1              Poslovni broj: Gž -1713/2022-

 

   

 

 

Poslovni broj: Gž-1713/2022-

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća,  Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari prvo tužitelja C.D. iz K., Ulica OIB .... i drugo tužiteljice S. C. T. iz K., OIB ..., oboje kao nasljednici pok. Lj.C., iz K., OIB: ..., zastupani po punomoćniku J.P., odvjetniku u B., protiv prvo tuženika T.D. iz Č., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici mr.sc. A. F.-R., odvjetnici iz ZOU mr.sc. A. F.-R.i A.V. K. iz Č., drugo tuženice V.L. iz P., OIB: ...., zastupane po punomoćniku M.Š., odvjetniku iz OD G.i Š. iz Č., te treće tuženika Grada Č., Č., OIB:... (kao pravnog slijednika pokojnog treće tuženika M. D. iz Č.,), radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: P-145/2021-21 od 30. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj  10. travnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj:P-145/2021-21 od 30. studenog 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev prvo tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom  u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem pravne nevaljanosti proglašene vlastoručne oporuke nazvane "Darovni ugovor" bez datuma proglašene rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. 5 O-1693/14 od 26.2.2015. dok je u toč. II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi prvo i drugo  tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 870,99 eur/6.562,50 kn svakom.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom, pobijaju tužitelji iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP)  predlažući da se pobijana presuda preinači te prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom  sudu na ponovno suđenje.

3. Prvo tuženik u odgovoru na žalbu smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da postoji izvorna oporuka ostavitelja te da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza nije dokazala osnovanost svog tužbenog zahtjeva za utvrđenje pravne nevaljanosti oporuka je te da je prvostupanjski sud pravilno kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nevaljanosti oporuke.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.             

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nevaljanosti vlastoručne oporuke ostavitelja nazvane „Darovni ugovor“ bez datuma sačinjenja proglašene rješenjem Općinskog suda u Čakovcu pos.br. 5 O-1693/14 od 26. veljače 2015.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

da je nakon smrti pok. M. D. r. G., rođene 7. siječnja 1919. a umrle 2. travnja 1995. pokrenut ostavinski postupaka kod ostavinskog suda u Č. pod posl.br. O-1503/95,

- da je u tom ostavinskom postupku na ostavinskoj raspravi 26. veljače 2015.  proglašena oporuka iste nazvana „Darovni ugovor“ bez datuma sačinjenja oporuke koja je predana u ostavinski spis u foto preslici,

- te da su zakonski nasljednici T.D., V.L. i M. D. (ovdje tuženici) priznali pravnu valjanost te oporuke, dok je zakonska nasljednica Lj. C. koja je kao tužiteljica i inicirala ovaj postupak osporila njezinu pravnu valjanost,

- da je rješenjem Općinskog suda u Čakovcu broj O-270/16-42 od 1. srpnja 2016. određen prekid ostavinskog postupka iza pokojne M. D., te da je zakonska nasljednica Lj. C. koja je kao tužiteljica i inicirala ovaj postupak, čiji slijednici su sada tužitelji upućena da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu protiv zakonskih nasljednika T. D., V. L. i M. D. (ovdje tuženih), radi utvrđenja valjanosti proglašene oporuke nazvane "Darovni ugovor" bez datuma sačinjenja,

- da je navedeno  prvostupanjsko rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-208018-2 od 6. ožujka 2017. ,

- da je rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-208018-2 od 6. ožujka 2017. uručeno prednici tužitelja po tadašnjoj punomoćnici S. D. odvjetnici iz B.24. ožujka 2017. nakon čega je ista u roku  od 15 dana tužbom od 10. travnja 2017. pokrenula ovu parnicu radi utvrđenja nevaljanosti proglašene vlastoručne oporuke,

- da je izvornik proglašene oporuke naziva " Darovni ugovor" priložen po prvo tuženiku u ovaj parnični spis te prileži listu 119 ovog predmeta,

