Poslovni broj: 4 P Ob-16/2018-39

1

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sucu Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice R. M., OIB:…, iz O., Š., Š., zastupana po punomoćnici G. P. T., odvjetnici u O., protiv tuženika 1. I. M., OIB:…, iz O., L. i 2. T. M., OIB:… iz O., L., oboje zastupani po punomoćniku S. P., odvjetniku u G., radi utvrđenja i diobe bračne stečevine, VPS: 36.409,06 eura, nakon održane glavne javne rasprave 13. ožujka 2024. godine, u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka te 1-tuženika osobno, dana 10. travnja 2024. javno objavivši,

 

p r e s u d i o    j e

 

1.                 Nalaže se tuženicima 1. I. M., OIB:…, iz O., L. i 2. T. M., OIB:… iz O., L., da tužiteljici R. M., OIB:…, iz O., Š., Š., na ime ulaganja u kuću (vrijednost izvedenih radova, dobava i postava namještaja i uređaja) koja je sagrađena na kčbr. 2513/6, upisana u zk.ul.br. 2381, K.O. P., solidarno isplate iznos od 20.689,71 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

2.               Utvrđuje se da su motorna vozila marke OPEL CORSA 1.5 TD swing i RENAULT CLIO 1.2 Authentique bračna stečevina stranaka te vlasništvo tužiteljice i 1-tuženika, svakog u ½ dijela.

 

3.             Utvrđuje se da su novčana sredstva iskorištena za kupovinu grobnog mjesta za majku 1-tuženika, a suprugu 2-tuženika, u iznosu od 8.000,00 kn, te životno osiguranje koje glasi na 1-tuženika bračna stečevina stranaka te vlasništvo tužiteljice i 1-tuženika, svakog u ½ dijela, pa se određuje dioba navedene bračne stečevine isplatom, na način da je 1-tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 530,89 eur na ime kupovine grobnog mjesta i iznos od 2.306,66 eur na ime životnog osiguranja, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

4.            Utvrđuje se da je kčbr. 304, ORANICA G. D., površine 1132 m2, zk.ul.br. 1665. k.o. O., bračna stečevina stranaka te vlasništvo tužiteljice i 1-tuženika, svakog u 1/2 dijela, što joj je 1-tuženik dužan priznati i trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice u 1/2 dijela, te se određuje dioba navedene bračne stečevine isplatom, na način da je 1-tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 7.500,00 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

5.              Odbija se tužiteljica sa viškom tužbenog zahtjeva iz točke I. izreke ove Presude koji se odnosi na isplatu na ime ulaganja u kuću (vrijednost izvedenih radova, dobava i postava namještaja i uređaja), u iznosu od 238,79 eura, kao neosnovanim.

 

6.            Odbija se tužiteljica u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su namještaj i ostale pokretnine koje se nalaze u kući koja je sagrađena na kčbr. 2513/6, upisana u zk.ul.br. 2381, K.O. P. i to: spavaća soba, kuhinjski elementi, frižider, plinska peć, stol sa 6 stolica, regal, trosjed, dvosjed, televizor, stolić, manji dvosjed, mašina za rublje, kada, bide, WC ormarić, bračna stečevina stranaka te vlasništvo tužiteljice i 1-tuženika, svakog u ½ dijela, pa se određuje dioba navedene bračne stečevine isplatom, na način da je 1-tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 3.815,78 eur, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

 

7.          Odbija se tužiteljica sa viškom tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke ove Presude koji se odnosi na isplatu iznosa za motorna vozila od 1.327,23 eura, kao neosnovanim.

 

8.       Svaka strana snosi svoje troškove.

 

Obrazloženje

 

