Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu Zagreb

      Avenija Dubrovnik 6 i 8

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja O. M. M., vlasnik M. M., OIB…., N., protiv tuženika Hrvatske vode, OIB…., Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. M. obrt za poljoprivredu, vlasnik J. M., OIB…., P., radi davanja prava zakupa na javnom vodnom dobru, 10. travnja 2024.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje odluke o davanju prava zakupa na javnom vodnom dobru u 2022. godini na predmetu zakupa 31-3109-7, tuženika Hrvatske vode, Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu, klasa: 325-02/22-05/0000324, ur. broj: 374-21-6-22-385 od 21. rujna 2022.

Obrazloženje

1.                Osporavanom odlukom o davanju prava zakupa na javnom vodnom dobru u

2022. godini na predmetu zakupa 31-3109-7, tuženika Hrvatske vode, Vodnogospodarskog odjela za srednju i donju Savu, klasa: 325-02/22-05/0000324, ur. broj: 374-21-6-22-385 od 21. rujna 2022. odabran je ponuditelj obrt A. M., ovdje zainteresirana osoba, kao osoba kojoj je dano pravo zakupa na javnom vodnom dobru (predmet zakupa 31-3109-7 za namjenu poljoprivredne proizvodnje) radi redovite uporabe u svrhu poljoprivredne proizvodnje, dakle kao osoba s kojom će Hrvatske vode sklopiti ugovor o zakupu tog javnog vodnog dobra, na nekretnini upisanoj u zk.ul 1218 k.o. K., zk. odjel I. G., čk. br. 1030/2, oranica od 147092 m2, radi uporabe u svrhu poljoprivredne proizvodnje.

2.                Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost odluke tuženika uz argumentaciju da mu je

uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku te da nije utvrđivano (po njegovom mišljenju) relevantno činjenično stanje. U bitnom smatra da zainteresirana osoba ne ispunjava uvjete koji su bili potrebni za dodjeljivanje prava zakupa. Tako navodi da zainteresirana osoba ne posjeduje stoku, da se prijavljuje na ovakvu vrstu natječaja (kao i za zakup poljoprivrednog zemljišta) samo iz razloga dobivanja poticaja, bez da kasnije stvarno obavlja i razvija poljoprivrednu djelatnost. Smatra da nisu cijenjene okolnosti koje postoje na strani tužitelja, a to je da njegov O. postoji već dvadeset godina, da ima stočni fond od 100 grla, da se bavi i tovom junadi te da stoga ima i veću potrebu za poljoprivrednim zemljištem. Ističe da je dragovoljac Domovinskog rata, da tuženik nije obrazložio razloge radi kojih tužitelj nije odabran, a pogotovo ističe da je pristao i dati višu ponudu (u istom iznosu u kojem ju je dala zainteresirana osoba). Smatra da je tuženik bio dužan pozvati tužitelja na ispravak bjanko zadužnice. Iz tužbe proizlazi da zahtijeva poništavanje odluke tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3.                 Tuženik je u odgovoru na tužbu podnio prigovor stvarne nenadležnosti ovog

suda uz argumentaciju da osporavana odluka nije upravni akt i da se ne radi o upravnoj stvari, već smatra da se radi o javnom obećanju nagrade na koje se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima. Podredno, osporio tužbu i tužbeni zahtjev te ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4.                 Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na tužbu.

5.                 Sud je riješio spor bez rasprave na temelju članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS) radi poštivanja načela učinkovitosti i ekonomičnosti, jer iz tužbe proizlazi da tužitelj faktično osporava primjenu prava (ne slaže se sa sadržajem uvjeta natječaja te s postupanjem tuženika koje je u skladu s uvjetima natječaja), odlučne činjenice nisu sporne te o istima dokazi prileže spisu te stranke u tužbi i u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave.

6.                 Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis

tuženika.

7.                 Tužbeni zahtjev je neosnovan.

8.                 U pogledu tuženikovog prigovora stvarne nenadležnosti ovog suda za rješavanje predmetne upravne stvari, sud isti ocjenjuje neosnovanim.

8.1.          Naime, odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o vodama (Narodne novine br. 66/2019, 84/2021, dalje ZV) propisano je da javnim vodnim dobrom sukladno ovom Zakonu upravljaju Hrvatske vode, osim kada je ovim Zakonom drukčije određeno.

Odredbom članka 9. stavka 6. ZV-a propisano je da je vodno dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.

Odredbom članka 18. ZV-a propisano je korištenje javnoga vodnoga dobra za gospodarske ili osobne potrebe:

(1)         Pravnim i fizičkim osobama mogu se na dijelu javnoga vodnog dobra dati prava najma, zakupa, služnosti i građenja radi ostvarenja njihovih gospodarskih odnosno osobnih potreba, samo ako to pravo neće utjecati na ostvarivanje namjena iz članka 10. ovoga Zakona.

