1

Poslovni broj: 10 Gž-363/2024-2

 

 

 

Poslovni broj: 10 Gž-363/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tanje Novak – Premec  kao predsjednice vijeća, Dijane Hofer kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Čačić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. (OIB:...) iz V., zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku iz V., protiv tuženika B. Š. (OIB:...) kao vlasnika obrta za poljoprivredu D., N., zastupanog po punomoćnicima M. G. i H. Š., odvjetnicima u V., radi stjecanja bez osnove, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima broj Pn-77/2023-52 od 5. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj Pn-77/2023-52 od 5. prosinca 2023. u toč.I. izreke.

 

r i j e š i o  j e

 

I/ Žalba tužitelja djelomično se odbija kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u toč.II izreke za iznos od 13.155,71 Eur, a djelomično se žalba tužitelja usvaja pa se toč.II izreke u preostalom dijelu preinačuje i odbija tuženik sa

zahtjevom radi naknade troškova u iznosu od 1.041,05 Eur.

 

II/ Odbija se tuženik sa zahtjevom radi naknade troškova žalbenog postupka.

 

III/ Tužitelju se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom odbijen je (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev tužitelja da mu  tuženik s osnova stjecanja bez osnove isplati iznos od 35.554,32 Eur sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 18.138,80 Eur od 1. rujna 2017. do isplate, a na iznos od 17.415,51 Eur od 2. srpnja 2018. do isplate pa je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku prouzročeni trošak u iznosu od 14.196,76 Eur.

 

2. Polazeći od činjeničnog obrazloženja predmetnog tužbenog zahtjeva kojeg tužitelj opisuje štetom “zbog nesijanja šećerne repe u proizvodnoj godini 2016./2017 i izgubljenim potporama” i isti temelji na institutu stjecanja bez osnove te potražuje od tuženika novčani iznos od 35.554,32 Eur prvostupanjski sud zauzeto materijalno-pravno stajalište obrazlaže slijedećim iz dokaznog postupka proizašlim činjenicama:

 

- da je tuženik kao vlasnik obrta D. za poljoprivredu i ugostiteljstvo sa Republikom Hrvatskom, zastupanom po Agenciji za poljoprivredno zemljište Z. dana 30. lipnja 2015. sklopio Ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, a predmetom kojeg ugovora je dio čkbr. 4087/1 oranica sa 65,7350 ha u posjedu koje se tuženik nalazio već od 1. studenog 2014., te da je čl.3. tog Ugovora ugovoreno da se to poljoprivredno zemljište daje na privremeno korištenje na rok do 5 godina odnosno do “sklapanja ugovora o zakupu ili drugog raspolaganja poljoprivrednim zemljištem sukladno odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu”;

 

- da je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženika i Republike Hrvatske, zemljište koje je tuženiku dano na privremeno korištenje, u postupku povrata nekretnina odnosno denacionalizacije dodijeljeno u vlasništvo A. V. (temeljem rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: UP/I-943-01/97-01/444, Ur.broj: 2196-01-05-03/1-16-42 od 12. travnja 2016.) i H. D. (temeljem rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci Klasa: UP/I-043-07/97-01/1308, Ur.broj: 2196-01-05-03/2-16-12 od 5. travnja 2016.);

 

- da je A. V. u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik 6. svibnja 2016. temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci, Općinskog suda u Vukovaru, Stalne služba u Vinkovcima broj Z-2598/16, a H. D. dana 29. travnja 2016. temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Vinkovci, Općinskog suda u Vukovaru, Stalne služba u Vinkovcima broj Z-2442/16;

 

- da su A. V. i H. D. odvjetničkom opomenom od 13. svibnja 2016. pozvali tuženika da im po skidanju godišnjeg uroda preda posjed predmetnih nekretnina obavijestivši ga istodobno da im je nadležno tijelo ta zemljišta dodijelilo u vlasništvo kao naknadu za oduzetu imovinu;

 

- da je tužitelj kao zakupnik sa A. V. kao zakupodavcem 1. kolovoza 2016. sklopio ugovor o zakupu čkbr.4787/19 oranice Rudina Ž. površine 354913 m2 upisane u zk.ul.br.9671 k.o. V., za godišnji iznos zakupnine od 84.000,00 kn (11.148,72 Eur), a sa H. D. istog dana u odnosu na zakup čkbr.4087/17 oranica Rudina Ž. površine 11498 m2 upisane u zk. ul. br. 9669 k.o. V. za godišnji iznos zakupnine od  2.720,00 kn (361,00 Eur);

