Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: 6/1. P-143/2023-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sucu Tamari Jugo Smoljanović, na temelju
prijedloga više sudske savjetnice Ane Sabljak, u pravnoj stvari tužitelja GEO - LINE,
d.o.o., OIB: 36853239562, Krk, Ježevac 14, kojeg zastupa punomoćnica Silvija
Žužić, odvjetnica u Krku, Vrh, Salatići 44a, protiv tuženika G.P.P. MIKIĆ d.o.o., OIB:
82386143355, Omišalj, Pušća 131, radi isplate 7.924,22 eura, nakon održane glavne
i javne rasprave zaključene 28. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka,
10. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-46/2020 od 16. studenoga 2020. kojeg je
donio javni bilježnik Amira Predovan sa službenim sjedištem u Krku, u kojem je
naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 7.924,22 eura sa zateznim kamatama i
troškovima, te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak od 125,69 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom iznosu od 13,27 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika 13. studenoga
2020. podnio javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave
radi prisilne naplate 7.924,22 eura (59.705,00 kuna) sa zateznim kamatama i
troškovima.
2. Protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-46/2020 od 16. studenoga 2020.
kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, tuženik je pravovremeno podnio
prigovor (list 12 spisa). Ističe prigovor zastare potraživanje. Osporava izvadak iz
poslovnih knjiga temeljem kojeg je doneseno rješenje o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave pozivom na odredbu čl. 31. st. 2. Ovršnog zakona.
3. Rješenjem Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj
Povrv-107/2020-2 od 5. veljače 2021. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o
ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje,
a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Odlučujući o
žalbi tužitelja, tada ovrhovoditelja, na citirano rješenje Županijski sud u Zagrebu je
rješenjem od 24. svibnja 2022. odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Rješenjem posl.br. Povrv-107/2020-7 od 20. listopada 2022. Općinski sud u
Poslovni broj: 6/1. P-143/2023-10
Crikvenici se oglasio stvarno nenadležnim. Na rješenje je tužitelj uložio žalbu
povodom koje je Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, rješenjem
posl.br. Gž-25/2023-4 od 17. siječnja 2023. žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio
rješenje o nenadležnosti.
4. Tijekom postupka tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Pojašnjava
da su računi tužitelja iz poslovnog odnosa djelomično plaćeni te da tužbom potražuje
preostali neplaćeni iznos. Tuženik da je tužitelju poslao prijedlog izvansudske
nagodbe.
5. Tuženik je u postupku ustrajao kod navoda iz prigovora, a posebno
istaknutog prigovora zastare. Osporava da bi tužitelju predložio izvansudsku
nagodbu te osporava visinu tužbenog zahtjeva.
6. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije u spisu.
7. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na
temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom
postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-
Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP) sud
je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 7.924,22 eura s osnove
pružene usluge izrade elaborata za tuženika prema računima broj 55/1/1, 56/1/1,
57/1/1, 58/1/1, 60/1/1, 62/1/1, 64/1/1, 66/1/1, 67/1/1, 68/1/1, svi od 17. ožujka 2016.,
te računa broj 99/1/1 od 18. travnja 2016.
9. Među strankama je sporno da li je za potraživanje nastupila zastara te visina potraživanja.
10. S obzirom na to da zastarom prestaje pravo vjerovnika zahtijevati prisilno
ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; u daljnjem tekstu: ZOO),
to je sud prije svega odlučivao o tom materijalnopravnom prigovoru.
11. U konkretnom slučaju primjenjuje se trogodišnji zastarni rok sukladno
odredbi čl. 228. st.1. ZOO-a, koja odredba propisuje da međusobne tražbine iz
ugovora o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim
ugovorima zastarijevaju za tri godine. Citirana zakonska odredba se odnosi na
ugovore između trgovaca kada u tom svojstvu sudjeluju u prometu usluga, kao što je
ovdje slučaj. Kamate, kao sporedna tražbina koja proizlazi iz glavne tražbine, slijede
njezinu sudbinu (čl. 223. ZOO-a). Zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana
kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 215. st. 1. ZOO-a).
12. Uvidom u račune koje je tužitelj priložio u spis (stranica 68-77 spisa) sud
utvrđuje kako je na predmetnim ispravama kao datum izdavanja računa naznačen
17. ožujka 2016., odnosno 18. travnja 2016. za račun broj 99/1/1 (stranica 78 spisa),
a kao datum dospijeća je naznačen 1. travnja 2016. za račune broj 55/1/1, 56/1/1,
57/1/1, 58/1/1, 60/1/1, 62/1/1, 64/1/1, 66/1/1, 67/1/1 i 68/1/1, te 3. svibnja 2016. za
račun broj 99/1/1. Ujedno sud utvrđuje da su datumi dospijeća u izvatku otvorenih
stavaka tužitelja (stranica 6B spisa) drugačije naznačeni, odnosno kao 18. ožujka
2016. i 19. travnja 2016. za račun broj 99/1/1, te su u tom dijelu knjigovodstvene
isprave tužitelja kontradiktorne.
13. Sve i da se uzmu kasniji datumi dospijeća (1. travnja 2016. i 3. svibnja
2016.), budući je tužba (odnosno prijedlog za ovrhu) podnijeta 13. studenoga 2020.,
to je razvidno da je podnijeta nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka.
14. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je tuženik predložio tužitelju
izvansudsku nagodbu, a što je tuženik izričito osporio. Obzirom da se sukladno
2
Poslovni broj: 6/1. P-143/2023-10
odredbi čl. 240. zastara prekida kada dužnik prizna dug, sud je u dokaznom
postupku izvršio uvid u ispravu za koju tužitelj tvrdi da predstavlja izvansudsku
nagodbu (stranica 79 spisa). Iz predmetne isprave sud utvrđuje da se radi o
elektroničkoj pošti od 13. kolovoza 2020. upućenoj punomoćnici tužitelja od strane
osobe Mirjane Ilijić, u kojoj imenovana predlaže prihvat obročnog plaćanja sukladno
predloženoj dinamici. Tužitelj u postupku nije dokazao da je gospođa Mirjana Ilijić
ovlaštena u ime i za račun tuženika sklapati izvansudske nagodbe, a ista nesporno
nije ni zastupnik po zakonu tuženika ni prokurist. Eventualnu punomoć ili odobrenje
kojom bi bila ovlaštena na takvu pravnu radnju tužitelj nije dostavio ni predložio
dostaviti. Samo saslušanje takvog svjedoka nije pogodan dokaz radi dokazivanja te
sporne okolnosti, posebno uzevši u obzir odredbu čl. 492.a ZPP-a, a na tu okolnost
tužitelj nije imao dodanih dokaznih prijedloga. Nadalje, iz predmetnog maila se ne
može sa sigurnošću ni utvrditi da se radi o konkretnoj utuženoj tražbini budući u
istome nema naznake utuženih računa. Ovdje se napominje da priznanje duga uvijek
mora biti takvo da se na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista i
priznaje. Priznanje duga mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku
zastarnog roka. U konkretnom slučaju, sve i da je ovakvo priznanje konkretno i
učinjeno po ovlaštenoj osobi (što nije), isto nije učinjeno ni u tijeku zastarnog roka.
Dalje, dužnik se može odreći zastare nakon što protekne vrijeme određeno za
zastaru (argumentum a contrario čl. 219. ZOO-a), a pismeno priznanje zastarjele
obveze smatra se kao odricanje od zastare (čl. 220. st. 1. ZOO-a). Isprava sa
stranice 79 spisa po ocjeni ovog suda nije ni priznanje duga ni odricanje od zastare.
Sukladno tome, ovaj sud utvrđuje da tužitelj tijekom postupka nije dokazao u smislu
odredbe čl. 7. i čl. 219. ZPP-a sklapanje izvansudske nagodbe koja bi prekinula tijek
zastare, odnosno kojom bi se tuženik odrekao zastare.
15. Stoga je sud, obzirom da je tuženikov prigovor zastare osnovan, pozivom
na citirane odredbe zakona odbio tužbeni zahtjev u cijelosti i ukinuo platni nalog
sadržan u rješenju o ovrsi na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a (točka I. izreke
presude).
16. Napominje se da obzirom na to da je sud odbio tužbeni zahtjev, nije se
upuštao u ocjenu ostalih prigovora, a niti je u konačnosti izvodio daljnje dokaze koje
je tužitelj predložio, već ih je na ročištu od 28. veljače 2024. odbio kao suvišne, a
posebno stoga što predloženo saslušanje prokurista tužitelja Blaženka Pavičića,
zastupnika po zakonu tuženika Nikole Turčića i svjedoka Roberta Furijana na
okolnost izvedenih radova u postupku nije bilo ni sporno.
17. Nadalje, čak i da sud nije utvrdio osnovanim prigovor zastare potraživanja,
i nadalje ostaje sporna sama visina tužbenog zahtjeva koju je tuženik izričito osporio,
a tužitelj nije predložio provođenje nikakvih dokaza kojima bi se visina mogla utvrditi.
Ujedno sud ukazuje da tužitelj nije postupio sukladno izričitom zakonskom određenju
propisanom odredbom čl. 232. st. 1. ZPP-a, odnosno dokaze o uplati na koje se
pozvao na ročištu od 28. veljače 2024. nije dostavio kako to zakon predviđa - u
trenutku predlaganja (a radi se o knjigovodstvenim ispravama upravo samog tužitelja
te on nije naveo opravdan (ni ikakav) razlog zašto ih nije mogao dostaviti od početka
postupka 13. studenoga 2020. do trenutka predlaganja 28. veljače 2024.).
18. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1.
i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. Tuženiku je
priznat trošak sudske pristojbe na prigovor od 125,69 eura sukladno Zakonu o
sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi
(Narodne novine broj 37/23.). Slijedom navedenog, sud je donio je odluku sukladno t.
II. izreke presude.
3
Poslovni broj: 6/1. P-143/2023-10
19. U preostalom dijelu parničnog troška od 13,27 eura valjalo je odbiti zahtjev
tuženika kao neosnovan pozivom na odredbu čl. 155. st. 1. ZPP-a jer trošak dodatne
pristojbe na rješenje kojim ga sud poziva na plaćanje sudske pristojbe i kojeg je
tuženik sam skrivio nije trošak koji može pasti na drugu stranu. Slijedom, odlučeno je
kao pod t. III. izreke presude.
Rijeka, 10. travnja 2024.
Sudac
Tamara Jugo Smoljanović
UPUTA O PRAVU NA PODNOŠENJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15
(petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o
ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka
presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud
Republike Hrvatske.
4
Kontrolni broj: 08575-431cf-7c55e
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=TAMARA JUGO SMOLJANOVIĆ, L=RIJEKA, O=TRGOVAČKI SUD U RIJECI, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Rijeci potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.