Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-440/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja L. O. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-405/2023-6 od 9. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja L. O. iz S. i potvrđuju se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-405/2023-6 od 9. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-405/2023-6 od 9. listopada 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/23-02/2, urbroj: 511-01-158-23-4 od 31. siječnja 2023. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja S., klasa: UP/I-114-04/22-02/375, urbroj: 511-01-158-22-6 od 13. prosinca 2022., te utvrđenje da tužitelj nije odgovoran za težu povredu službene dužnosti, te je istovremeno rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju i razlozima izostavlja činjenicu da je tijekom postupka prvostupanjsko tijelo, pa poslije i drugostupanjsko tijelo prihvatilo nezakonito izmijenjeni činjenični opis, pa je takvim postupanjem, to jest izmjenom, tuženik povrijedio objektivni identitet optužbe na njegovu štetu, čime je prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba postupka. Prvostupanjski sud zanemaruje da su mu grubo prekršena prava, budući da mu je onemogućeno da iznese svoju obranu pred prvostupanjskim disciplinskim sudom, a nakon što je srušena teza prijave da nije bila riječ o potjeri i da svojim postupanjem nije počinio težu povredu službene dužnosti. Nastavno mu se slaže druga teza, i to postupanjem disciplinskog suda koji nezakonito vrši izmjenu činjeničnog opisa i stavlja mu na teret potpuno drugo djelo, a koje djelo je pri tome pogrešno okvalificirano kao teža povreda, iako je riječ o lakšoj povredi službene dužnosti. Smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi bitne činjenice i okolnosti koje su relevantne i mjerodavne za konkretni predmet, a upravo je odbivši sve njegove dokazne prijedloge pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Smatra da nije dokazano da je prekršio bilo koji propis svojim postupanjem ili da bi postupao namjerno, odnosno krajnjom nepažnjom, to jest da bi postojao bilo koji oblik krivnje. Činjenica da je upravljajući službenim vozilom imao prometnu nezgodu nema posljedicu da je počinio težu povredu službene dužnosti. U konkretnom slučaju iz dokaza na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ne proizlazi da bi svojim postupanjem prekršio bilo koju odredbu propisa koja bi imala za posljedicu da je počinio težu povredu dužnosti iz članka 96. stavka 1. Zakona o policiji. Naime, da bi se utvrdile sve pravno-relevantne činjenice u pogledu nastanka predmetne nezgode, prvostupanjski sud je bio dužan provesti odgovarajuće dokaze, prvenstveno, vještačenje po vještaku prometne struke, a koji vještak se u svom nalazu i mišljenju treba očitovati o dinamici nastanka nezgode, a sve kako bi se u konačnici utvrdio uzrok nastanka predmetne nezgode. Ističe da uopće nisu uzete u obzir okolnosti koje idu njemu u korist, to jest nije uopće raspravljeno pitanje stanja kolnika, dok tuženik, ako je i zauzeo stav o njegovoj krivnji nije utvrdio je li on postupio u krajnjoj nuždi. Tužitelj predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi troškove upravnog spora i troškove žalbenog postupka, odnosno, podredno poništi odluku prvostupanjskog suda i vrati predmet na ponovno postupanje.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem navodi da tužitelj u žalbi ponavlja prigovore koje je isticao u upravnom postupku i tužbi protiv rješenja o disciplinskoj odgovornosti, a koje prigovore su javnopravno tijelo i prvostupanjski sud detaljno, jasno i argumentirano odbili, pa kako niti jednim žalbenim navodom nije dovedena u pitanje pravilnost osporene presude, predlaže da ovaj Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 29. rujna 2023., čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima, a pobijana presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 60. Zakona o upravnim sporovima, te dostatno obrazloženje odlučnih činjenice iz sadržaja priloženih isprava za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
7. Rješenjem tijela prvog stupnja od 13. prosinca 2022. utvrđena je disciplinska odgovornost tužitelja, te mu je uslijed počinjene teže povrede službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka izrečena disciplinska kazna u visini od 10% posljednje plaće koja je službeniku isplaćena za puni mjesec proveden na radu, u trajanju od jednog mjeseca (jedan puta 10%). Navedenim prvostupanjskim rješenjem utvrđena je odgovornost tužitelja kao policijskog službenika za sigurnost cestovnog prometa zbog toga što je za vrijeme obavljanja službe, 2. srpnja 2022., oko 23:25 sati, u mjestu R., na kolniku L C 67020, upravljajući osobnim vozilom "Škoda Octavia", registarskih oznaka: …, vl. R. leasing d.o.o. na korištenju u MUP-u, PU s. –d. izgubio nadzor nad službenim vozilom, izletio izvan kolnika i udario desnom bočnom stranom vozila u kameni suhozid, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji ("Narodne novine", 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.) opisano kao "neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno i nemarno izvršavanje službenih obveza", pa mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji izrečena navedena novčana kazna, te je istovremeno odlučeno da tužitelj nije odgovoran u dijelu činjeničnog opisa povrede službene dužnosti, koji glasi: "otpočeo potjeru za vozilom crvene boje, nepoznatih registarskih oznaka, iz kojeg je dopirala preglasna glazba kojom je narušen javni red i mir, o čemu nije izvijestio operativno dežurstvo Postaje prometne policije S. ili Operativno komunikacijski centar policije, nakon čega je prateći predmetno vozilo".
