- 1 -

Broj: Jž-1084/2018

 

                                    

Broj: Jž-1084/2018

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe "XX" d.d. sa sjedištem u B., zbog prekršaja iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 74/13., 69/17. i 46/18.), odlučujući o žalbi okr. pravne osobe "XX" d.d., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 2018., broj: 2. Pp J-1051/17, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2018.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. pravne osobe "XX" d.d. i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda. 

             

II Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.) okr. pravna osoba "XX" d.d., obvezana je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 500,00 (petsto) kuna, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

                                                  Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku od 26. ožujka 2018., broj: 2. Pp J-1051/17 proglašena je krivom okr. pravna osoba "XX" d.d., da je na način činjenično opisan u izreci počinila prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, za koji joj je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna od 46.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezana je naknaditi trošak prekršajnog postupka od 300,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. pravna osoba "XX" d.d. pravodobno je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači na način da se oslobodi od plaćanja novčane kazne ili da se izrekne najniža moguća novčana kazna propisan odredbama Prekršajnog zakona, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalbom se ističe da okr. pravnoj osobi nije dana mogućnost valjane obrane pred sudom, jer joj uz poziv za ročište nikakva daljnja dokumentacija nije dostavljena , pa joj do zaprimanja presude nije bio poznat niti identitet putnika, iz čega je razvidno da je predmetni postupak vođen jednostrano, bez dostave osnovnih podataka okrivljeniku. Ističe, da suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, nikada nije zaprimljena obavijest podnositelja optužnog prijedloga, niti dostavljen zahtjev o vraćanju tzv. INAD putnika, kao niti njihove putovnice  iz kojih bi bilo razvidno o kakvoj je vizi riječ.

 

Prema stanju spisa predmeta 27. studenog 2017. okr. pravnoj osobi "XX" d.d. uručena je obavijest temeljem čl. 109. a Prekršajnog zakona, ista je uz pečat pravne osobe preuzeta uz vlastoručni potpis djelatnika iste, pa su neosnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru (list 1-12 spisa). Uručenjem predmetne obavijesti okr. pravna osoba upoznata je sa prekršajem za koji se tereti, kao  i pravima i dužnostima tijekom ovog prekršajnog postupka. Jednako tako, spisu prileži zapovijed o vraćanju prijevozniku XX, broj 511-03-16-31/109-17 i 511-03-16-31/110-17 (list 1-4 i 1-5 spisa) od 9. listopada 2017. za državljanine Indije kojima je odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, koju je prijevoznik preuzeo.

 

Čl. 128. Prekršajnog zakona, kojim je propisan sadržaj poziva okrivljeniku niti jednom odredbom ne propisuje uz poziv dostavljanje dokumentacije okrivljeniku, time da je izričito propisano st. 4. čl. 128. Prekršajnog zakona, kada je tužitelj pokrenuo postupak podnošenjem optužnog prijedloga uz koji je, sukladno obavezi iz ovoga Zakona, priložio od okrivljenika potpisanu pisanu obavijest iz čl. 109. a st. 1. ovoga Zakona, obavezan sadržaj prvog poziva je samo st. 2. toga članka, a što je konkretni slučaj.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, koja bi bila počinjena povredom prava na obranu.

 

Podnositeljica žalbe smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje poklanjajući vjeru isključivo svjedoku D. D. te dokumentaciji dostavljenoj od strane podnositelja optužnog prijedloga, te se ističe da je svjedokinja dala sudu netočan podatak da je okrivljenik dužna prilikom čekiranja i izdavanja boarding karte provjeriti putnu ispravu putnika jer predmetni putnik putnu kartu nije kupio od okrivljenice, a niti mu je okrivljenik izdao boarding kartu već su predmetni putnici bili u tranzitu te ih okrivljenik niti nije mogao kontrolirati. Žalbom se ističe da se, obzirom su putnici imali „multischengen vizu tipa C“ valjanu za jedan ulazak, a doputovali su iz Indije u Švicarsku, nameće zaključak da švicarski policijski službenici nisu putnicima smjeli dozvoliti daljnje kretanje, dok okr. pravna osoba nije znala, niti mogla znati da predmetni putnici imaju pravo na jedan ulazak.

 

Nije u pravu podnositeljica žalbe da je u ovom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud, cijeneći provedene dokaze, pravilno zaključio da je okr. pravna osoba počinila prekršaj iz čl. 225. st. 1. Zakona o strancima, kojim je propisano da će se kazniti „prijevoznik koji je dovezao državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka“. Stoga, nasuprot tvrdnjama žalbe, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud, djelatnici okr. pravne osobe prilikom prijave za let i ukrcaj putnica, nositeljica putnih isprava Indije, bili su dužni provjeriti putne isprave i valjanost vize koju su posjedovale za ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj.

 

Vlada Republike Hrvatske je na temelju čl. 2. i 3. Odluke br. 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15 svibnja 2014. na sjednici održanoj 10. srpnja 2014. donijela Odluku o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana. Toč. 1. odredbe II. navedene odluke propisano je da se kao jednakovrijedna hrvatskoj vizi za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koje su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primijenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava priznaje jedinstvena viz koja vrijedi za područje svih država Schengenskoga prostora, valjana za dva ili više ulazaka. 

 

Stoga, odlučna činjenica, da je pravna osoba postupila protivno Zakonu o strancima je činjenica da su putnice, nositeljice  osobne putne isprave Indije, koje je okr. pravna osoba dovezla u Republiku Hrvatsku u Dubrovnik posjedovale predmetnu vizu za jedan ulazak, koju su iskoristili dolaskom u Zurich.

 

Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okr. pravna osoba ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbe o ublažavanju kazne obzirom na olakotne okolnosti, a osobito stupanj eventualne krivnje, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje okrivljenika i ponašanje nakon počinjenja prekršaja, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja.

 

Međutim, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je okr. pravnoj osobi za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna koja je propisana u točno određenom iznosu od 23.000,00 kuna za svakog prevezenog državljanina treće zemlje koji nema valjanu putnu ispravu ili drugu ispravu koja služi za prelazak državne granice, valjanu vizu ili odobrenje boravka, te je pravilno prvostupanjski sud za dva takva prevezena državljanina izrekao novčanu kaznu od 46.000,00 kuna.

 

Ovaj sud smatra da na strani okr. pravne osobe ne postoje naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne od propisane, cijeneći da je okr. pravna osoba višestruko osuđivana zbog istovrsnog prekršaja, a posebice se ukazuje neosnovanim prijedlog žalbe da se novčana kazna ublaži do najnižeg Prekršajnim zakonom propisanog minimuma od 100,00 kuna, te da se ranije ponašanje i ponašanje nakon počinjenog prekršaja cijeni olakotnim.

 

Žaleći se zbog troškova prekršajnog postupka podnositeljica žalbe ističe da je prvostupanjski sud u postupku propustio utvrditi njenu dobit, a nakon provedenog postupka restrukturiranja i dalje se nalazi pod određenim mjerama štednje, pa obzirom na navedeno smatra i iznos troškova previsoko određenim.

 

Po ocjeni ovog suda, visina paušalne svote troškova prekršajnog postupka, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka,  pri čemu treba naglasiti da je ista određena blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

Jednako tako, paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona  određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.  

                           

              Zagreb, 4. prosinca 2018.

 

Zapisničarka :                                                                                          Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.             

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Dubrovniku u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okr. pravnu osobu i tužitelja.