Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-1112/2024-2
Poslovni broj: Usž-1112/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. J. iz K., koju zastupaju opunomoćenici u Odvjetničkom uredu B. G., K. B. i M. M., R., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za službenički sustav, Sektora za službeničke odnose, Službe za državni ispit, Z., radi polaganja državnog ispita, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Usl-1601/2023-7 od 21. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.
I. Odbija se žalba tužiteljice Z. J. iz K. i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Usl-1601/2023-7 od 21. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Usl-1601/2023-7 od 21. veljače 2024. odbijen je tužbeni radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za službenički sustav, Sektora za službeničke odnose, Službe za državni ispit, klasa: UP/I-133-01/23-02/1994, urbroj: 514-08-01-03/03-23-02 od 21. srpnja 2023, radi oslobađanja tužiteljice od obveze polaganja državnog stručnog ispita za II. razinu, te radi naknade troškove upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je državni stručni ispit položila 7. studenog 2007., te da je u konkretnom slučaju sporan utjecaj obveze propisane odredbom članka 42. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima na zatečene državne službenike, koji su, kao i ona, državni stručni ispit položili prema ranijim propisima, a nakon toga stekli viši stupanj obrazovanja (stručne spreme) ili napredovali na radno mjesto višeg stupnja obrazovanja. Smatra kako navedena odredba ima povratno djelovanje, te kako nameće nepotrebnu i nerazmjerno veliku obvezu adresatima koji imaju legitimno očekivanje da su svoju obvezu polaganja državnog stručnog ispita već izvršili, te da takav ispit neće morati ponovno polagati uz prijetnju teškim posljedicama ne polaganja državnog stručnog ispita u vidu rasporeda na radna mjesta niže složenosti, stavljanja na raspolaganje Vladi Republike Hrvatske i prestanka državne službe. Dakle, sporna je primjena pravila iz odredbe članka 42. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima na zatečene državne službenike, koji su državni stručni ispit položili prema ranijem zakonodavnom modelu prema kojem je postojala jedna kategorija državnog stručnog ispita i nije bila propisana obveza polaganja novog ispita u slučaju napredovanja, odnosno premještanja na radno mjesto višeg stupnja obrazovanja. Suprotno navodima prvostupanjskog suda, smatra da je njezino legitimno očekivanje to da promjene koje nastanu kao posljedica zakonodavne intervencije za nju neće biti nerazmjerno restriktivne i opterećujuće. Tuženik je u konkretnom slučaju postupio upravo suprotno, te joj je nametnuo obvezu polaganja državnog stručnog ispita II. razine iako je stručni ispit položila još 7. studenog 2007. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke, te presudom riješi stvar, kao i da joj nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužiteljice u kojem u bitnom navodi da suprotno tvrdnji tužiteljice o neravnopravnom položaju državnih službenika koji su položili državni stručni ispit za srednju stručnu spremu, a u međuvremenu su napredovali na radna mjesta veće složenosti, u odnosu na one koji su položili državni stručni ispit odgovarajuće razine, jedan od ciljeva predmetne zakonodavne izmjene upravo je izjednačavanje državnih službenika u ispunjavanju svih propisanih uvjeta za obavljanje poslova određenog radnog mjesta, promatrano u svjetlu ustavnih jamstava dostupnosti svakome pod jednakim uvjetima svih javnih poslova, radnih mjesta i dužnosti. Državni službenici dužni su zakonito postupati, te poslove obavljati savjesno, pridržavajući se ustava, zakona, drugih propisa i pravila struke, pa stoga moraju ispunjavati sve propisane uvjete za raspored na radno mjesto, te znati koje su posljedice ne ispunjavanja istih. Upravo stoga tuženik smatra da se tužiteljica ne može osloboditi od obveze polaganja državnog ispita II. razine koji je uvjet za radno mjesto na koje je napredovala, jer bi upravo to bilo u suprotnosti s načelom zakonitosti i pravne sigurnosti, s pravom na jednako postupanje i jednake mogućnosti za sudjelovanje u obavljanju javnih poslova, te da je svakom pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost (članak 5., 44. i 55. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske). Smatra da je osporena odredba donesena upravo sa svrhom usklađivanja, te da je osporena norma razmjerna legitimnom cilju koji se njome želi ostvariti, te je razvidna opravdanost i razumnost takvog normiranja. Stoga se odredba članka 42. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima odnosi na zatečene odnose, službenike koji su bili u privilegiranom položaju, jer nisu ispunjavali sve uvjete za raspored na radno mjesto kao ostali službenici. Tuženik predlaže da ovaj Sud donese presudu kojom će odbiti žalbu tužiteljice u cijelosti.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Prema ocjeni ovoga Suda pobijana presuda prvostupanjskog suda ne može se ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. To stoga jer prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim tijekom upravnog postupka i tijekom upravnog spora, te nakon održane usmene rasprave 14. veljače 2024. čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, prijavilo 20. srpnja 2023. tužiteljicu, državnu službenicu, za polaganje državnog ispita, te je iz priložene dokumentacije za tužiteljicu utvrđeno da je ista raspoređena u Ministarstvo financija, Carinsku upravu na radno mjesto carinik II. vrste za koje je uvjet završen preddiplomski sveučilišni studij ili stručni studij u trajanju od najmanje tri godine (VŠS), te da je dužna položiti državni ispit najkasnije u roku od godine dana od dana stupanja na snagu Pravilnika o polaganju državnog ispita, odnosno do dana 1. studenog 2023. Pobijanim rješenjem tuženika utvrđeno je da tužiteljica ispunjava uvjete za polaganje državnog ispita, te joj je isto i odobreno i odlučeno da će polagati državni ispit za II. razinu.
8. Odredbom članka 57. stavka 3. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 1/15., 138/15. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, U-I-2036/2012 od 21. prosinca 2015.; 61/17., 70/19., 98/19. i 141/22.) propisano je da državni ispit II. razine polaže se za obavljanje poslova radnog mjesta za koje je uvjet završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij, odnosno završen preddiplomski sveučilišni i stručni studij u trajanju od najmanje tri godine.
9. Prema odredbi članka 42. Zakona o državnim službenicima položen državni stručni ispit za srednju stručnu spremu smatra se položenim državnim ispitom I. razine (stavak 1.), položen državni stručni ispit za visoku i višu stručnu spremu smatra se položenim državnim ispitom II. razine (stavak 2.), službenik koji nema položen ispit iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužan je položiti državni ispit u roku od godine dana od stupanja na snagu Pravilnika iz članka 11. ovoga Zakona (stavak 3.).
10. Dakle, imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom postupku, te navedene zakonske odredbe, ovaj Sud nalazi da je pravilna ocjena prvostupanjskog suda da nije sporno da tužiteljica u smislu članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima, u vrijeme promjene pravnog uređenja državnog ispita zatečena s položenim državnim stručnim ispitom za srednju stručnu spremu, raspoređena na radno mjesto za koje je potreban državni ispit II. razine i da nije dokazala da je sukladno ranijim propisima oslobođena od obveze polaganja državnog stručnog ispita za poslove radnog mjesta određenog stupnja obrazovanja, pa je stoga pravilnom primjenom odredbe članka 42. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o državnim službenicima obvezna položiti državni ispit za II. razinu, kako je to pravilno utvrđeno rješenjem tuženika, a što je prvostupanjski sud osnovano potvrdio.
11. Iz naprijed navedenih razloga, ovaj Sud prihvaća osnovanim zaključke prvostupanjskog suda u pogledu utvrđivanja obveze polaganja državnog ispita tužiteljici iz kojeg razloga je pravilno prvostupanjski sud osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim, a tužbeni zahtjev tužiteljice odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
12. S obzirom da tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci ove presude.
13. Tužiteljica nije uspjela sa svojom žalbom, pa joj stoga ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, a na temelju odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 10. travnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.