 

- da je u oba, sadržajno istovjetna ugovora o zakupu u čl.8. konstatirano da su zakupodavci predmet zakupa stekli na temelju rješenja Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Vinkovci u postupku povrata imovine i da se u posjedu tog zemljišta u času sklapanja ugovora nalazi B. Š., vlasnik obrta D. za poljoprivredu i ugostiteljstvo temeljem Ugovora o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske od 30. lipnja 2015. no koji da je dužan izaći iz posjeda u slučaju raspolaganja ovim zemljištem od strane Republike Hrvatske i da stranke očekuju da će tuženik iz posjeda izaći po skidanju uroda;

 

- da su A. V. i H. D. ponovljenom odvjetničkom opomenom od 8. rujna 2016. pozvali tuženika da preda posjed predmetnih zemljišta ovdje tužitelju kao zakupniku;

 

- da je tužitelj dana 5. listopada 2016. sa A. V. i H. D. sklopio Dopune ranijim ugovorima o zakupu poljoprivrednog zemljišta u čijim je čl.2. ugovoreno da zakupodavci prenose na zakupnika „sva svoja prava koja proizlaze iz vlasništva predmetnog zemljišta uključujući da može sudskim putem od tuženika tražiti predaju posjeda, naplatu naknade za korištenje zemljišta kao i poduzimati sve druge pravne radnje na koje ima pravo kao zakupnik s položajem zakupodavca odnosno vlasnika“;

 

- da je Agencija za poljoprivredno zemljište Republike Hrvatske dana 19. listopada 2016. tuženiku uputila obavijest da je predmetno zemljište u postupku povrata zemljišta vlasnicima, dodijeljeno A. V. i H. D. i da se ugovor o privremenom korištenjem poljoprivrednog zemljišta od 30. lipnja 2015. smatra raskinutim danom dostave obavijesti te da je tuženik dužan u roku od 30 dana od dana prestanka Ugovora o privremenom korištenju odnosno po skidanju usjeva predati zemljište u posjed vlasniku putem Povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište;

 

- da je tuženik Republici Hrvatskoj posjed čkbr.4087/17 sa 11498 m2 i čkbr. 4787/19 sa 354913 m2 predao 2. srpnja 2017., nakon čega je tužitelj 4. srpnja 2017. stupio u posjed na temelju Ugovora o zakupu poljoprivrednih zemljišta sklopljenih sa A. V. i H. D. 1. kolovoza 2016.

 

2.1. Rezimirajući iznesena činjenična utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik bio pošteni posjednik poljoprivrednog zemljišta koji se posjed temeljio na Ugovoru o privremenom korištenju sklopljenog sa Republikom Hrvatskom 30.6.2015. i da je sukladno Obavijesti o raskidu ugovora od 19.10.2016. u roku i na način propisan odredbom čl. 38. stav. 8. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (dalje: ZPZ/13 „Narodnim novinama“ broj 39/13 i 48/15) posjed predao posjed Republici Hrvatskoj putem povjerenstva u sastavu članova imenovanih od strane Agencije za poljoprivredno zemljište. Nadalje zaključuje da je ugovorni odnos između Republike Hrvatske i tuženika prestao Obaviješću o otkazu zbog neispunjenja ugovorne obveze plaćanja godišnje naknade od 19.10.2016.

 

2.2. Obzirom da tužitelj od tuženika potražuje iznos 35.554,32 Eur s osnova "štete zbog nesijanja šećerne repe u proizvodnoj godini 2016./2017 i izgubljenim potporama” i isti temelji na institutu stjecanja bez osnove, prvostupanjski sud zaključuje da nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove propisanog odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO „Narodne Novine“ broj 35/05, 41/08,  125/11, 78/15 i 29/18) prema kojoj kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Navedeno obzirom da između parničnih stranaka nije postojala nikakva izvanugovorna osnova (a niti ugovorna koja bi otpala) a temeljem koje bi dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika.