1.               Tužiteljica je ustala tužbom protiv tuženika 1 i 2 radi utvrđenja i diobe bračne stečevine te isplate navodeći da su tužiteljica i 1-tuženik sklopili brak 27. veljače 1993. godine, koji je razveden 2016. godine. U bračnoj zajednici da su rođene dvije kćerke te su svi zajedno živjeli u kući koju je tužiteljici i 1-tuženiku kao svadbeni dar poklonio 2-tuženik, otac 1-tuženika. Kuća da je bila sazidana, samo "pod krovom", a nalazi se na čkbr. 2513/6 zk. ul. 2381 k.o. P. te je kao vlasnik ostao upisani 2-tuženik. Navodi se da predmetna kuća u početku nije bila opremljena za stanovanje već su tužiteljica i 1-tuženik kao bračni drugovi uložili određena zajednička novčana sredstva i trud da bi je opremili za stanovanje na način da su uveli vodu u kuću, napravili instalaciju struje, nabacili tj. uredili zidove iznutra, postavili fasadu na kuću, postavili PVC stolariju te izveli druge radove za koje se navodi da će se specificirati nakon provedenog očevida. Također, da su kuću jednim dijelom i proširili na način da su napravili terasu i balkon, šternu za vodu te šupu za drva kao što su nabacili garažu, postavili podove, uredili okoliš, zidali zidić i petnjake za cvijeće. Također, da su zajedničkim novčanim sredstvima opremili kuću tako da su kupili namještaj, uredili sobe, kupatilo, kuhinju, uveli centralno grijanje, a u dvorištu postavili asfaltnu podlogu. Isto tako, da su zajedničkim novčanim sredstvima tijekom bračne zajednice kupili četiri osobna vozila, dva Golfa, Peugeot i Renault Clio. Konačno, da su tužiteljica i 1-tuženik kupili gradilište u O. za cijenu od 15.000,00 eura, a riječ je o čkbr. 304 k.o. O. koja je upisana na 1-tuženika. Slijedom svega iznesenog, predlaže se donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 4.3.2024., list 116-118 spisa.

 

2.               U odgovoru na tužbu tuženici 1 i 2 protive se tužbi i tužbenom zahtjevu te ističu kako je s obzirom na vrijeme sklapanja braka moguća primjena Zakona o braku i porodičnim odnosima prema kojem je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice njihova zajednička imovina. Naime, da se u tom slučaju ne primjenjuje bezrezervno zakonska presumpcija iz Obiteljskog zakona, gdje su bračni drugovi suvlasnici svaki u ½ dijela, nego se suvlasnički udio svakog bračnog druga određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine.  Nadalje se navodi da brak nije razveden 2016. godine već u ožujku 2017., a isto tako da se tužiteljica doselila na obiteljsko imanje tuženika gdje u jednoj kući živi 2-tuženik sa svojim mlađim sinom, a u drugoj koja je bila izgrađena do krova i koja je predmet navodnog ulaganja tužiteljice, sada živi 1-tuženik sa mlađom kćerkom. Tuženici 1 i 2 ne priječe tužiteljici da i ona živi u kući sa bivšim suprugom i kćerkom koja kuća bi se u tu svrhu mogla preurediti, a to iz razloga da je njezin zahtjev za isplatom nerealan i potpuno neprihvatljiv jer da se danas za cijelo imanje na tržištu ne može postići cijena u visini isplate koja traži tužiteljica. Osporava se kao nerazumljiv i neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na pokretnine budući su ih koristili bračni drugovi zajedno, a isto tako, da polica životnog osiguranja 1-tuženika ne može biti predmet sudske diobe s tim da je kao nasljednik police naznačena obitelj. Stoga se predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3.               Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 i 5 spisa, u Ugovor o kupoprodaji nekretnina, list 19 i 20 spisa, saslušane su parnične stranke, list 23-25 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka građevinske struke, list 47-49 spisa, izvršen je uvid u Nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, list 53-89 spisa, uvid u dostavljene podatke PBZ Zagreb, Erste d.d. Rijeka, Zagrebačka banka d.d. Zagreb, list 104-109 spisa, u podatke PP Otočac, list 110 spisa, u Dopis Croatia osiguranje d.d. Zagreb, list 111 spisa, u preslik Police osiguranja života, list 111-115 spisa.

 

4.               Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

5.               Na temelju izvedenih predloženih dokaza proistječe da su parnične stranke za vrijeme trajanja svoga braka, kroz razdoblje od 27. veljače 1993. do ožujka 2017. stekle imovinu, s tim što je dio imovine stečen u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima (NN 11/1978, 21/1978, 45/1989, 59/1990, 25/1994, 162/1998.) koji Zakon je bio na snazi do 30. lipnja 1999.g.

 

6.               Odredba čl. 271. citiranog Zakona propisuje da imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina. Članak 279. istoga Zakona propisuje pak da svaki bračni drug može za vrijeme trajanja braka ili nakon prestanka braka, tužbom zahtijevati da sud utvrdi koliki je njegov dio u zajedničkoj imovini ili dijelu te imovine ili na pojedinoj stvari te imovine. Odredba čl. 281. navedenog Zakona navodi pak da kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, dok stavak 2 istoga članka navodi da u slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

 

7.               Potom je na snagu stupio Obiteljski zakon ("NN" br. 162/98) koji se primjenjivao od 1. srpnja 1999., čija je odredba čl. 252. propisivala da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Čl. 253. navodio je da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.

