1              Poslovni broj: Gž-551/2024-3

 

Poslovni broj: Gž-551/2024-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. G., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćniku D. K., odvjetniku iz Z. protiv tužene D. L., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 42 Ps-24/2023 od 2. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj 42 Ps-24/2023 od 2. siječnja 2024.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

I. Nalaže se tuženici D. L., OIB: ..., predati u posjed tužitelju, slobodnu od osoba i stvari, nekretninu i to stan u Z., na adresi ..., oznake Etaža 4: suvlasnički dio 10006/100000 dijela čest. zem. 1246/4, u naravi dvorište površine 450 m2 i stambena zgrada površine 215 m2, ukupne površine 665 m2, upisane u zk. ul. 18515 k.o. Z., te povezano s tim pravo vlasništva na etažnoj jedinici "S 1.5": stan na 1. katu stambene građevine, a sastoji se od slijedećih prostorija: predprostora, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, kupaonice, wc-a i dvije spavaće sobe, ukupne korisne površine 57,12 m2, (korisne vrijednosti površine 57,12 m2), te sporednim dijelom balkonom, ukupne korisne površine 5,70 m2 (korisne vrijednosti površine 2,85 m2) kojem kao pripadci pripadaju, parkirno mjesto br. 13 izvan građevine korisne površine 12,60 m2 (korisne vrijednosti površine 2,52 m2), u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 EUR / 12.054,40 kuna, u roku od 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje:ZPP), predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te ga obveže na naknadu prouzročenog troška prema dosadašnjem popisu uvećano za trošak žalbe, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tužene nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari predmetne nekretnine označene kao stan u Z., na adresi ..., oznake Etaža 4, suvlasnički dio 10006/100000 dijela čest. zem.1246/7 k.o. Z.

 

7. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine,

- da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg je kao kupac sklopio s S. d.o.o. dana 3. kolovoza 2022.

- da se u posjedu stana nalazi tužena,

- da iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine proizlazi da je zaključen dana 3. kolovoza 2022., broj ovjere: OV-3221/2022, između tvrtke S. d.o.o., kao prodavatelja i tužitelja kao kupca i da je predmet kupoprodaje stan opisan u izreci presude, temeljem kojeg Ugovora o kupoprodaji je tužitelj u zemljišnim knjigama upisao kao vlasnik predmetnog stana,

- da iz spisa suda poslovni broj P-1460/2022 proizlazi da je u pravnoj stvari tužitelja 1. D. J., 2. P. I. i 3. Ž. S. Š. protiv tuženika S. d.o.o., I. G., C. L. d.o.o. i F. dana 21. kolovoza 2023. doneseno rješenje kojim se utvrđuje da je tužba tužitelja pod 1. i 3. povučena dok je u odnosu na tužitelja pod 1. D. J. predmet spora bio da se naloži tuženom S. d.o.o. kao prodavatelju da s tužiteljem D. J. kao kupcem, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude zaključi Ugovor o kupoprodaji stana koji je predmet ovoga parničnog postupka,

- da je D. J. podneskom od 11. rujna 2023. u spisu koji se vodio pod poslovnim brojem P-1077/2023, u pravnoj stvari tužitelja D. J. protiv tuženika 1. S. d.o.o. i 2. F. G. radi utvrđenja prava vlasništva na stanu koji je predmet ovoga spora povukao tužbu dana 8. rujna 2023. te je doneseno rješenje kojim se utvrđuje da je tužba povučena, što među strankama i nije sporno,

- da iz Sporazuma zaključenog dana 22. rujna 2023. između F. G. i I. G. te D. J. slijedi da stranke Sporazuma suglasno utvrđuju kako se pred Općinskim sudom u Zadru između istih vodi niz parničnih postupaka oko utvrđenja prava vlasništva, predaje nekretnine i dr., a temeljem kojih pokrenutih postupaka su određene i zabilježbe spora na ovdje predmetnoj nekretnini, stanu u Z., na adresi ..., oznake Etaža 4, pa da su u cilju razrješenja svih spornih odnosa ugovorne strane postigle sporazum kojim se D. J. obvezuje odreći tužbenog zahtjeva u svim pokrenutim parničnim postupcima kojima bi se dovodilo u pitanje pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog Sporazuma, da D. J. u Sporazumu ističe kako nema nikakav važeći ugovorni odnos o najmu stanu u odnosu na predmetnu nekretninu s D. L., ovdje tuženom,

- da je u posjedu predmetne nekretnine upravo tužena, a kako ista navodi temeljem sklopljenog Ugovora o najmu stana sa D. J., dok je tužitelj jasno individualizirao predmet spora,

- da je navode tužene da tužitelj nije poslovno sposoban sud našao neosnovanima jer da tako ne proizlazi iz dokumentacije u spisu, niti iz navoda supruge tužitelja, saslušane kao svjedokinje, ni iz saslušanja tužitelja dok tužena nije ničim dokazala svoje paušalne navode o poslovnoj nesposobnosti tužitelja.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da tužena nije dokazala da ima pravo koje je ovlašćuje na posjedovanje predmetne nekretnine, budući D. J., na kojeg se ista poziva kao najmodavca predmetnoga stana osporava navode tužene da bi on sa istom imao zaključen Ugovor o najmu stana ili neko pravo na ovaj stan. Tužena da je u posjedu sporne nekretnine bez valjane pravne osnove, pa da je osnovan zahtjev tužitelja za predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari u smislu odredbe članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV).