- da se radi o dokumentu koji je pisan rukom  te koji je rukopisno potpisan imenom i prezimenom "D. M.",

- da je iz sadržaja tog dokumenta razvidno da se radi o raspolaganju imovinom za slučaj smrti te da se  nedvojbeno radi o oporuci, bez obzira na naziv "Darovni ugovor", a što uostalom ni nije sporno između stranaka,

- da je prednica tužitelja pravnu valjanost ove oporuke osporila iz razloga što je na ostavinskoj raspravi iza pokojne M. D. proglašena preslika te oporuke, a iz kojeg razloga pravnu valjanost predmetne oporuke ista osporavala kao nasljednica i u ostavinskom postupku iza pokojne M. D.,

- da je ista valjanost iste osporila i iz razloga jer sumnja u vjerodostojnost iste odnosno i iz razloga jer da istu nije napisala i potpisala njezina majka M. D.,

- da je ista tijekom postupka odustala od predloženog dokaza za provođenje vještačenja.

7. Na temelju iskaza saslušane svjedokinje I. L.   te iskaza prvo tuženika T. D.  čije iskaze  kao vjerodostojne prihvaća prvostupanjski sud utvrđuje okolnosti pribavljanja izvornika oporuke po prvo tuženiku te utvrđuje   da se je original oporuke nalazio kod odvjetnika P. starijeg iz V. koji je u međuvremenu preminuo, da je ista u konačnosti pribavljena od njegova sina Ž. P. također odvjetnika u V. te potom po prvo tuženiku uložena u ovaj parnični spis do zaključenja prethodnog postupka, pri čemu da je prvo tuženik još u odgovoru na tužbu te do prilaganja izvornika tvrdio da izvornik oporuke postoji.

8. Temeljem naprijed iznijetih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica neosnovano osporava valjanost oporuke pok. ostaviteljice M. D. iz razloga što je na ostavinskoj raspravi iz pok. ostaviteljice proglašena preslika oporuke. Ukazuje da je odredbama čl. 204.st.2.usvezi sa st.1. istog članka Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZN/03 ) propisano je da sud će proglasiti oporuku bez obzira na to je li oporuka valjana i bez obzira na to ima li više oporuka, a istovjetno je bilo propisano i odredbama članka 205. st. 1. i 2. ranijeg Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine" broj 52/71, 52/73, 47/78, 56/00, dalje ZN/71) dok se o samoj valjanosti oporuke onda odlučuje u parnici a slijedom čega da je tužiteljica, u konkretno rješenjem ostavinskog suda broj O-270/16-42 od 1. srpnja 2016., pravomoćnim 6. ožujka 2017. (potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2080/18-2 od 6. ožujka 2017.) i upućena na ovu parnicu. Osim toga u konkretnom slučaju da je nedvojbeno da je postojanje izvornika predmetne oporuke, priloženog na listu broj 119 spisa.

9. Odredbom čl. 67. ZN/71 kao zakonu koji se primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom na čas otvaranja nasljedstva da je propisano da je pravovaljana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom.

10. Glede vlastoručne oporuke odredbom članka 68. st. 1. i 2. ZN-a/71 da je propisano da je oporuka pravovaljana ako ju je oporučitelj napisao svojom rukom i ako ju je potpisao, a za pravovaljanost vlastoručne oporuke nije nužno da je u njoj naznačen datum kad je sastavljena pa kako je konkretna oporuka naziva „Darovni ugovor“ pisana rukom te vlastoručno potpisana imenom i prezimenom ostaviteljice D. M. te kako iz sadržaja tog dokumenta jasno razvidno da se radi o raspolaganju imovinom za slučaj smrti te nedvojbeno da se radi o oporuci bez obzira na naziv a kako tužiteljica u ovoj parnici nije dokazala da oporuka nije napisana i potpisana od strane pok. ostaviteljice M. D. pri čemu je tužiteljica odustala od dokaznog prijedloga za provođenje dokaza grafološkim vještačenjem to prvostupanjski sud kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem pravne nevaljanosti proglašene vlastoručne oporuke proglašene rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, posl. br. 5 O-1693/14 od 26.2.2015.

11. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga iznijetim u žalbi valja istaći da u donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st.2. ZPP).

12. Isto tako protivno žalbenim navodima tužitelja u donošenju iste nije počinjena ni  apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPP-a. Presuda nije nerazumljiva sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima te se može ispitati.

13. Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo.

14. Iako su osnovani navodi tužitelja da konkretni  spor, protivno zaključku prvostupanjskog suda, unatoč označenoj vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eur/10.000,000 kn nije spor male vrijednosti, jer se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu ( čl. 458.st.1. ZPP-a) pa isto nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost donesene presude.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je pogrešno  utvrđenje te zaključak prvostupanjskog suda o valjanosti oporuke unatoč okolnosti što je u ostavinskom postupku proglašena preslika iste te neosnovano tužiteljica sadržajem žalbe smatra da je prvostupanjski sud propustio pravilno primijeniti materijalno pravo iz odredbe čl. čl. 209. te čl. 173. ZN/71.

16. Člankom 205. st.1. ZN/71 važećeg u vrijeme smrti ostaviteljice ali i čl. 205. sada važećeg ZN/03 propisano je da će sud kad utvrdi da je ostavitelj sačinio oporuku tu oporuku i proglasiti i o tome sastaviti zapisnik a tako će sukladno st.2. istog članka postupiti i bez obzira da li je oporuka po Zakonu pravovaljana i bez obzira da li ima više oporuka.

17. Činjenica da je, kako to proizlazi iz stanja ostavinskog spisa pokrenutog nakon smrti pok. ostaviteljice nasljednik iste Z.D., sin ostaviteljice, koji je umro nakon ostaviteljice  3. svibnja 2006. ostavinskom sudu predao  u preslici ispravu naziva Darovni ugovor bez datuma kojeg je vlastoručno potpisala ostaviteljica tvrdeći  da se radi o njezinoj vlastoručnoj oporuci kojom je ona raspolagala svojom imovinom za slučaj smrti a koja isprava za koju su nasljednici tvrdili da predstavlja oporuku ostaviteljice je tada u preslici proglašena od strane ostavinskog suda, na ostavinskom ročištu 26. veljače 2015. ne utječe na pitanje valjanosti sastavljene oporuke pok. ostaviteljice.

              18. Ovo iz razloga jer je dužnost ostavinskog suda sukladno odredbi čl. 205.st.2. ZN-a  proglasiti svaku ispravu za koju se tvrdi da predstavlja oporuku pok. ostavitelja bez obzira da li je to zaista oporuka i da li je ta isprava pravovaljana pa sama činjenica da je u ostavinskom postupku proglašena preslika oporuke nije od utjecaja na pitanje pravovaljanosti iste, napose u situaciji kao što je konkretna kada je nasljednica pok. ostaviteljice, a prednica sada tužitelja Lj. C. pravomoćnim rješenjem ostavinskog Općinskog suda u Čakovcu  posl.br. O-270/16 od 1. srpnja 2016. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-2080/16-2 od 6. ožujka 2017. i upućena na pokretanje ove parnice s obzirom da je osporavala pravnu valjanost iste iz razloga jer u ostavinskom spisu nije bio priložen original oporuke.

