- 1 -

Broj: Ppž- 6075/2021

 

 

                               

 

 

              U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              I

                           

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika-specijalista zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. S. K. zbog prekršaja iz čl. 72. st. 1. t. 7. i dr. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18. i 42/20.), odlučujući o žalbi  okr. S. K. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2021., broj 39 Pp J-834/2020-15, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.,

 

             

              r i j e š i o   j e

 

 

    Djelomično se prihvaća žalba okr. S. K., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe okr. S. K., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda na načina da se izriče:

 

            Na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona  okr. S. K. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

   OSLOBAĐA  SE  OPTUŽBE

da bi:

 

1. 14. rujna 2020. u mjestu D. kbr. xx posjedovao jednu zračnu pušku marke „Slavia“ model 77, serijski broj xxxx, kalibar 4,5 i jedan zračni pištolj  marke „Kandar“, model „S3“, kalibra 5,5, koje nije u propisanom roku prijavio nadležnom tijelu

- pa da bi time postupio protivno čl. 27. st. 2. i počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana

 

II.               Uslijed gornje odluke žalba okr. S. K. u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana je bespredmetna.

 

III.              Uslijed odluke iz t. I. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se za prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena novčana kazna 132,72 eura (sto trideset dva eura i sedamdeset dva centa) 1.000,00 kuna (tisuću kuna)[1], koju je okr. S. K. dužan platiti u roku 30 dana po primitku ove presude, s time da će se izrečena novčana kazna smatrati plaćenom u cijelosti ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

          IV.              U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. S. K. te se u pobijanom a neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

           V.   Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona okr. S. K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 21. travnja 2021., broj 39 Pp J-834/2020-15 proglašen je krivim okr. S. K. da je, na način činjenično opisan u t. 1. u izreci počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne utvrđena novčana kazna 500,00 kuna, a u t. 2. u izreci prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 7. istog Zakona, za koji mu je utvrđena novčana kazna 1.000,00 kuna te mu je izrečena ukupna novčana kazna 1.500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

2.               Okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka 200,00 kuna.

 

3.              Na temelju čl. 70. st. 2. i čl. 72. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana od okrivljenika su oduzeti predmeti pobliže opisani u izreci pobijane presude, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 14. rujna 2020., broj 00057671. 

4.              Protiv te presude okr. S. K. po braniteljima odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda M. Š. i V. R. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i oduzimanju predmeta.

 

5.              Žalba je djelomično osnovana, a djelomično bespredmetna.

 

U odnosu na rješenje

 

6.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje okrivljenik navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te utvrdio da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o oduzimanju predmeta.

 

6.1.               Odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta prekršaja, kako to proizlazi iz izreke i obrazloženja pobijane presude, temelji se na činjenici da je odredbama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za inkriminirane prekršaje propisano obligatorno oduzimanje predmeta.

 

6.2.               Međutim, stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 110/15.), koji je stupio na snagu 22. listopada 2015., čl. 76. a propisano je oduzimanje predmeta kao mjera sui generis, a ne više kao zaštitna mjera oduzimanja predmeta. Stoga se odluka o oduzimanju, pa tako i vraćanju predmeta, treba sagledati u svijetlu odredbi tog članka, a ne odredbi Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana o obligatornosti oduzimanja predmeta.  

 

6.3.              U pobijanoj odluci prvostupanjski sud nije utvrdio, ni obrazložio postojanje nekog od razloga navedenih u čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona za oduzimanje predmeta (postojanje opasnosti da će se predmeti ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja, zaštita opće sigurnosti, javnog poretka, zaštita zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga), pri tome vodeći računa o osobi okrivljenika, njegovim osobnim prilikama i sklonostima okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti (kao često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa streljivom i slično), kao i ostalim okolnostima koje su odlučne za odluku o možebitnom oduzimanju predmeta – oružja i streljiva pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a uzimajući u obzir i načelo razmjernosti propisano čl. 51. a Prekršajnog zakona.

 

6.4.               Budući da prvostupanjski sud nije postupio na gore opisani način, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti u dijelu odluke o oduzimanju predmeta te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

7.               U ponovnom odlučivanju prvostupanjski će sud o privremeno oduzetim predmetima prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta  serijski broj xxxx, sukladno čl. 76. a st. 2. u vezi st. 1. Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.), odlučiti posebnim rješenjem.

 

8.               Pri donošenju nove odluke prvostupanjski će sud voditi računa o tome da praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, pa tako i kod oduzimanja predmeta, moraju poštivati prava i slobode zajamčene Evropskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj  18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03.,9/05, 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

 

8.1.               Bit odluka Europskog suda za ljudska prava (Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.) Tilloca protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1 Protokola br. 1. uz Konvenciju je, da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti, a ovakvo stajalište izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/2013 od 29. ožujka 2018.

