1              Poslovni broj: I Kž-uv-28/2024-4

Poslovni broj: I Kž-uv-28/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća, te Sande Janković i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. J., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi članaka 158. stavaka 1. i 5. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., i 118/18.– dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ik I-77/2024-10 od 11. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, pod točkom I izreke, na temelju članka 168. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21. – dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. KZ/11. zatvorenik M. J., OIB: …, sin M., rođen …. u O., s prebivalištem u K., D. .., s boravištem u S., …., državljanin R. H., uvjetno je otpušten s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, izrečene presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Kzd-2/2021. od 25. lipnja 2021., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavaka 1. i 5. i drugih KZ/11., te je određeno da će uvjetni otpust trajati do isteka kazne 28. rujna 2024.

1.1. Pod točkom II izreke tog rješenja odlučeno je da uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora na koju je zatvorenik M. J. osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

1.2. Pod točkom III izreke, na temelju članka 173. ZIKZ-a, odlučeno je da zatvorenik mora biti otpušten u roku od 3 (tri) dana od pravomoćnosti rješenja protiv kojeg nije podnesena žalba, odnosno od zaprimanja drugostupanjskog rješenja. Ako zatvorenik kojem je odobren uvjetni otpust, prije uvjetnog otpuštanja počini teži stegovni prijestup, sudac izvršenja može opozvati odluku o uvjetnom otpustu.

1.3. Pod točkom IV izreke, na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. naloženo je uvjetno otpuštenom zatvoreniku M. J. obveza redovitog javljanja, jednom mjesečno Policijskoj upravi osječko baranjskoj, Policijska postaja Đakovo i Probacijskom uredu Osijek.

1.4. Pod točkom V izreke, na temelju članka 174. stavak 2. ZIKZ-a, navedeno je da uvjetno otpušteni zatvorenik M. J. može promijeniti prebivalište/boravište samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Osijeku.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje i odbije prijedlog za uvjetni otpust.

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a, u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 13/20., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Državni odvjetnik smatra da to što zatvorenik uspješno provodi program izvršavanja kazne zatvora i usklađenog je ponašanja s odredbama kućnog reda, te se pokazao kao vrijedan i marljiv radnik, koji koristi i izvankaznioničke pogodnosti, ne smije biti valorizirano kao skraćenje kazne zatvora od čak 6 mjeseci, kada se ima na umu brojnost i težina kaznenih djela za koja je osuđen.

6. Nasuprot žalbenim prigovorima, drugostupanjski sud ocjenjuje da argumenti pobijanog rješenja, a time i ispravnost odluke o uvjetnom otpustu zatvorenika, nisu dovedeni u sumnju navodima državnog odvjetnika.

7. Naime, državni odvjetnik zanemaruje pozitivne pomake u procesu resocijalizacije kod zatvorenika kako je jasno naznačeno u izviješću kaznionice, te pozitivnoj prognozi zatvorenikovog ponašanja puštanjem na slobodu uz svekoliku podršku obitelji, što proizlazi iz navoda da zatvorenik uspješno provodi program izvršavanja kazne zatvora, usklađenog je ponašanja s odredbama kućnog reda, da kaznu izdržava na poluotvorenom dijelu kaznionice, a osim što je u radu bio marljiv, novčano je nagrađivan za osobite učinke u radu, urednog je korištenja izvnakaznioničnih pogodnosti, priznaje počinjenje djela, te se iskreno kaje zbog počinjenja istih, te mu je kriminalni povrat cijenjen niskim.

8. Pored toga, smisao je instituta uvjetnog otpusta ocjena izostanka potrebe za daljnjim izdržavanjem kazne lišenja slobode ako je zatvorenikovo ponašanje korigirano. Drugim riječima, uvjetni otpust ovisi o resocijalizaciji zatvorenika koja je u konkretnom slučaju, prema podacima kaznionice i izvješća Probacijskog ureda Osijek (iz kojeg je razvidno da zatvorenik ima podršku obitelji u postpenalnom prihvatu), postignuta u dovoljnoj razini. Prema tome, ispravno je prvostupanjski sud pri donošenju svoje odluke o uvjetnom otpuštanju zatvorenika cijenio sadržaj prethodno navedenih izvješća, te je također imao na umu izdržani omjer kazne zatvora u odnosu na ukupno izrečenu, kao činjenicu da zatvorenik nije ranije osuđivan, niti je tijekom izdržavane kaznen stegovno kažnjavan, te je stoga ispravno zaključio da je ostvaren potrebni resocijalizacijski utjecaj da se zatvoreniku uvjetni otpust odobri. Osim toga, pravomoćno izrečena kazna kojom se (između ostalog), ostvaruje svrha generalne prevencije, uvjetnim otpuštanjem nije izmijenjena već se samo promijenio način njenog izvršavanja. Uvjetnim otpustom uz pomoć naloženih posebnih obveza iz članka 62. stavak 2. točka 11. KZ/11. zatvorenik ima priliku lakše se uključiti u život na slobodi i suzdržati se od novog kriminalnog ponašanja.

9. Slijedom navedenog, nije dovedena u sumnju ni ocjena prvostupanjskog suda da je kod ovog zatvorenika do sada izdržana kazna postigla svoju očekivanu svrhu, zbog čega je odluka o njegovom uvjetnom otpuštanju valjana i na zakonu osnovana.

10. Stoga, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. travnja 2024.