 

3. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija opisanu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i kako navodi – „zbog odluke o troškovima postupka“,  s prijedlogom ovom sudu da je ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

3.1. Polazeći od činjenice da je ovosudnom presudom broj Gž-432/2022-2 od 1.lipnja 2023. preinačena ranija prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u (istom) iznosu od 35.554,32 Eur sa zateznom kamatom, tužitelj smatra da je prvostupanjski sud bio u obvezi provesti pripremno ročište obzirom da je cjelokupni dotadašnji postupak bio usmjeren na raspravljanje tužbenog zahtjeva utemeljenog na institutu naknade štete i činjenice - da tuženik nakon poziva vlasnika zemljišta istima nije predao posjed predmetnog poljoprivrednog zemljišta, dok o eventualno istaknutom tužbenom zahtjevu radi stjecanja bez osnove u tom prvostupanjskom postupku uopće nije raspravljano a niti su provođeni predloženi dokazi. U opisanom nalazi ostvarenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl. 286. do 293. Zakona o parničnom postupku.

 

3.2. U preostalom dijelu žalbe tužitelj opširno izlaže svoje stajalište o pogrešnoj primjeni materijalnog prava smatrajući da je ugovorni odnos između tuženika i Republike Hrvatske raskinut pozivom vlasnika predmetnog zemljišta (A. V. i H. D.) da im preda posjed predmetnog zemljišta. Navedeno iz razloga što je odredbom čl. 48.stav.7. ZPZ/13 određeno da se čl.42. istog (prema kojoj se na raskid ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države koji nije uređen odredbama ZPZ primjenjuju opći propisi) primjenjuje i na ugovor o privremenom korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. Slijedom toga da su vlasnici A. V. i H. D. sukladno odredbi čl.541. stav.1. Zakon o obveznim odnosima (dalje : ZOO – „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08,  125/11, 78/15 i 29/18) koja određuje da u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup (ovdje privremeno korištenje), pribavitelj stvari (novi vlasnik) stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika – stupili u ulogu ranijeg zakupodavca – Republike Hrvatske. Uz to da je Agencija za poljoprivredno zemljište, prema odredbi čl. 59. stav. 5. i 6. ZPZ/13 ovlaštena - u slučajevima kada temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“ broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02) ovlaštenicima naknade za oduzeto poljoprivredno zemljište nije moguće vratiti u vlasništvo poljoprivredno zemljište koje im je oduzeto - za pronalaženje zamjenskog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti uz dosudu mu nagrade za sastav odgovora po Tbr. 8/1 i uz naknadu po Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 1.250,00 Eur i naknadu za sudsku pristojbu na odgovor u daljnjem iznosu od 44,82 Eur.

 

5. Žalba tužitelja osnovana je tek u dijelu odluke o troškovima postupka.

 

6. Ponajprije valja navesti da je ovosudnom presudom broj Gž-432/2022-2 od 1.lipnja 2023. preinačena ranija prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi naknade štete u (istom) iznosu od 35.554,32 Eur sa zateznom kamatom i da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke povodom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva – isplate istog novčanog iznosa no s osnova instituta stjecanja bez osnove.

 

7. Polazeći od sadržaja instituta eventualne kumulacije tužbenog zahtjeva – normiranog odredbom čl.188.stav.2. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 pri čemu se  ZID ZPP objavljeni u „Narodnim novinama“ 70/19 i 80/22 primjenjuju u dijelu propisanog  odredbama čl.117.stav.2. i 3. ZID ZPP/19 i čl. 107.stav. 2., 3., 4. i 5. ZID ZPP/80/22) prema kojoj tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan – evidentno je da se tijekom trajanja postupka, upravo zbog neizvjesnosti koji će od istaknutih tužbenih zahtjeva sud usvojiti, dokazni postupak provodi u odnosu na sve istaknute tužbene zahtjeve, i to provođenjem dokaza koje su u smislu odredbe čl.7.stav.1. ZPP-a stranke dužne predložiti kako bi dokazale činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve.

 

7.1. Imajući u vidu da je tužitelj eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utemeljio na institutu stjecanja bez osnova, a kojeg je (ponovno) obrazlagao tezom o protupravnom posjedu predmetnog zemljišta od strane tuženika (i koju tezu ponavlja i u žalbi), a da imovinu za koju tvrdi da je prešla u imovinu tuženika određuje štetom u iznosu od 35.554,32 Eur – zbog „ nesijanja šećerne repe u proizvodnoj godini 2016./2017 i izgubljenim potporama” to je osnovano i pravilno prvostupanjski sud odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev utvrdivši da nisu nastupile okolnosti u smislu čl. 1111. ZOO.