 

9. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuju žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o osnovanosti tužiteljevog tužbenog zahtjeva dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju ukazuju žalitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.

 

10. Tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari podnosi vlasničku tužbu, koju vlasnik stvari podnosi protiv osobe koja posjeduje njihovu stvar a sukladno odredbi članka 161. i 162. ZV.

 

11. Naime, prema odredbi članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. ZV vlasnik stvari ovlašten je zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar bez valjanog pravnog osnova da mu tu stvar preda u posjed. Vlasničku tužbu protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar s uspjehom može podići samo onaj koji dokaže svoje pravo vlasništva i tuženikov posjed stvari, kao i identitet stvari. Vlasničkom zahtjevu za povrat stvari ima mjesta protiv svake one osobe koja posjeduje vlasnikovu stvar ako je posjeduje bespravno, jer ona takvim svojim posjedovanjem vrijeđa vlasnikovo pravo vlasništva te stvar.

 

12. Tužitelj je u postupku dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine i da tužena posjeduje nekretninu bez pravne osnove, odnosno odbija predati nekretninu vlasniku nekretnine, pa je osnovano prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja. U okolnostima kada tužena ne tvrdi da bi od vlasnika dobila dozvolu za ulazak u posjed nekretnine, već se samo poziva da je istoj posjedovanje omogućeno od strane D. J., a tužitelj osporava da joj je dozvolio posjed nekretnine te ne iznosi činjenice na temelju kojih bi D. J. imao ovlaštenja uvesti tuženu u posjed nekretnine, svi prigovori tužene kojim osporava predaju u posjed stana tužitelju kao vlasniku, nisu osnovani. Iz tijeka postupka ne proizlazi da je D. J. stvarni zemljišnoknjižni vlasnik predmetnog stana, pa da bi mogao raspolagati nekretninom. Naime, iz samog Sporazuma zaključenog 22. rujna 2023. između F. G. i I. G. te D. J. proizlazi kako nema nikakav važeći ugovorni odnos o najmu stanu u odnosu na predmetnu nekretninu s D. L., ovdje tuženom. U situaciji kada tužena ne može dokazati valjani pravni osnov posjedovanja nekretnine, nema ni povrede Konvencije. Pravo tužitelja radi iseljenja temelji se na zakonu jer tužitelj nekretnine temeljem čl. 30. ZV ima pravo da se tom stvari koristi i čini što ga je volja (iseljenje iz nekretnine koju tužena koristi bez pravnog temelja), a institut iseljenja i predaje u posjed u demokratskom društvu nužan je radi ostvarenja tražbine tužitelja i zaštite prava vlasništva. Kako je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine a tužena nije dokazala da bi stekla pravni temelj posjedovanja od vanknjižnog vlasnika D. J. to je osnovano prvostupanjski sud prihvatio zahtjev tužitelja. Dozvolu za posjedovanje predmetne nekretnine može dati samo vlasnik a što u konkretnom slučaju tužitelj nije dopustio pa kako tužena bez pravnog osnova drži stan u posjedu to je zahtjev tužitelja valjano prihvaćen.

 

13. Nadalje, tužena ističe u žalbi kako sud prvog stupnja nije proveo dokaz saslušanjem iste kao stranke. Ukoliko tužena ovakvim žalbenim navodima smjera na to da  joj na taj način onemogućeno raspravljanje u postupku i na počinjenje bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP, valja odgovoriti da niti takve tvrdnje nije moguće prihvatiti kao pravno utemeljene. To prije svega što, u skladu sa odredbom članka 7. i članka 220. stavak 2. ZPP, sud je ovlašten odlučiti koje će od po strankama predloženih dokaza izvesti, što znači da je ovlašten i odbiti izvođenje svih onih dokaza koje ocijeni nepotrebnima za utvrđivanje važnih činjenica, što se dakle odnosi i na dokazni prijedlog za saslušanjem stranaka. Naravno da sud, pri odlučivanju da li će izvesti neki od predloženih dokaza, može i pogrešno odlučiti, no to tada ne čini supstrat navedenog žalbenog razloga već sadržaj žalbenog razloga iz odredbe članka 355. ZPP (pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje). Sama činjenica da tužena nije saslušana (dva puta pozvana na saslušanje na koja ročišta nije pristupila, opravdavajući se da je bolesna a tražene dokaze o bolesti nije dostavila), ne znači da joj je onemogućeno raspravljanje. Dakle, u konkretnom slučaju je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda i bez provođenja dokaza saslušanjem tužene, pravna stvar bila dovoljno raspravljena za donošenje prvostupanjske odluke pa samom činjenicom neprovođenja dokaza saslušanjem iste nije počinjena povreda na štetu tužene.

 

15. Također nije dokazala ni paušalne navode o poslovnoj nesposobnosti tužitelja, niti tako nešto proizlazi iz spisa predmeta.

 

16. Eventualna ulaganja tužene u predmetnu nekretninu mogu bit stvar nekog drugog postupka.

 

15. Stoga, žalbenim razlozima žaliteljice nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalnopravnih odredaba ZV. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, kao i iskazima stranaka, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žaliteljica se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbom nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

 

16. Pravilna je i odluka o trošku postupka koja je valjano utemeljena na odredbi članak 154. stavak 1. ZPP, pa žalbenim navodima nije dovedena u sumnju.

 

17. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 10. travnja 2024.