 

8.2.              Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, uvjet za oduzimanje predmeta, u konkretnom slučaju oružja i streljiva, nije dovoljno da je ista mjera zakonom propisana kao obavezna, već se prilikom donošenja odluke, iako se ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri, prvostupanjski sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ i sukladno tome čl. 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje: “Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“

 

U odnosu na t. II. presude

 

9.              Nadalje, ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se okr. Stjepan Klasić optužuje, a na način kako je to činjenično opisano u t. 1. u izreci pobijane prvostupanjske presude, a jednako i u optužnom prijedlogu, po propisu nije prekršaj.

 

9.1.              Okrivljeniku se u t. 1. izreke pobijane presude stavlja na teret da je posjedovao oružje kategorije C koje nije u propisanom roku prijavio nadležnom tijelu, čime bi postupio protivno odredbi čl. 27. st. 2. i počinio prekršaj iz čl. 72. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.  Čl. 27. st. 2. navedenog Zakona propisano je da osobe koje smiju bez odobrenja nadležnog tijela nabavljati oružje kategorije C, koje nabave oružje kategorije C, dužne su ga prijaviti nadležnom tijelu u roku od osam dana od dana nabave.

 

9.2.              U ovoj situaciji radi se o prekršaju počinjenog nečinjenjem iz Zakona o oružju, u kojem je okrivljenik propustio zakonsku obvezu, koju je trebao izvršiti u roku od osam dana od nabave oružja kategorije C. Dakle, vrijeme nabave oružja kategorije C od kojeg počinje teći rok od osam dana za prijavu istog nadležnom tijelu odlučna je činjenica, odnosno konstitutivni element koji čine biće tog prekršaja i bez kojeg se ne može raditi o postupanju suprotno čl. 27. st. 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, odnosno prekršaju iz čl. 70. st. 1. toč. 7. istog Zakona, kojim je propisano da će se za prekršaj kazniti fizička osoba koja u propisanom roku ne prijavi oružje kategorije C. Kod svih prekršaja počinjenih nečinjenjem, odnosno propuštanja dužne radnje i obveze koja je vezana za rok ispunjenja, koji je u zakonu naveden, zastara počinje teći prvog dana nakon isteka roka unutar kojeg je okrivljenik bio dužan ispuniti zakonom propisanu obavezu, dakle u vrijeme kada je bio dužan raditi, odnosno ispunjavati svoju obavezu. Iz navedenih razloga, budući da u optužnom prijedlogu nije navedeno vrijeme kada je okrivljenik nabavio oružje kategorije C, ne može se odrediti vrijeme kada je okrivljenik bio dužan ispuniti zakonom propisanu obavezu, kao ni dan kada je zastara počela teći.

 

9.3.              S obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

 

9.4.              Stoga, u ovoj situaciji vrijeme nabavke oružja kategorije C, kao biće djela, mora biti navedeno u činjeničnom opisu prekršaja.

 

9.5.              Kako je to vidljivo iz izreke pobijane presude (a tako je i u optužbi), u činjeničnom opisu prekršaja opisanog u t. 1. izreke ne naznačuje se vrijeme nabave oružja kategorije C koje je okr. S. K. posjedovao, slijedom čega proizlazi da u činjeničnom opisu ovog prekršaja nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret.

 

9.6.              Slijedom navedenog, djelo za koje se okr. S. K. optužuje i za koje se protiv njega vodi ovaj prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u t. 1. u izreci pobijane presude (jednako je i u optužbi), po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. S. K. za prekršaj iz čl. 72. st. 1.  t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, činjenično opisan u t. 1. u izreci pobijane presude, oslobođen od optužbe, kako je to i navedeno u t. I.  izreke ove drugostupanjske presude.

 

9.7.              Uslijed ove odluke, žalba okr. S. K. je u odnosu na taj prekršaj postala bespredmetna.

 

U odnosu na t. IV. presude

             

10.              U t. 2. u izreci pobijane presude okr. Stjepan Klasić je proglašen krivim da je posjedovao 45 komada lovačkih patrona kalibra 12, a za koje streljivo ne posjeduje valjani oružni list, čime je postupio protivno odredbi čl. 30. st. 3. i počinio prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana. Žalbeni navodi u odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka u vidu nezakonitih dokaza – zapisnika o ispitivanju osumnjičenika u PP Novi Marof i  iskaza svjedoka policijskih službenika L. K. i I. K., koji su prepričavali sadržaj obrane okrivljenika, nisu od značaja za ovaj prekršaj, budući da se u zapisniku o ispitivanju osumnjičenika S. K. uopće nije očitovao u odnosu na taj prekršaj, niti su svjedoci iskazivali što im je okrivljenik iskazivao u odnosu na pronađene lovačke patrone.