 

7.2. Razumijevanja valja pojasniti da je stjecanje bez osnove takav izvanugovorni obvezno-pravni odnos temeljem kojega je stjecatelj obvezan na povrat ili naknadu vrijednosti onoga dijela imovine ili imovinske koristi koje je stekao bez pravom priznate osnove odnosno po osnovi koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Da bi se radilo o stjecanju bez osnove potrebno je da se ispune opće pretpostavke takvog obvezno-pravnog odnosa – da s jedne strane dođe do povećanja imovine ili obogaćenja na jednoj strani (npr. stjecanjem  prava vlasništva na nekoj stvari, stjecanjem potraživanja, povećanjem vrijednosti stvari, uštedom određenih davanja iz imovine, smanjenjem obveze koje terete imovinu i sl.) a s druge strane da dođe do umanjenja imovine koje nastaje kada određena stvar ili pravo izađe iz imovine – pri čemu je odlučna poveznica između navedenog – uzročno-posljedična veza. Od odlučnog je značaja i da činidba zbog koje je došlo do promjena u imovini nema značaj štetne radnje jer se tada određeni obvezno-pravni odnos prosuđuje kroz odgovornost za štetu, dok je kod stjecanja bez osnove bitno je da je došlo do stjecanja imovinske koristi koja se ne može opravdati pravno priznatom osnovom, pri čemu su krivnja i protupravnost irelevantni.

 

7.3. Konačno, pozivanje tužitelja u žalbi na odredbu čl. 541.stav.1.ZOO je promašeno. Naime, iako tužitelj pravilno u žalbi iznosi zakonodavnu regulativu iz odredbe stav.1. iste – da u slučaju otuđenja stvari koja je prije toga predana u zakup, pribavitelj stvari stupa na mjesto zakupodavca te nakon toga prava i obveze iz zakupa nastaju između njega i zakupnika to međutim zanemaruje da je stav.2. iste propisano da pribavitelj ne može zahtijevati od zakupnika da mu preda stvar prije proteka vremena za koje je zakup ugovoren, a ako trajanje zakupa nije određeno ni ugovorom ni zakonom, onda prije isteka otkaznog roka.

 

8. Obzirom na sve izneseno, kraj činjenice što ispitivanjem pobijane presude u okviru

ovlasti iz odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a nije nađeno da bi u postupanju prvostupanjskog suda bila ostvarena i jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenoj stadiju pazi po službenoj dužnosti, te da iznesenim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost meritornog dijela prvostupanjske presude, valjalo je njegovu žalbu pozivom na odredbu čl.368.stav.1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč.I izreke.

 

9. No žalba tužitelja osnovano ukazuje da je prvostupanjski sud neutemeljeno priznao tuženiku izdatak s osnova pristojbene obveze na presudu u iznosu od 520,27 Eur i na odgovor na tužbu u iznosu od 520,97  obzirom da tuženik nije obveznik plaćanja pristojbe na presudu, a da obveza na plaćanje pristojbe na odgovor na tužbu ovisi o ishodu spora pa u konkretnom slučaju tereti tužitelja (čl.4.stav.1.toč.2. Zakona o sudskim pristojbama).

 

9.1. Obzirom da je u preostalom dijelu odluka o troškovima, neovisno od žalbenog stajališta tužitelja o "previsokom trošku", pravilno zasnovana na odredbama čl.154.stav.1. i čl.155.stav.1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa - "Narodne novine" broj 138/23) i da je prvostupanjski sud pravilno priznao tužitelju nagradu za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na šest ročišta za glavnu raspravu, sastav dvaju podnesaka i sastav žalbe sve po Tbr.8/1, Tbr.9/1 i Tbr. 10/1 Tarife uz naknadu poreza na dodanu vrijednost po Tbr. 46 Tarife, te izdatak s osnova pristojbene obveze na žalbu 21.2.2022.u iznosu od 401,91 Eur u iznosu od 13.155,71 Eur to je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi odluku o troškovima pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP-a, a djelomičnim usvajanjem njegove žalbe preinačiti odluku o troškovima u smislu odredbe čl.380.toč.3. ZPP-a i odbiti tuženika sa preostalim Zatraženim troškom u iznosu od 1.041,05 Eur.

 

9.2. Unatoč žalbenom uspjehu tužitelja istome nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom da se njegov uspjeh odnosi na tek neznatan dio sporednog zahtjeva (odluke o troškovima postupka) te nije od utjecaja na cjelokupan uspjeh tuženik u provedenom postupku.

 

10. Ni tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka obzirom da sadržaj njegovog odgovora na žalbu tužitelja nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tužitelja, pa je o zatraženom trošku tuženika odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

 

U Varaždinu 10. travnja 2024.

 

                                                                                                  Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec v.r.