 

8.               Ovakve odredbe i sada su propisane u čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona ("NN" br. 103/2015).

 

9.               Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezinog stjecanja, a to znači svi gore navedeni propisi.

 

10.          Nedvojbeno je da su nekretnine i pokretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva stečene za vrijeme trajanja braka, što je nesporno među strankama, a kod utvrđivanja doprinosa bračnih drugova u stjecanju ove zajedničke imovine, koja je stečena za vrijeme važenja gore spomenutog Zakona o braku i porodičnim odnosima, Sud je punu vjeru poklonio iskazima samih stranaka.

 

11.          Tužiteljica je tako u svome iskazu iznijela da je zaključila brak sa 1-tuženikom 1993. kojom prilikom da su dobili na poklon kuću od svekra, ovdje 2-tuženika, a koja kuća da je bila samo "goli zidovi pod krovom". Zbog toga da su ona i suprug imali ulaganja u vidu uvođenja vode, struje, nabaca, izređivanja dnevnog boravka, kuhinje, hodnika, WC, kupatila, da bi se kasnije postavljala PVC stolarija, centralno grijanje, fasada, vršena je nadogradnja. Tužiteljica je navela da su radovi bili u periodu 10-13 godina te da je i ona u tom razdoblju bila u radnom odnosu osim kada su djeca bila starosti do 5 godina. Navodi da je radila u trgovini mješovite robe za plaću od oko 2.000,00 kn, a da je to moglo biti negdje 1997. ili 1998. godine. Istakla je da su zajedničkim novcem kupovali i automobile, da su uložili 8.000,00 kn u kupovinu grobnog mjesta za majku 1-tuženika te da je suprug ulagao i svoje životno osiguranje. Isto tako, da su 2010. godine kupili gradilište u O. za iznos od 15.000,00 eura kao što su kupovali i namještaj za kuću. Za plaću svoga supruga navodi da je u početku imao malu plaću dok da se kasnije zaposlio u Šumariji pa da je imao plaću od oko 4.000,00 – 4.500,00 kn.

 

12.          1-tuženik u svome iskazu navodi da ne osporava navode tužiteljice da su zajedno izvršili radove u kući u k.o. P. te da su kuću izređivali "sobicu po sobicu", a on da je tada bio u vojsci i imao malu plaću do 1995. godine te ističe da su sve izređivali "od njegove plaćice". Za tužiteljicu navodi da tada nije radila nego kasnije te pojašnjava da je radila godinu dana prije nego što se rodila mlađa kćer, nakon toga da je bila na porodiljnom dopustu, a onda da je ponovno počela raditi kada su djevojčice porasle te da je radila sezonski od proljeća do jeseni i povremeno.  Potvrđuje da su zajedno kupili gradilište u O. za iznos od 15.500,00 eura, a ne osporava da su zajedno kupovali i namještaj. Za životno osiguranje navodi da ga je plaćao oko 50,00 eura mjesečno, a potvrđuje i da su on i tužiteljica tj. bivša supruga doista za grobno mjesto njegove majke doprinijeli sa iznosom od ukupno 8.000,00 kn.

 

13.          2-tuženik u svome iskazu navodi da priznaje da je tužiteljica zajedno sa njegovim sinom izređivala kuću u k.o. P. te da su zajedno izvodili sve radove dok o automobilima ne zna bilo što kao što ne zna ništa ni o životnom osiguranju.

 

14.          Cijeneći ovakve iskaze stranaka, Sud je prilikom utvrđenja doprinosa bračnih drugova u stjecanju ove zajedničke imovine, koja je stečena za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima odnosno do 30. lipnja 1999. godine, vodio računa ne samo  o prihodima stranaka, već i o radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.

 

15.          Cijeneći sve izneseno, ovaj sud drži da je doprinos tužiteljice i 1-tuženika u stjecanju njihove zajedničke imovine jednak, odnosno da su njihovi suvlasnički dijelovi, svakog 1/2 dijela, kao što su isti suvlasnici na jednake dijelove i imovine koja je stečena nakon 30. lipnja 1999. godine odnosno za vrijeme primjene Obiteljskog zakona koji se počeo primjenjivati od 1. srpnja 1999. godine.

