1              Poslovni broj: Gž R-107/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Antuna Dominka kao predsjednika vijeća, suca mr.sc. Alena Goluba kao člana vijeća i suca izvjestitelja i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. instituta, Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. H., odvjetniku u odvjetničkom društvu H. & partneri u Z., protiv tuženika N. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20/2023-17 od 11. svibnja 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-20/2023-17 od 11. svibnja 2023.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I Nadomješta se suglasnost na Odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika D. G., zaposlenog na radnom mjestu telefoniste u Općem odjelu tužitelja, a koja suglasnost je uskraćena očitovanjem tuženika od 21. veljače 2022.

II Nalaže se tuženiku N. da tužitelju H. INSTITUTU naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 497,71 EUR (slovima: četiristotine devedesetsedameuraisedamdesetjedancent)/3.750,00 kn1 (slovima: tritisuće sedamstopedeset), zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika N. za naknadu troška postupka u iznosu od 373,28 EUR."

 

2. Protiv prethodno naznačene prvostupanjske presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka u kojoj predlaže da se preinači pobijana prvostupanjska presuda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te ujedno zahtjeva naknadu troškove podnošenja žalbe.

 

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu prema kojem osporava osnovanost žalbe,  predlaže da se žalba tuženika odbije u cijelosti kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

6. Suprotno žalbenim razlozima iz žalbe tuženika, prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud izložio jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih je nadomještena suglasnost tuženika na odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tužitelja D. G., koja je uskraćena očitovanjem tuženika od 21. veljače 2022., a koji se razlozi u bitnome svode na to da je radnik A. d.o.o. M. B. koji obavlja zaštitarske poslove kod tužitelja 27. rujna 2021., u jutarnjima satima izvršio prijavu radnika D. G. beskontaktnom karticom na njegovo ime u sustavu za evidenciju prisutnosti i korištenja radnog vremena zaposlenika, jer ga je to zamolio radnik tužitelja D. G., pa stoga prvostupanjski sud smatra da postoji vjerojatnost razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika D. G., a uz to da radnik D. G. ne spada u kategoriju radnika kojima je prema odredbi članka 34. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR) i članka 38. ZR-a zabranjeno otkazati Ugovor o radu.

 

7. Prema razlozima pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da među strankama nije sporno da je radnik D. G. zaposlen kod tužitelja, temeljem Ugovora o radu od 25. ožujka 1996. i Aneksa Ugovora o radu od 30. travnja 2001., na radnom mjestu telefoniste u Općem odjelu, da je isti osoba s invaliditetom, da tužitelj navedenom radniku namjerava otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika otkazati ugovor o radu, da je tužitelj dopisom od 17. veljače 2022. zatražio suglasnost tuženika za donošenje odluke o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika navedenom radniku te da je tuženik predmetnu suglasnost uskratio očitovanjem od 21. veljače 2022., a takva činjenična utvrđenja tuženik niti ne osporava u podnesenoj žalbi.

 

8. Kako je tuženik suglasnost uskratio očitovanjem dostavljenim tužitelju 22. veljače 2022., a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 4. ožujka 2022., pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužitelj u zakonskom roku od 15 dana, sukladno odredbi članka 151. stavka 4. ZR, zatražio nadomještanje uskraćene suglasnosti sudskom odlukom. Naime, odredbom članka 151. stavka 1. točke 3. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku, između ostalog, o otkazu radniku osobi s invaliditetom, dok je prema odredbi članka 153. stavka 3. ZR-a propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća propisane Zakonom o radu, osim prava iz članka 162. stavka 2. ZR-a.

 

9. Kako je prethodno navedeno, tužitelj kao poslodavac namjerava radniku D. G. otkazati ugovor o radu otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika, a što, prema odredbi članka 115. stavka 1. točke 3. ZR-a, predstavlja dopušteni razlog za otkaz ugovora o radu. Stoga se u ovom parničnom postupku u kojem se zahtijeva nadomještaj suglasnosti na otkaz ugovora o radu mora utvrditi namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje Zakon o radu propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, postoji li zabrana otkaza te upućuje li poslodavac činjeničnim navodima i predloženim dokazima na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Takvo pravno stajalište u primjeni odredbe članka 151. stavka 4. ZR-a, proizlazi i iz sudske prakse prema kojoj se postojanje opravdanosti razloga za otkaz i sam postupak otkazivanja ocjenjuju u postupku utvrđenja nedopuštenosti otkaza u kojem kao stranka sudjeluje radnik kojem je otkazan ugovor o radu. Kad bi se prihvatilo suprotno tumačenje naznačene zakonske odredbe članka 151. stavka 4. ZR-a, došli bi u situaciju da se dva puta raspravljalo o razlozima otkazivanja i postupku otkazivanja, jednom u postupku nadomještanja suglasnosti, a drugi put po tužbi radnika da otkaz nije dopušten. Nasuprot tome, u postupku nadomještanja suglasnosti se utvrđuje i ocjenjuje namjerava li poslodavac otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR-a određuje kao dopuštene, je li poslodavac navodima i predloženim dokazima učinio vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu te je li radnik radi svog statusa iz kojeg izvodi povećanu zaštitu, doveden u neravnopravan položaj u odnosu na ostale radnike koji nemaju taj status, kako proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-984/16-2 od 29. studenoga 2016.