8. Rješenjem tuženika od 31. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv navedenog rješenja prvostupanjskog disciplinskog suda od 13. prosinca 2022. kao neosnovana.
9. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom upravnom postupku koje slijedi iz spisa javnopravnog tijela dostavljenog prvostupanjskom sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik u disciplinskom postupku nedvojbeno utvrdili da je tužitelj za vrijeme obavljanja službe upravljajući predmetnim službenim osobnim vozilom izgubio nadzor nad istim u uvjetima čistog i suhog kolnika i izletio izvan kolnika, te udario desnom bočnom stranom vozila u kameni suhozid, što upućuje na zaključak da je do predmetne nezgode došlo iz krajnje nepažnje tužitelja, obzirom da brzinu kretanja vozila nije prilagodio uvjetima na cesti, te je pravilno ocijenjeno da uzrok predmetne prometne nezgode nije stanje kolnika, pa ne postoji proturječnost u provedenim dokazima.
10. Dakle, iz utvrđenog činjeničnog stanja u provedenom disciplinskom postupku i postupku pred prvostupanjskim upravnim sudom proizlazi da je tužitelj kao policijski službenik počinio predmetnu težu povredu službene dužnosti, kako je to naprijed opisano i pobliže navedeno u izreci rješenja tijela prvog stupnja.
11. S obzirom na navedeno, prema ocjeni ovoga Suda tužitelj je pravilno na temelju odredbe članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji proglašen krivim zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 96. stavka 1. točke 1. Zakona o policiji, te mu je na temelju članka 110. stavka 2. točke 1. Zakona o policiji osnovano izrečena novčana kazna.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika nakon provedenih dokaza tijekom upravnog postupka, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
13. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari, te je pri tome naveo razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaznih prijedloga, kao i razloge zbog čega nisu izvedeni dokazi predloženi od strane tužitelja.
14. Stoga, tužitelj pogrešno smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga za vještačenje i saslušanje svjedoka počinio povredu pravila sudskog postupka, te nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari.
15. Naime, sukladno odredbi članka 33. Zakona o upravnim sporovima upravni sud je ovlašten odlučiti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa iz prava tužitelja na predlaganje dokaza ne proizlazi obveza suda da predložene dokaze izvede, ako je odluku mogao donijeti na temelju drugih dokaza izvedenih tijekom postupka. Prvostupanjski sud odbio je navedene dokazne prijedloge tužitelja, obrazloživši da iste smatra nesvrsishodnim, jer je i bez izvođenja tih dokaza činjenično stanje dovoljno i potpuno utvrđeno za donošenje meritorne odluke, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
Prigovor tužitelja u žalbi da prvostupanjski sud izostavlja u obrazloženju da je tijekom postupka prvostupanjsko tijelo, pa poslije i drugostupanjsko, prihvatilo nezakonito izmijenjen činjenični opis ne može se prihvatiti, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude, koje prihvaća i ovaj Sud, osnovano naveo da niti tuženik, a ni prvostupanjsko tijelo nije mijenjao činjenični opis djela iz zahtjeva za pokretanje predmetnog disciplinskog postupka.
16. Žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe, a ujedno, treba istaknuti da je riječ o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred disciplinskim sudovima i prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski disciplinski sud, tuženik i prvostupanjski sud detaljno očitovali, a s kojim zaključcima se slaže i ovaj Sud.
17. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, sukladno odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
18. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
19. S obzirom da tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 10. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.