1

Poslovni broj: 19 Gž-610/2022-4

 

 

                 

          REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

        STALNA SLUŽBA U POŽEGI

           Sv. Florijana 2, Požega

                                                                                                                                                         

                                                                                                  Poslovni broj: 19 Gž-610/2022-4

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić kao izvjestiteljice i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz S.. I. Ž., OIB …, zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u O. društvu M. i suradnici u Z., protiv tuženika H. ceste d.o.o., Z., OIB …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ceste Z. županije d.o.o., D. Z., OIB …, radi naknade štete, rješavajući žalbe tuženika i umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 82 Pn-280/19-30 od 15. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbijaju se žalbe tuženika i umješača kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 82 Pn-280/19-30 od 15. lipnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu ( točka I. izreke).

 

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku ceste d.o.o., OIB …, da tužiteljici A. K., OIB …, isplati iznos od 17.743,97 kn sa zateznom kamatom od 30. kolovoza 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 15.681,00 kn sa zateznom kamatom od 15. lipnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 16. srpnja 2017. pa do 29. kolovoza 2017.

 

2. Protiv u dosuđujućeg dijela ( točka I. izreke) ove presude žalbu su uložili tuženik i umješač na strani tuženika i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne  primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da  se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje

 

2.1. U navodima žalbe tuženik u bitnome ističe da je sud odgovornost tuženika za štetu na vozilu tužiteljice zbog naleta divljači temeljio na objektivnoj odgovornosti na osnovu činjenice da ima zakonsku obvezu održavati cestu i brinuti o sigurnosti prometa na njoj, no da tuženik nije odgovoran po principu objektivne odgovornosti već po principu krivnje, a da krivnja tuženika nije utvrđena, da je divljač opasna stvar, te tuženik glede divljači nije ovlaštenik nikakvih prava pa samim time ni obveza u odnosu na divljač, da je odgovornost tuženika za štete od divljači propisana odredbom članka 50. Zakona o cestama, no da u ovom postupku nisu utvrđene činjenice za njegovu odgovornost,  jer oprema uz cestu nije bila manjkava, oštećena i neispravna. Ističe da je  cestu izgradio u skladu sa svim važećim propisima što je potvrđeno od strane nadležnih upravnih tijela. Osporava i odluku o troškovima postupka, jer da je tužiteljici neosnovano priznat trošak odštetnog zahtjeva koji nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe i da je za više od četiri obrazložena podneska dosuđen trošak po Tbr.8/1 Odvjetničke tarife.

 

2.2. U navodima žalbe umješač na strani tuženika ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, jer da presuda ima nedostataka zbog kojih ne može ispitati, da izreka presude proturječi sama sebi  i razlozima presude, da su razlozi presude o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Ističe da je žičana ograda na državnoj cesti DC10 u vrijeme nastanka štetnog događaja bila u ispravnom stanju što je u postupku utvrđeno na temelju izvedenih dokaza, da do štetnog događaja nije došlo zbog stanja ili neodržavanja  ceste, već zbog naleta divljači, kao opasne stvari na vozilo tužiteljice.

 

3. U odgovoru na žalbe tužiteljica osporava navede iznesene u žalbama tuženika i umješača. Navodi da je uzrok prometne nezgode jazavac koji je dospio na državnu cestu kojom upravlja tuženik, te da sama činjenica što je jazavac dospio na cestu ukazuje na propust u održavanju ceste i neadekvatnost postojeće zaštitne ograde.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Ovaj sud je pobijanu presudu ispitao u smislu istaknutih žalbenih razloga, te nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

5.1.Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje umješač na strani tužitelja, ovaj sud je stajališta da prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, jer je za svoju odluku i svoj pravni stav dao dostatne razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

5.2. Stoga žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan, a nisu osnovani  žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava

 

6. Između parničnih stranaka nije sporno da se 18. lipnja 2017. dogodio štetni događaj na državnoj cesti DC 10 dionica 103 kod V. kada je došlo do naleta vozila tužiteljice na jazavca.

 

6.1. U žalbenoj fazi postupka nisu sporna ni utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih slijedi;

 

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je predmetnog dana bila suvozač u vozilu kojim je upravljao G. Š., da su se kretali po desnoj traci brzinom od oko 90 km/h, da je došlo do naleta jazavca na prednji dio vozila, da su na prvom mogućem izlazu skrenuli sa brze ceste i pozvali policiju, da je došla i osoba iz cesta te su pronašli usmrćenu životinju, 

 

- da iz iskaza svjedoka G. Š. proizlazi da je upravljao vozilom tužiteljice, da predmetna dionica nije bila osvijetljena, da je životinju uočio tek kada je počela pretrčavati cestu i kada više nije mogao reagirati da bi izbjegao nalet, da su nastavili vožnju do prvog izlaza sa brze ceste i opozvali policiju koja je obavila očevid, da je bio i ophodar cesta koji je sastavio zapisnik  i slikao  usmrćenu životinju,

 