(3)         Odluku o davanju prava iz stavka 1. ovoga članka donose Hrvatske vode. Primjerak odluke dostavlja se Ministarstvu.

Odredbom članka 198. stavka 4. ZV-a propisano je da se na Hrvatske vode, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, primjenjuju propisi koji vrijede za ustanove.

Odredbom članka 1. stavka 2. Zakona o ustanovama (Narodne novine br. 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022, dalje ZU), propisano je da se ustanova osniva za trajno obavljanje djelatnosti od javnog interesa sukladno posebnom zakonu.

Na temelju citiranih zakonskih odredbi, sud utvrđuje da se na tuženika primjenjuju propisi koji se primjenjuju na ustanove koja obavljaju djelatnosti od javnog interesa, odnosno djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Briga o vodnom dobru i njegova zaštita nedvojbeno predstavlja javni interes.

8.2.           Nadalje, iz odredbe članka 18. stavka 3. ZV-a ne proizlazi da je propisano da predmetna odluka tuženika nije upravni akt.

8.3.           Odredbom članka 2. ZUS-a propisano je da je cilj ovoga Zakona osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnim odlukama javnopravnih tijela. Javnopravnim tijelom u smislu ovoga Zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).

Odredbom članka 3. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

8.4.           Na tuženika se primjenjuju propisi o ustanovama čije postupanje i odluke, prema stavu ovog suda, podliježu nadzoru i preispitivanju zakonitosti u smislu odredbe članka 2. i članka 3. stavka 1. točke 2. ZUS-a, a s obzirom na javni interes i obvezu države - zajamčenu člancima 18. i 19. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te iz članaka 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija) - da osigura sustav djelotvornih pravnih lijekova protiv svakog akta ovlaštenog tijela koji na bilo koji način tangira prava, obveze i pravne interese pojedinca, kao i da osigura sudsku kontrolu upravnih akata. Stoga, rukovodeći se načelom supsidijarnosti u primjeni propisa, a polazeći od prethodno citiranih zakonskih odredbi, u kojima, kako je već rečeno, nema odredaba o pravnim lijekovima protiv odluke tuženika o dodjeli prava zakupa, valja zaključiti da takve odredbe postoje u općem propisu, a to su u ovom slučaju ZUP i ZUS.

Ističe se da predmetna odluka (koja je od javnog interesa) svakako utječe na prava i interese tužitelja, budući da je tužitelj bio sudionik predmetnog natječaja. Slijedom navedenog, odluka tuženika mora biti valjano obrazložena te akterima mora biti osigurano pravo na djelotvoran pravni lijek i na sudsku ocjenu zakonitosti.

Pritom se ističe da nije sporno da, jednom kada bude sklopljen s odabranim kandidatom, ugovor o zakupu potpada pod propise Zakona o obveznim odnosima.

9.                  U pogledu odluke o meritumu, odnosno o zakonitosti same odluke, sud utvrđuje

da je odluka tuženika zakonita.

Kako je već navedeno, odredbom članka 18. ZV-a propisano je da se javno vodno dobro može dati u zakup te da odluku o davanju prava zakupa donose Hrvatske vode. Odredbom članka 18. stavka 5. i 6. ZV-a propisano je da je prihod od naknade za pravo zakupa i najma na javnom vodnom dobru prihod Hrvatskih voda te da se visina naknade, izuzeća, rokovi i namjena za koje se zakup daje propisuje Vlada Republike Hrvatske uredbom.

Odredbom članka 4. Odluke o visini naknade najma, zakupa, služnosti i građenja na javnom vodnom dobru (Narodne novine br. 89/2010, 88/2011) propisano je da se javno vodno dobro može dati u zakup radi poljoprivredne proizvodnje te da je u tom slučaju visina zakupnine 650,00 kn/ha/godišnje.

9.1.           Između stranaka nije bilo sporno, a što proizlazi i iz isprava u spisu, da je tuženik proveo Drugi javni natječaj za zakup javnog vodnog dobra u 2022. godini, da su natječaj i Uvjeti natječaja bili javno objavljeni 1. srpnja 2022. na internetskim stranicama tuženika te da se, nakon donošenja odluke o odabiru, ugovor o zakupu javnog vodnog dobra sklapa s odabranom osobom sukladno tekstu ugovora i uvjetima javnog natječaja.

9.2.           Sud je čitanjem objavljenih Uvjeta natječaja utvrdio da je u uvjetima, između ostalog, navedeno tko je prihvatljivi ponuditelj, obvezni sadržaj ponude, kriteriji za dodjelu zakupa, te postupak i donošenje odluke.