 

16.          Pri tome valja istaći da je 1-tuženik na glavnoj raspravi od 23. veljače 2021. učinio nespornim da je za vrijeme trajanja bračne zajednice (za vrijeme primjene Obiteljskog zakona) stečeno i gradilište u O. koje je plaćeno 15.000,00 eura, nadalje, da su on i tužiteljica zajednički sufinancirali grobno mjesto majke od 1-tuženika sa ukupnim iznosom od 8.000,00 kn.

 

17.          Isto tako, 1-tuženik je u svome iskazu naveo da su doista on i tužiteljica za vrijeme trajanja bračne zajednice stekli četiri auta koje je supruga navela, no da su ih imali i više te da su to bili auti stariji, od po 1.000,00 eura vrijednosti svaki.

 

18.          Vezano za ulaganje tužiteljice u kuću, koja je bila predmet vještačenja, Sud je punu vjeru poklonio Nalazu i mišljenju sudske vještakinje V. V. M., dipl. ing., koja je na temelju provedenog postupka analize i procjene utvrdila vrijednost izvedenih radova na kući na adresi L., kao i vrijednost namještaja i uređaja te je utvrdila da bi ta vrijednost iznosila ukupno 315.721,00 kn, a sa amortizacijom bi vrijednost iznosila 227.319,00 kn. U ovom dijelu Sud je prihvatio primjedbu pun. tužiteljice koja je ukazala na očitu pogrešku vještakinje u samom računanju imajući u vidu da je na stranici 23 svoga Nalaza i mišljenja pod stavkom P (ostalo), a pri čemu misli na dobavu i postavu namještaja i uređaja, navela iznos od 52.400,00 kn da bi potom na strani 24 prilikom sastavljanja rekapitulacije stavku P (ostalo) iznijela kao iznos od 56.000,00 kn umjesto iznos od 52.400,00 kn kako je to navela na prethodnoj stranici. U tom pravcu, doista bi onda bio pravilan iznos ukupne vrijednosti svih izvedenih radova te vrijednosti namještaja i uređaja iznos od 312.121,00 kn, a ne 315.721,00 kn. Proistječe stoga da je riječ onda o iznosu od 41.379,42 eura (tečaj na dan 8.12.2020. – 1EUR = 7,542904 KN), a ne iznos od 41.857,00 eura.

 

19.          Sud s obzirom na ovu računsku grešku smatra da nije bilo nužno zatražiti očitovanje navedene vještakinje, budući je riječ o očitoj pogrešci u računanju.

 

20.          Isto tako, valja istaći da stranke nisu predlagale očitovanje navedene vještakinje i to niti usmeno niti pismeno prihvaćajući očito navedeni Nalaz i mišljenje u cijelosti.

 

21.          S obzirom da Sud drži da su parnične stranke suvlasnici ove bračne stečevine odnosno ulaganja u predmetnu kuću kao i vrijednost namještaja i uređaja to proistječe da je osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojom predlaže da se naloži tuženicima 1 i 2 da tužiteljici na ime ulaganja u kuću i to na ime vrijednosti izvedenih radova, dobavu i postavu namještaja i uređaja solidarno isplate iznos i to iznos od 20.689,71 euro, a ne iznos od 20.928,50 eura, kako to predlaže tužiteljica. Naime, pun. tužiteljice sama je ukazala na očitu pogrešku u zbrajanju učinjenu od strane imenovane vještakinje, no potom prilikom postavljanja tužbenog zahtjeva ona prihvaća i potražuje pogrešan iznos umjesto ispravnog iznosa kao u točki I. ove Presude. Iz tog razloga valjalo je odbiti tužiteljicu sa navedenim viškom tužbenog zahtjeva kao neosnovanim.

 

22.           Vezano za dosudu zateznih kamata na gore presuđeni iznos Sud je iste presudio temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima(NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) pri čemu je imao u vidu da su tuženici 1 i 2 tek prilikom presuđenja, na pravno obvezujući način saznali koji iznos su dužni platiti tužiteljici te od tada i počinju teći zatezne kamate.

 

23.           Nadalje, kao što je već rečeno, među strankama nije sporno da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 1-tuženika stečena i motorna vozila, slijedom čega je valjalo utvrditi da su i motorna vozila iz točke II. izreke ove Presude bračna stečevina, na kojoj su tužiteljica i 1-tuženik suvlasnici svatko u ½ dijela. Međutim, Sud nije mogao prihvatiti dio tužbenog zahtjeva vezano za ovu imovinu u smislu da bi 1-tuženik bio dužan tužiteljici isplatiti iznos od 1.327,23 eura s obzirom da na ovu okolnost nisu predlagani pa niti izvođeni dokazi kojima bi se utvrđivala vrijednost takvih motornih vozila.

