1              Poslovni broj: I Kž-uv-19/2024-5

Poslovni broj: I Kž-uv-19/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. C. zbog kaznenog djela iz članka 91. točke 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 11/03., 190/03.,105/04., 84/05. i 71/06.) odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 15. veljače 2024., broj Ik I-74/2024-6, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika D. C. kao neosnovana.

1.1. Zatvorenik se nalazi na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od dvadesetipet godina, na temelju presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj K-20/2004. od 4. siječnja 2005. Zatvorenik je na izdržavanje kazne stupio 12. veljače 2005. te mu je polovica kazne nastupila 12. kolovoza 2016., a istek kazne mu je 12. veljače 2029.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. C. osobno zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "preinači odluku ili vrati predmet na ponovno odlučivanje".

3. Na temelju članka 51. stavka 2. ZIKZ-a u vezi sa člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da sud nije u dovoljnoj mjeri razmotrio sve objektivne okolnosti, a posebice njegovu spremnost da se odseli i organizira svoj život u drugoj sredini, a radi udaljavanja od obitelji žrtve, kako bi se spriječilo daljnje nanošenje boli istima.

5.1. Naime, ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud upravo uzeo u obzir sve okolnosti na strani zatvorenika, te je valjano vrednovao sve pozitivne okolnosti u odnosu na negativne i izveo ispravan zaključak da negativne okolnosti na strani zatvorenika odnose prevagu. Navedeno iz razloga, jer unatoč urednom tijeku izvršavanja kazne i činjenici da je izvršavanje pojedinačnog programa ocijenjeno naročito uspješnim, te činjenici da zatvorenik izvršava kaznu na poluotvorenom dijelu Kaznionice, kao i da uredno koristi izvankaznionične pogodnosti, uz završene tečajeve "Dopisni tečaj za bolje zdravlje i sretniji život", "Tretman zatvorenika počinitelja nasilnih kaznenih djela", "Trening socijalnih vještina" te uz to što je tijekom izdržavanja kazne u zatvorenom dijelu Kaznionice bio angažiran kao tajnik … u kojem dijelu je dao velik doprinos nastanku i razvoju zajednice kao organizacijskog modela života zatvorenika organiziranog tako da se podržava pozitivna klima suživota, ispravno se prvostupanjski sud pri odlučivanju rukovodio odredbom članak 41. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.).

5.2. Naime, navedenom je odredbom propisano da je svrha kažnjavanja izraziti društvenu osudu zbog počinjenja kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i na sve druge da na čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Prama tome, u svijetlu citirane odredbe, iako je cjelokupan tijek izvršavanja kazne pozitivan, ne samo u odnosu na ocjenu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora koja je "naročito uspješan", već i u odnosu na posvećenost zatvorenika brojnim tečajevima raspoloživim u zatvorskom sustavu, pa je tako uz sve prethodno nabrojene bio uključen i u dopisnu biblioterapiju za zatvorenike Kaznionice …, te je odslušao predavanja u sklopu projekta "European Sustainable Energy Award for Prisons" zasigurno doprinijevši kroz sve navedeno razvoju svoje resocijalizacije, međutim i drugostupanjski sud nalazi da unatoč svemu navedenom nije nužno proces resocijalizacije i završio. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud nalazi ispravnom ocjenu prvostupanjskog suda da se kod zatvorenika nije u potpunosti ostvarila svrha iz odredbe članka 41. KZ/11., a imajući na umu težinu kaznenog djela i okolnosti njegova počinjenja koje su rezultirale izricanjem zatvoreniku kazne zatvora od dvadeset pet godina, relativno velik ostatak neizdržanog dijela kazne što upućuje na zaključak da je za postizanje svrhe kažnjavanja i uspješne spremnosti zatvorenika za uključivanje u život na slobodi bez kriminalnog povrata (valja imati u vidu i nalaz vještaka psihijatra da je zatvorenik osoba s kombiniranim poremećajem ličnosti u kojem prevladavaju shizoidna, narcistička i neurotska obilježja) nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora. Stoga, kad se postizanje svrhe kažnjavanja stavi u odnos s urednim tijekom izdržavanja kazne, to i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvarenje svrhe kažnjavanja odnosi prevagu nad pozitivnim okolnostima na strani zatvorenika.

6. Također, nije od značaja tvrdnja zatvorenika da preostali dio kazne od pet godina, ne predstavlja preveliki neizdržani dio kazne kako to tvrdi prvostupanjski sud, gledano u omjeru s cjelokupnom kaznom, jer je valjana ocjena prvostupanjskog suda da bi se uvjetnim otpuštanjem zatvorenika pet godina prije isteka zatvorske kazne nedvojbeno povrijedila odredba članka 41. KZ/11., a posebice kada se ima u vidu težina kaznenog djela i okolnosti njegova počinjenja.

7. Kraj takvog stanja stvari, zatvorenik ne dovodi s uspjehom valjanost pobijanog rješenja u pitanje isticanjem svoje dosadašnje neosuđivanosti.

8. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu 10. travnja 2024.