1              Poslovni broj: Usž-2806/2023-3

Poslovni broj: Usž-2806/2023-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. P., iz R., kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Lj. & V. & partneri, S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi prisilne naplate poreza i drugih javnih davanja, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-668/2023-7 od 5. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje  presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-668/2023-7 od 5. lipnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-415-01/22-01/116, URBROJ: 513-04-22-2 od 30. prosinca 2022., rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Š., KLASA: UP/I-415-02/2022-001/00335, URBROJ: 513-007-15/2022-01 od 17. veljače 2022. i zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Š., KLASA: UP/I-415-02/2022-001/00335, URBROJ: 513-007-15/2022-01 od 17. veljače 2022. kojim je utvrđeno da tužitelj kao ovršenik na dan 17. veljače 2022. duguje iznos od 95.606,85 kuna i kojim je određena ovrha na njegovim novčanim sredstvima radi prisilne naplate dospjelog duga.

3.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da je povrijeđeno načelo saslušanja stranaka jer mu nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Ističe da mu je ovršnom ispravom – izvršnim poreznim rješenjem od 12. rujna 2019. utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje 2012. i 2013. godine., a da je rok zastare prava na utvrđivanje porezne obveze 6 godina od isteka godine u kojoj je porezna obveza nastala te da je s obzirom na to nastupila zastara prava na naplatu poreza. Pritom se poziva na odredbu članka 108. stavka 2. Općeg poreznog zakona. Naposljetku navodi da prvostupanjski sud nije odlučio o privremenoj mjeri, a da postoji mogućnost da će mu zbog toga nastati velika šteta. Stoga predlaže da Sud preinači pobijanu presudu, a podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

4.              Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7.              Iz spisa predmeta proizlazi da je na temelju ovršne isprave – izvršnog poreznog rješenja od 12. rujna 2019. o utvrđenju obveze poreza na dodanu vrijednost za 2012. i 2013. godinu - određena ovrha na novčanim sredstvima tužitelja radi prisilne naplate dospjelog poreznog duga u iznosu od 95.606,85 kuna.

8.              Prvostupanjski sud održao je raspravu i na taj način strankama sukladno odredbi članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Osim toga izvršio je u uvid u spis tuženika i sudski spis. Na temelju navedenog utvrdio je da je predmetno porezno rješenje postalo izvršno 16. prosinca 2019. te da nisu sporni niti opstojnost niti struktura niti visina poreznog duga utvrđena istim, nego da je sporno da li je nastupila zastara prava na naplatu poreza.

9.              Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16.,106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

10.              Odredbom članka 108. stavka 6. OPZ propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.

11.              Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud, pozivajući se na prethodno citirane zakonske odredbe, utvrdio da nije nastupila zastara prava na naplatu poreza jer ista nastupa protekom 6 godina od isteka godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, a u ovoj upravnoj stvari predmetno porezno rješenje postalo je izvršno 16. prosinca 2019.

12.              U odnosu na tužiteljevo osporavanje zakonitosti isprave na temelju koje je određena ovrha, kojom je tužitelju utvrđena porezna obveza, ovaj Sud u potpunosti prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da ovršenik ne može žalbom na rješenje o ovrsi osporavati zakonitost ovršne isprave i da navedeno nije predmet ovog upravnog spora.

13.              U odnosu na prigovor tužitelja da prvostupanjski sud nije odlučio o privremenoj mjeri ovaj Sud nalazi da je točno da sud nije odlučio o privremenoj mjeri, ali prema ocjeni ovog Suda u konkretnoj situaciji se ne radi o takvom propustu zbog kojeg bi žalbene navode trebalo cijeniti osnovanim.

14.              Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika na temelju dokaza utvrđenih u upravnom postupku  i uvida u dokumentaciju u sudskom spisu pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

15.              Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

16.              Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

17.              Odluka o troškovima tužitelja temelji se na odredbi članka 79. stavku 4. ZUS-a.

U Zagrebu 10. travnja 2024.

Predsjednik vijeća:

                                                                                            Boris Marković, v.r.