 

10. U tom smislu, u ovom parničnom postupku ne utvrđuje se postojanje eventualnih razloga za otkaz ugovora o radu, kao izvjesne i dokazane činjenice, već je dostatno učiniti vjerojatnim razloge otkazivanja ugovora o radu, a niti se raspravlja o dopuštenosti i zakonitosti eventualne namjeravane odluke o otkazu Ugovora o radu radniku D. G., pa s tim u svezi neodlučni su žalbeni navodi iz žalbe tuženika da prilikom odlučivanja o stegovnoj odgovornosti radnika D. G. nije proveden postupak propisan člankom 39. stavkom 1. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti, odnosno da se poslodavac prije donošenja prijedloga za redoviti ili izvanredni otkaz savjetuje sa sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci o otkazu, odnosno da poslodavac nije dostavio potpuno i pravovremeno sindikalnom povjereniku podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika, jer se navedene okolnosti odnose na pretpostavke za dopuštenost i zakonitost odluke o otkazu Ugovora o radu radniku D. G., a ne na zakonske pretpostavke iz članka 151. stavka 4. ZR-a za nadomještanje suglasnosti na odluku o otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

 

11. Pri tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a što nije niti sporno između stranaka, da radnik D. G. ne spada u kategoriju radnika kojima je sukladno odredbi članka 34. stavka 1. ZR-a i članka 38. ZR-a zabranjeno otkazati ugovor o radu. Također, kako je prethodno navedeno, pravilno je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno da je 27. rujna 2021. zaposlenik A. d.o.o., M. B., koji obavlja zaštitarske poslove kod tužitelja, u jutarnjim satima izvršio prijavu radnika D. G. beskontaktnom karticom na njegovo ime u sustavu za evidenciju prisutnosti i korištenja radnog vremena zaposlenika jer ga je to radnik D. G. zamolio, povodom čega je tužitelj pokrenuo stegovni postupak protiv navedenog radnika koji postupak je rezultirao odlukom Stegovnog povjerenstva kojom je radnik D. G. oglašen odgovornim zbog teške povrede radne dužnosti te je predložena stegovna mjera otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, pa stoga je prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoji vjerojatnost ostvarenja razloga za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika D. G., iako odluka o tužbenom zahtjevu u ovom parničnom postupku to ne može prejudicirati, a niti se u ovom postupku raspravlja i odlučuje o  zakonitosti i dopuštenosti eventualne odluke o otkazu ugovora o radu.

 

12. Sagledavajući sve prethodno navedeno, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 151. stavka 4. ZR-a za nadomještanje suglasnosti na namjeravanu odluku o otkazu Ugovora o radu, s obzirom da u konkretnom slučaju tužitelj kao poslodavac, namjerava radniku D. G. otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR-a propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, da u odnosu na radnika D. G. ne postoji zabrana otkaza te da tužitelj činjeničnim navodima i predloženim dokazima upućuje na postojanje vjerojatnosti da se ostvario razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika D. G., kako proizlazi iz razloga pobijane prvostupanjske presude.

 

13. Preostali žalbeni navodi koji se odnose ne tvrdnje kako ne postoje razlozi za otkaz ugovora o radu radniku D. G. te kako postupak utvrđivanja stegovne odgovornosti nije proveden sukladno internim aktima tužitelja odnosno u skladu s odredbom članka 39. stavkom 1. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti, iz prethodno nenavedenih razloga, nisu od utjecaja za odluku o žalbi tuženika jer se u ovom parničnom postupku ne može raspravljati i odlučivati  o  zakonitosti i dopuštenosti eventualne odluke o otkazu ugovora o radu.

 

14. Budući je tužitelj uspio u sporu te je prema članku 154. stavak 1. ZPP-a tuženik dužan naknaditi troškove postupka tužitelj te budući je žalba tuženika odbijena kao neosnovana, valjalo je odbiti zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a.

 

15. Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, kako je presuđeno u izreci.

 

16. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 10. travnja 2024.