 

24.           Nadalje, s obzirom na suglasnost tužiteljice te 1 i 2 tuženika proistječe da je i iznos od 8.000,00 kn kojim su tužiteljica i 1-tuženik sufinancirali kupovinu grobnog mjesta za majku 1-tuženika također njihova bračna stečevina. Isto tako, ovaj Sud drži da je i vrijednost uplaćivanih iznosa premije po polici životnog osiguranja kojeg je ugovorio 1-tuženik na svoje ime, a kod osiguravatelja C. o. d.d. (list 112-115 spisa) također bračna stečevina, imajući u vidu da je ugovorena polica osiguranja života ugovorena za razdoblje od 1.12.2008. do 1.12.2018.. Pri tome je Sud prihvatio pojašnjenje tužiteljice, a i priznanje i samog 1-tuženika u smislu da je plaćao mjesečno iznos premije "oko 50,00 eura", a bračna zajednica trajala je do 2016. godine iz čega proistječe da bi od strane 1-tuženika kroz relevantno razdoblje bio uplaćen iznos od 4.613,33 eura pa proistječe da bi stoga 1-tuženik bio dužan tužiteljici isplatiti iznos od 2.306,66 eura odnosno ½ navedenog iznosa.

 

25.           Potom, među strankama je nesporno da su tužiteljica i 1-tuženik za vrijeme trajanja braka kupili i gradilište – čkbr. 304 k.o. O. i to za iznos od 15.000,00 eura, slijedom navedena nekretnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i 1-tuženika, vezano za koju je usvojena predložena dioba navedene stečevine isplatom na način da je 1-tuženik dužan tužiteljici isplatiti iznos od 7.500,00 eura.

 

26.           Sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica u točki II specificiranog tužbenog zahtjeva (list 116 i 117 spisa) traži utvrđenje da su namještaj i ostale pokretnine bračna stečevina tužiteljice i 1-tuženika pa da bi 1-tuženik bio dužan tužiteljici isplati iznos od 3.815,78 eura. Naime, iznos vrijednosti namještaja i uređaja u predmetnoj kući utvrđena je prilikom građevinskog vještačenja na licu mjesta te je ta vrijednost utvrđena u paušalnom iznosu od 52.400,00 kn (list 75 spisa), a taj iznos i uključen je u ukupnu vrijednost te je taj dio zahtjeva zapravo već obuhvaćen u točki I. postavljenog tužbenog zahtjeva. Iz tog razloga Sud ne može ponovno na ime namještaja i ostalih pokretnina koje se nalaze u kući naložiti 1-tuženiku ponovnu isplatu.

 

27.           Za dosuđene iznose Sud je priznao zakonske zatezne kamate prema gore spomenutom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

28.           Vezano za parnični trošak, Sud je imao u vidu da je tužiteljica djelomično uspjela u parnici, pri čemu je Sud cijenio i činjenicu da se tuženici 1 i 2 nisu protivili utvrđenjima da su predmetom bračne stečevine tužiteljice i 1-tuženika vrijednost izvedenih radova, namještaji i uređaji, osobni automobili, vrijednost sufinanciranja grobnog mjesta, vrijednost uplaćenih premija po životnom osiguranju te vrijednost kupovine nekretnine čkbr. 304 k.o. O.. S druge pak strane, tužiteljica je u cijelosti odbijena tužbenim zahtjevom u kojem ponovno potražuje iznos na ime kupovine namještaja i "ostalih pokretnina" u kući, a što je već presuđeno točkom I. izreke ove Presude, kao što je tužiteljica odbijena i sa zahtjevom za isplatom ½ vrijednosti osobnih automobila, a istovremeno nije predložila na ovu okolnost izvođenje bilo kakvih dokaza.

 

29.          Cijeneći sve izneseno, po ocjeni ovoga Suda, stranke su uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima i to kako u kvantiteti tako i u kvaliteti, slijedom čega je valjalo presuditi da svaka strana snosi svoje troškove, sukladno čl. 154. st. 4. ZPP-a.

 

30.          Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

 

U Otočcu 10. travnja 2024.

 

S u d a c:

 

Slavka Nikšić, v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

              Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

 

O tom obavijest

1. G. P.-T., odvjetnica u O.
2. S. P., odvjetnik u G.