Tako su u Uvjetima natječaja kao jedini kriteriji za dodjelu zakupa navedeni: najduže zatraženo razdoblje od 5 godina i najviša ponuđena zakupnina. Dakle, ističe se tužitelju da su navedena dva kriterija jedini kriteriji koje su ponuditelji dužni ispunjavati, bez obzira na to da se radi o davanju zakupa radi obavljanja poljoprivredne proizvodnje.

Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je u odluci jasno obrazloženo da je zainteresirana osoba ponudila 209,04 eura po hektru površine, da je tužitelj ponudio 117,67 eura po hektru godišnje (koje činjenice nisu bile sporne između stranaka), čime je odabrana ponuda zainteresirane osobe kao ponuda s najvišim iznosom zakupnine. Odluka je u dostatnoj mjeri obrazložena te je donesena u skladu s Uvjetima natječaja.

9.3.           S tim u vezi ističe se da nisu od važnosti tužbeni navodi o tome da zainteresirana osoba ne posjeduje stoku, da se prijavljuje na ovakvu vrstu natječaja samo iz razloga dobivanja poticaja, bez da kasnije stvarno obavlja i razvija poljoprivrednu djelatnost, jer zainteresirana osoba ispunjava predviđene kriterije natječaja.

Uz navedeno, tužitelju se ističe da je iz obrasca Ugovora o zakupu javnog vodnog dobra, koji će biti sklopljen ili je sklopljen sa zainteresiranom osobom, razvidno da je ona, kao zakupnik, dužna koristiti predmet zakupa isključivo za ugovorenu namjenu (članak 3. Obrasca ugovor o zakupu) te da će ugovor o zakupu biti raskinut u slučaju da zakupnik predmet zakupa koristi protivno odredbama ugovora o zakupu (članak 12.).

9.4.           U pogledu navoda tužitelja da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku, ističe se da je tužitelj sudjelovao kao ponuditelj u natječaju, da je podnio dopis od 3. listopada 2022. označen kao žalba protiv odluke, na koju je tuženik odgovorio podneskom od 7. studenog 2022.

9.5.           U pogledu tužbenih navoda da nisu u dostatnoj mjeri cijenjene okolnosti koje postoje na strani tužitelja, ističe se da je iz Uvjeta natječaja razvidno da su jedini relevantni kriteriji najduže zatraženo razdoblje od 5 godina i najviša ponuđena zakupnina.

Nadalje je navedeno da, tek ako za isti predmet zakupa pristignu dvije ili više ponuda s jednakim ponuđenim iznosom zakupnine koji je ujedno i najviši ponuđeni iznos zakupnine, prednost pri dodjeli zakupa utvrđivat će se slijedećim redom prvenstva: 1. dosadašnji zakupnik ili pošteni posjednik, 2. HRVI DR, članovi obitelji poginulog, umrlog, zatočenog ili nestalog branitelja, dragovoljci DR od 30. Svibnja 1990 do 15. Siječnja 1992, ostali hrvatski branitelji, ponuditelj čija je ponuda zaprimljena ranije. Ove činjenice ponuditelji moraju dokazati ispravama koje su dužni dostaviti zajedno s ponudom, jer u suprotnom neće moći ostvariti prednost na temelju propisanih kriterij.

U pogledu postupka i odluke navedeno je da se o svim ponudama po jednom predmetu zakupa odlučuje jednom odlukom. U slučaju postojanja više ponuda prihvatit će se najprije ponuda koja je dana za najduže razdoblje zakupa, a zatim ona s većom ponuđenom zakupninom.

Činjenica da je tužitelj dragovoljac DR-a bila bi od važnosti u slučaju davanja iste ponuđene cijene. Međutim, u slučaju kada je jedan ponuditelj (zainteresirana osoba) ponudio višu cijenu, natječajem je propisano prihvaćanje takve ponude bez primjene drugih prednosti.

9.6.           Nisu osnovani tužbeni navodi o tome da ga je tuženik morao pozvati na ispravak bjanko zadužnice, jer je u uvjetima natječaja („Sadržaj ponude“) jasno navedeno da u iznos bjanko zadužnice mora biti uračunat iznos dostatan da pokrije ukupno ponuđenu naknadu za cijelo razdoblje korištenja uvećano za iznos eventualnih zatezne kamate. Tužitelj je dostavio bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kn, koja nije dostatna da osigura ponuđeni iznos zakupnine sa zateznim kamatama, što iznosi 109.672,26 kn.

10.              Na temelju svega navedenog sud utvrđuje da je tuženik pravilno proveo postupak, da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, radi čega sud osporavano rješenje ne može ocijeniti nezakonitim te navodi iz tužbe nisu odlučni za drugačije rješavanje ove upravne stvari, slijedom čega je sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

Zagreb, 10. travnja 2024.

Sutkinja:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).