nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga je pravilno utvrđeno da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje prava na naknadu plaće u iznos 100% od osnovice za naknadu plaće prema članku 55. stavku 2. točki 1. Zakona.

11.              S obzirom na naprijed izneseno, te nakon razmatranja navoda iz žalbe, i ovaj Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je isto doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno mjerodavnim propisima iz zdravstvenog osiguranja, kako je to utvrdio i prvostupanjski sud.

12.              Kako navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 10. travnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska v.r.