19. Zbog navedenog irelevantno je pozivanje tužitelja u ovom parničnom postupku na potrebu postupanja ostavinskog suda vezano uz proglašenje oporuke  na način propisan odredbom čl. 208. ZN/71 a koja odredba propisuje postupka proglašenja nestale ili uništene oporuke kada je pravilnost postupanja ostavinskog suda vezano uz proglašenje preslike oporuke bilo predmetom preispitivanja po žalbi prednice sada tužitelja, pok. Lj. C. kao nasljednice pok. ostaviteljice pred za to nadležnim drugostupanjskim sudom u okviru ostavinskog postupka, u okviru kojeg je u konačnosti pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž-2080/16-2 od 6. ožujka 2017. odbijena žalba iste te potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je ista u konačnosti upućena u parnicu radi utvrđenja pravne nevaljanosti u ostavinskom spisu  proglašene oporuke, kojim pravomoćnim rješenjem su vezane sve stranke ovog postuka.

20. Nadalje, na zakonitost i pravilnost donesene prvostupanjske presude nije od utjecaja pozivanje tužitelja u sadržaju žalbe na odluke Županijskog suda u Rijeci  u predmetima posl.br. Gž-1973/2018-2 i Gž-300/2017-2 jer te odluke donesene u predmetima drugačije činjenične osnove te nisu primjenjive na konkretan slučaj.

21. U konačnosti po ocjeni ovoga suda pitanje može li se ili ne u ostavinskom postupku proglasiti preslika oporuke i ne utječe na pitanje same pravne valjanosti oporuke u situaciji kao što je konkretna kada je tijekom ovog pokrenutog parničnog postupka na koji je prednica tužitelja upućena radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, priložena originalna isprava- oporuka koja je u preslici proglašena tijekom ostavinskog postupka, autentičnost koje ista tijekom ovog  postupka relevantnim dokazima nije pobila.

22. Naime, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u konkretnom slučaju riječ je o vlastoručnoj oporuci pok. ostaviteljice koja u originalu prileži listu 119 spisa a original koje je do zaključenja prethodnog postupka predoćen po prvo tuženiku. Iz sadržaja tog dokumenta jasno je da se radi o raspolaganju imovinom za slučaj smrti te je nedvojbeno da se radi o oporuci, bez obzira na naziv " Darovni ugovor", a što uostalom nije ni sporno.

23. Pravilno je prvostupanjski sud prosuđivao valjanost takve oporuke u okviru odredbe čl. 67. ZN-a /71 kojom je propisano da je pravovaljana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom u zakonu i pod uvjetima predviđenim zakonom pri čemu je glede vlastoručne oporuke odredbom čl. 68. st. 1. i 2. ZN-a/71 propisano da je oporuka pravovaljana ako ju je oporučitelj napisao svojom rukom i ako ju je potpisao, a za pravovaljanost vlastoručne oporuke nije nužno da je u njoj naznačen datum kad je sastavljena.

24. U konkretnom slučaju pretpostavke za pravovaljanost vlastoručne oporuke kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud su ispunjene jer je ista vlastoručno napisana te potpisana po pok. ostaviteljici pri čemu od strane tužitelja tijekom ovog postupka nije dokazano da predmetna isprava nije vlastoručno napisana i potpisana po pok. ostaviteljici, teret dokaza koje činjenice je ležao na tužitelju.

25. Štoviše tijekom postupka tužiteljska strana odustala je od predloženog dokaza  za provođenjem grafološkog vještačenja pri čemu je nevaljanost oporuke konačno  temeljila isključivo na činjenici što je u ostavinskom postupku proglašena preslika iste.

26. Neosnovani su žalbeni navodi da je za pitanje valjanosti oporuke u konkretnom slučaju  irelevatna okolnost postojanja izvornika pobijane oporuke. Kako je u konkretnom slučaju kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud nedvojbeno postojanje izvornika vlastoručne oporuke priloženog na listu 119 ovog spisa koja je u preslici proglašena u ostavinskom postupku  a koja je vlastoručno pisana i potpisana po pok. ostaviteljici to je evidentno da su ispunjene pretpostavke valjanosti iste slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud kao neosnovan odbio zahtjev tužitelja za utvrđenjem nevaljanosti proglašene oporuke te odlučio kao u toč. I. izreke pobijane  presude.