 

11.              Žalba u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na taj prekršaj svodi se na činjenicu da je u spis  predana fotodokumentacija oružnog lista F. D., a i sam okrivljenik je imao u momentu pretrage oružni list za držanje i nošenje oružja koji mu je oduzet taj put, potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj 57670. Pozivajući se na odredbu čl. 30. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana okrivljenik ističe da nije protupravno držao predmetno streljivo, jer je isto kupio temeljem valjane preslike oružnog lista, a u kući držao temeljem preslike oružnog lista F. D., a osim toga okrivljenik je imao i odobrenje za nabavu oružja PU varaždinske.

 

              11.1.              Prvenstveno, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da je obrana okrivljenika u odnosu na posjedovanje 45 komada lovačkih patrona kalibra 12 nekonzistentna i nedosljedna. Naime u obrani pred prvostupanjskim sudom okrivljenik je naveo da su lovačke patrone kalibra 12 doista bile kod njega, time da ih je donio kada su bili na strijeljanju na glinene golubove na streljani, tada ih je jedan prijatelj ostavio te ih je pokupio i donio kući. Na te okolnosti ispitan je u postupku i svjedok D. F., koji je izjavio da sigurno nije na streljani ostavio 45 lovačkih patrona kalibra 12, mogao ih je samo dati S. K. Nasuprot ovakvoj obrani, okrivljenik sada u žalbi tvrdi da je patrone kupio temeljem valjane preslike oružnog lista, a u kući držao temeljem preslike oružnog lista F. D.

 

              12.               Okolnost da je kritične prigode od okrivljenika oduzet oružni list, oružje i streljivo potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta serijski  broj 57670 nije od značaja, kao ni činjenica da je okrivljeniku 29.4.2020. i 5.10.2020. izdano odobrenje za nabavu oružja, budući je u vrijeme pretrage obiteljske kuće posjedovao streljivo za koje ne posjeduje oružni list. Okrivljenik u obrani, što ponavlja i u žalbi, navodi da nije počinio prekršaj pod t. 2. izreke pobijane presude, budući da je Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana znatno modificiran i liberalniji u pogledu posudbe oružja ne vodeći više računa o kalibrima oružja, već je bitno da osoba koja posuđuje i kojoj se posuđuje oružje i streljivo ima važeći oružni list za držanje i nošenje oružja, a on je sve to imao. Međutim, okrivljenik na opisan način suviše gramatički tumači odredbu čl. 30. st. 3. i čl. 37. st. 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, zanemarujući u potpunosti zaštitni objekt istog Zakona propisan čl. 1., odnosno da se tim Zakonom uređuju kategorije oružja, postupci nabave, registracije i sakupljanja oružja građana, produženja roka valjanosti isprava o oružju, način postupanja s oružjem i streljivom, punjenje streljiva za vlastite potrebe, postupak u slučaju smrti vlasnika oružja, postupci oduzimanja oružja, streljiva i isprava o oružju i postupanje prilikom unošenja i iznošenja oružja iz Republike Hrvatske. Imajući na umu citiranu zakonsku odredbu i činjenicu da su oružje i streljivo samo po sebi opasne stvari, posve je nelogično da bi zakonodavac dopustio fizičkoj osobi nabavku, posjedovanje i posudbu streljiva onog kalibra za koje ne posjeduje valjani oružni list za oružje, kako to tvrdi okrivljenik. Naime, prema tumačenju navedenih zakonskih odredbi okrivljenika, ostaje nejasno čemu bi takvo streljivo služilo, ako osoba koja ga je nabavila (posudila) nema oružje odgovarajućeg kalibra za isto.

 

12.1. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

 

13.              Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed oslobođenja optužbe za djelo opisano u t. 1. u izreci pobijane presude i na  temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona kojim je propisano da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

13.1.              Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni za prekršaj opisan u t. 2. u izreci pobijane presude, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne više nego primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

13.2.               Naime, za prekršaj iz čl.70. st. 1. t. 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja u vrijeme počinjenja prekršaja, bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 40.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, pa novčana kazna 1.000,00 kuna izrečena po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj predstavlja ne samo blažu vrstu propisane kazne, nego i novčanu kaznu odmjerenu znatno ispod propisanog minimuma novčane kazne. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za daljnju primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se, po ocjeni ovog suda, opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

13.3.              Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne. Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okr. S. K., budući da mu je za počinjeni prekršaje izrečena novčana kazna znatno ispod propisanog zakonskog minimuma.

 

14.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

15.              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. (rješenje), čl. 207. (t. II.) i čl. 205. (t. IV.) odlučeno je kao u izreci ove odluke.

 

 

Zapisničar:                                                                                                            Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                   Gordana Korotaj, v.r.

 

              Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.