- 1 -                                            Poslovni broj: Usž-443/2024-2

Poslovni broj: Usž-443/2024-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća, te  sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. J. iz L. S., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Z., radi teže povrede službene dužnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1003/2023-8 od 8. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj  10. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se odbija.
2. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1003/2023-8 od 8. prosinca 2023.
3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, klasa: UP/II-114-04/22-02/121, urbroj: 511-01-158-22-5 od 4. studenoga 2022. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Z., klasa: UP/I-114-04/20-02/230, urbroj: 511-01-158-22-23 od 12. srpnja 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja, Z., klasa: UP/I-114-04/20-02/230, urbroj: 511-01-158-22-23 od 12. srpnja 2022. kojim je utvrđeno da je tužitelj zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova raspoređen u Odjel za prometnu i policijsku tehniku, Službu za tehniku, Policijsku upravu z. na radnom mjestu policijski službenik, voditelj odjela u zvanju glavni policijski inspektor koji je privremeno udaljen iz službe rješenjem načelnika Policijske uprave z. od 29. srpnja 2020., te ujedno sindikalni povjerenik Sindikata, proglašen odgovornim zbog povrede službene dužnosti te mu je izrečena kazna prestanka državne službe.

3.              Prvostupanjsku presudu tužitelj pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi opisuje tijek događanja koji je prethodio pokretanju disciplinskog postupka, osporava pravilnost i zakonitost prvostupanjskog disciplinskog rješenja jer nije utvrđen točan broj premještenih vozila, osporava pravilnost zaključka da bi mu M. J. predao 1.000,00 kuna, smatra da je takav zaključak izveden na temelju razgovora M. J. i njegovog sina Ž.. U žalbi tvrdi da nije bilo lažnog prikazivanja obavljenog posla što bi se moglo lako dokazati da su prihvaćeni njegovi prijedlozi za uvid u digitalne fotografije premještenih vozila koje je snimio u realnom vremenu tijekom cijeloga dana premještanja vozila. Smatra da mu je neosnovano i bez valjanog obrazloženja izrečena najstroža disciplinska kazna jer tijekom postupka nije na nedvojben način dokazano da bi se radilo o povredi službene dužnosti, a koja ima obilježje korupcije. Predlaže Sudu da poništi presudu i osporeno rješenje MUP-a, vrati ga na pripadajuće radno mjesto uz naknadu troškova upravnog spora.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost žalbenih navoda iscrpno obrazlažući iste, ističe da ostaje kod iznesenog u pobijanim rješenjima, odgovoru na tužbu kao i očitovanju na raspravi. Predlaže Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj je Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.

8.              Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a, presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela te da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno našao da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9.              Tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1.              Prema članku 66. stavku 3. ZUS-a pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kada je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak.

10.              Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je tužitelj dana … godine, u vremenu od … do … sati na benzinskoj pumpi P. D. –. j. sukladno prethodnom dogovoru sa M. J. iz S., primio iznos od 1.000,00 kuna kao nagradu za lažno prikazivanje većeg obima posla, od stvarnog broja premještenih vozila uz uporabu dizalice u objektu Policijske uprave z., u bivšoj vojarni D.. A. S., koje je izvršio M. J. za potrebe MUP-a temeljem ponude trgovačkog društva Z. G. d. –. O. –. A. od …. godine. Tom je ponudom ugovoren premještaj dvadeset vozila za ukupni novčani iznos od 18.750,00 kuna koji iznos je isplaćen, a tužitelj je u svom izvješću od …. neistinito prikazao da je tog dana premješteno dvadeset i šest vozila, čime je počinio težu povredu službene dužnosti opisanu u članku 96. stavku 3. uz primjenu članka 110. stavka 6. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj: 34/11. – 66/19., dalje: ZoP) te mu je izrečena kazna prestanka državne službe.

11.              Iz provedenih dokaza u disciplinskom postupku nesporno proizlazi da je tužitelj počinio djelo koje mu se stavlja na teret pa je pravilno zaključeno da se radi o težoj povredi službene dužnosti.

12.              Naime, člankom 96. ZoP-a propisano je da je teža povreda službene dužnosti, između ostalog, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi.

12.1.              Člankom 110. stavkom 3. ZoP-a propisano je da se policijskom službeniku obavezno izriče kazna prestanka državne službe iz stavka 2. točke 6. ovoga članka ako bude proglašen odgovornim za težu povredu službene dužnosti koja ima obilježje korupcije.

13.              Sud je u ocjeni zakonitosti osporenog rješenja tuženika održao usmenu raspravu čime je svim strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima važnim za odluku o predmetnoj stvari te je nakon uvida u sudski spis i spis tuženika ocijenio da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, a svoju odluku je obrazložio na iscrpan i razložan način koji prihvaća i ovaj Sud.

14.              Prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo pa ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

15.              Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

16.              Odluka o troškovima temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a, jer tužitelj nije uspio u sporu.

U Zagrebu 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Boris Marković v.r.