- da iz nalaza i mišljenje vještaka dipl. ing. Z. I. proizlazi kako prema rasporedu oštećenja nastalih na vozilu tužiteljice i danih iskaza proizlazi da je u trenutku nezgode vozilo naletjelo prednjom više lijevom stranom na desnu bočnu stranu tijela jazavca koji je pretrčavao kolnik od lijeva u desno, da je nakon naleta odbačen udesno izvan kolnika, da je od lijevog ruba kolnika do mjesta naleta vozila jazavac  prelazio kolnik na putu od 5,1 m brzinom od oko 15-20 km/h, da se od trenutka pojave na lijevom rubu kolnika do trenutka naleta na vozilo jazavac kretao preko kolnika u vremenu od oko 1 sekunde, da  na mjestu nezgode nije pronađen nikakav trag koji bi ukazivao na brzinu vozila tužiteljice, da ukoliko je vozač vozila tužiteljice upravljao vozilom iskazanom brzinom od 90 km/h mogao je pri toj brzini na suhom kolniku zaustaviti vozilo kočenjem sa prosječnim usporenjem od oko 7,5 m/s i zaustaviti se na putu od oko 59,2 m, da se u trenutku pojave jazavca vozilo  nalazilo udaljeno od mjesta naleta za oko 25 m na kojoj udaljenosti kočenjem, pri brzini kojim se kretalo nije moglo izbjeći nalet na jazavca, da bi vozač na udaljenosti od 25 m mogao kočenjem zaustaviti vozilo i izbjeći nalet da se prethodno kretao brzinom manjom od 53 km/h, da je šteta na vozilu tužiteljice 17.734,97 kn

 

 

 

- da iz zapisnika ophodarske službe tuženika od 19. lipnja 2017. proizlazi kako nisu uočili oštećenja na zaštitnoj ogradi na dijelu dionice 103 brze ceste DC 10.

 

7. U žalbenoj fazi postupka, kao i u prvostupanjskom postupku prijeporno je da li tuženik odgovara za štetu tužiteljici.

 

8. Odredbom članka 1045. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO ) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove.

 

8.1. Odredbom članka 50. stavak 1. i 2.  Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14; dalje: ZC) propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, te da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

 

8.2. Odredbom članka 26. ZC-a je propisano da poslovi održavanja javnih cesta u smislu ovoga Zakona jesu: – planiranje održavanja i mjera zaštite javnih cesta i prometa na njima, – redovito i izvanredno održavanje javnih cesta, – ustupanje radova redovitog i izvanrednog održavanja javnih cesta, – stručni nadzor i kontrola kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – ustupanje usluga stručnog nadzora i kontrole kakvoće ugrađenih materijala i izvedenih radova održavanja javnih cesta, – osiguranje uklanjanja oštećenih i napuštenih vozila i drugih stvari s javne ceste, – ophodnja.

 

8.3. Odredbom članka 82. stavak 1. ZC-a je propisano da ceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u Zagrebu, državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava, dok je stavkom 3. predmetnog članka između ostalo propisano i da je predmet poslovanja cesta obavljanje poslova održavanja iz članka 26. ovoga Zakona .

 

8.4. Odredbom članka 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama („Narodne novine“ broj: 33/05, 64/05, 155/05, 14/11 dalje: Pravilnik) propisano je da su žičane ograde namijenjene zaštiti prometa od divljači i drugih životinja, a člankom 94. Pravilnika je propisano da se žičane ograde postavljaju na auto ceste, brze ceste i druge ceste kada je to potrebno.

 

9. Imajući u vidu navedene odredbe Zakona o cestama i Pravilnika, proizlazi da je dužnost tuženih Hrvatskih cesta d.o.o. bilo postavljenje i održavanje zaštitne ograde na predmetnoj brzoj cesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači. Nadalje, prema odredbi članka 17. stavak 1. tog Zakona javne ceste se planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način (...) da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu, kao i sukladnost javnih cesta s drugim zahvatima u prostoru i s okolišem kroz koji se protežu.

 

10. Slijedom navedenog, budući da se divljač, konkretno jazavac našao na kolniku brze ceste, suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da postoji odgovornost tuženika u smislu presumirane krivnje tuženika za propust u održavanju zaštitne ograde,  kao što je i Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo u odluci poslovni broj Rev-x 230/12 od 8. studenoga 2012., da "upravo činjenica što se divljač našla na kolniku  ukazuje na to da zaštitna ograda ili nije bila pravilno postavljenja ili nije bila pravilno održavana od strane pravne osobe koja upravlja cestom, odnosno pojava divljači ne može se smatrati slučajem koji je mogao nastati uz ispravnu zaštitnu ogradu i ispravno održavanje, već je pojava divljači na brzoj cesti posljedica stanja ceste – neadekvatne zaštitne ograde postavljene uz nju pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku ".

 

11. Stoga je prvostupanjski sud osnovano obvezao tuženika da tužiteljici naknadi štetu koja joj je na vozilu nastala u predmetnom štetnom događaju, koju štetu glede visine tuženi nije osporavao.

 

12. Budući je tužiteljica uspjela u sporu, u smislu članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a , pravilna je i odluka suda o troškovima postupka.  Neosnovano tuženi ističe da je tužiteljici priznat trošak za više od četiri obrazložena podneska obzirom da je priznat trošak za tri obrazložena podneska po Tbr.8.toč 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (narodne novine 142/12, 103/14 107/15 , 37/22 , 126/22 dalje OT) i to za podneske od 14.ožujka 2019., 26. srpnja 2019., i 24.lipnja.2020. Glede zahtjeva za mirno rješenje spora neovisno o tom što isti nije procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u smislu članka 151. ZPP-a radi se o trošku nastalom povodom postupka te ga je sud osnovano prihvatio. 

 

13. Temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a,  ovaj sud tužiteljici nije dosudio troškove sastava odgovora na žalbu, jer je ocijenio da isti nije bio potreban u ovom postupku povodom izjavljene žalbe.

 

14. Zbog iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

 

U Požegi 10. travnja 2024.

 

                                                                                               Predsjednik vijeća

 

                                                                                               Branimir Miljević