27. Neosnovano se sadržajem žalbe dovodi u pitanje autentičnosti izvornika vlastoručne oporuke priloženog na listu 119 spisa,  kada je ista po svom sadržaju istovjetna  proglašenoj preslici ( list 36 ostavinskog spisa) te kada tužiteljska strana tijekom ovog postupka ničim nije dokazala da se ne radi o ispravi vlastoručno napisanoj i potpisanoj po pok. ostaviteljici.

28. Žalbeni navodi tužitelja kako oporuka nije čitka te kako nekretnine u njoj nisu specificirane odnosno kako iz sadržaja oporuke nije jasno na koje se nekretnine ista odnosi ne dovode u pitanje samu valjanost oporuke, već je isto eventualno od utjecaja na mogućnost stjecanja prava po osnovu oporučnog raspolaganja a što nije predmet raspravljanja i odlučivanja u ovoj pravnoj stvari. Pri čemu je za ukazati da iz same oporuke proizlazi da je  pok. ostaviteljica istom raspolagala svojom imovinom –kućama kojih je smatrala da je vlasnik pri čemu sama  okolnost da nekretnine nisu specificirane oznakama nije od utjecaja na samu  valjanost oporuke.

29. Utoliko je i irelevantno pozivanje tužitelja na odredbe čl. 326. i 327. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) koje reguliraju pitanje ništetnosti ugovora. Oporuka ne predstavlja ugovor da bi se njezina valjanost prosuđivala kroz primjenu ovih odredaba ZOO-a već ista  predstavlja raspoložbi u posljednja volje čija valjanost se prosuđuje uz primjenu relevantnih odredbi ZN-a , a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u konkretnom slučaju po tužitelju nije dokazano postojanje razloga nevaljanosti vlastoručne oporuke pokojne ostaviteljice.

30. Isto tako neosnovano sve sa sadržajem žalbe osporava pravilnost odluka o trošku sadržane u točki II. pobijane odluka  te se neosnovano sadržajem žalbe upire da je neosnovano prvo tuženiku  i drugo tuženika koji su bili zastupani po punomoćniku odvjetniku  priznao pravo na zastupanje na ročištima 18. svibnja 2018., 28. rujna 2018. i 26. listopada 2021. prema Tbr.9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.142/12, 103/14, 118/14, 107/15, , u daljnjem tekstu: Tarife) umjesto prema Tbr. 9.t.2.. ovo iz   razloga jer su ova ročišta bila  ročišta na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari a ne o procesnim pitanjima pa je pravilno prvostupanjski sud za zastupanje na predmetnim ročištima prvo tuženiku i drugo tuženiku po punomoćniku priznao pravo na nagradu prema Tbr.9.t.1. Isto tako protivno navodima žalbe pravilno je prvostupanjski sud prvo tuženiku priznao pravo na naknadu za sastav podneska od 25. rujna 2018. a drugo tuženiku za sastav podneska od 24. kolovoza 2021. prema Tbr. 8.t.1.  a ne prema Tbr. 8.t.3. jer se radi o obrazloženim podnescima pa tužiteljska strana sadržajem žalbe neosnovano pobija pravilnost odluke o trošku.

31. Kako su tuženi uspjeli u protivljenju tužbenog zahtjeva tužitelja to je pravilno prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a obvezao tužitelja na naknadu troška  prvo tuženiku u iznosu od 870,99 eur/ 6.562,50 kn te drugo tuženiku u istom iznos.

32. Slijedom svega naprijed iznijetog temeljem odrede čl. 368. st.1. ZPP-a žalbu tužitelja kao neosnovanu valjalo je odbiti te odlučiti kao u toč. I. izreke ove odluke.

33. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP-a  te je odlučeno u toč. II. izreke, te je odbijen i zahtjev prvo tuženika za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban radi vođenja ovog postupka sukladno čl. 155. ZPP-a.

U Rijeci 10. travnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Filka Pejković v.r.