- 1 -              I Kž 8/2024-4

Broj: I Kž 8/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. B. zbog kaznenog djela organiziranog kriminala iz članka 250. stavka 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine u vezi s kaznenim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. stavka 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2024. broj Kv I-56/2023-6, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba izručenika M. B.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 12. ožujka 2024. broj Kv I-56/2023-6, pod točkom I. izreke je, na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. - dalje: ZOMP), utvrđeno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Bosni i Hercegovini izručenika M. B., državljanina Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, s prebivalištem u S., ..., radi izvršavanja kazne zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci i izvršenja novčane kazne u iznosu od 20.000,00 KM na koju kaznu je osuđen pravomoćnom presudom Apelacijskog odjela Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 2K 024306 23 Kž od 31. svibnja 2023., kojom je u dijelu odluke o glavnoj kazni preinačena presuda Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 2K 024306022 K od 21. veljače 2023., a zbog kaznenog djela organiziranog kriminala iz članka 250. stavka 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine u vezi s kaznenim djelom neovlaštenog prometa opojnim drogama iz članka 195. stavka 1. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine.

1.1. Pod točkom II. izreke je, na temelju članka 23. stavka 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju od 28. studenog 2012. („Narodne novine“ broj 1/2014. – dalje: Ugovor) utvrđeno da izručenik M. B. ne može biti kazneno gonjen, podvrgnut izvršenju kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode ili izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a koje nije predmet izručenja.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik M. B. po branitelju I. T., odvjetniku u S. zbog „pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrješne primjene materijalnog prava i povrede postupovnih odredbi“, s prijedlogom da „Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu izručenika M. B. te da ukine pobijano rješenje u cijelosti te ga preinači na način da se dopusti izvršenje kazne zatvora M. B. u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci u Republici Hrvatskoj, a podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje te se o navedenom odluči zajedno sa zahtjevom kojeg je Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske podnio izručenik M. B.“

3. Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje; ZKP/08-22) i člankom 81. ZOMP, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Izručenik u žalbi ističe da ni on ni njegovi „punomoćnici uopće nisu bili obaviješteni na nikoji način o tome da je Ministarstvo pravosuđa Bosne i Hercegovine uopće pokrenulo zahtjev za postupak izručenja M. B. toj državi tako da isti praktički kao stranka uopće nije sudjelovao u tom postupku i niti nije pozvan na očitovanje, pa se sukladno tome nije mogao ikako očitovati na navedeno“. Međutim, ta tvrdnja je potpuno netočna jer je izručenik, nakon što je uhićen temeljem raspisane potrage od strane nadležnih tijela Bosne i Hercegovine, u nazočnosti branitelja saslušan pred sucem istrage Županijskog suda u Splitu na ročištu 9. studenog 2023. u skladu s odredbom članka 52. ZOMP, kojom prilikom se očitovao da je razumio što je predmet postupka izručenja.

5.1. Osim toga, neovisno o činjenici da je izručenik državljanin Republike Hrvatske, što bi bila zapreka za njegovo izručenje po članku 35. stavku 1. točki 1. ZOMP te da je, prema navodima u žalbi, dana 16. listopada 2023. podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske da kaznu zatvora izvršava u Republici Hrvatskoj, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje izručenika M. B. Bosni i Hercegovini radi izvršavanja kazne zatvora od tri godine i šest mjeseci na temelju citirane pravomoćne presude Suda Bosne i Hercegovine zbog naprijed citiranog kaznenog djela, koje odgovara kaznenom djelu neovlaštene proizvodnje i prometa drogama počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 329. točkom 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15 - ispravak, 101/17. 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje: KZ/11). To iz razloga što se u konkretnom slučaju, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, treba primijeniti Ugovor kojim je u članku 7. stavku 2. propisano da će se izručenje vlastitih državljana u svrhu izvršenja pravomoćno izrečene kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode dopustiti ako su ispunjeni uvjeti propisani tim Ugovorom za kaznena djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca koja su kažnjiva prema pravu obiju država ugovornica, ako trajanje kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, odnosno njihov ostatak koji se treba izvršiti iznosi najmanje dvije godine.

5.2. Pri tome treba reći da podneseni zahtjev izručenika Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske da kaznu zatvora izvršava u Republici Hrvatskoj nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja jer su pobijanim rješenjem samo utvrđene zakonske pretpostavke za izručenje, a konačno rješenje kojim dopušta ili ne dopušta izručenje, sukladno odredbi članka 57. stavka 2. ZOMP, donosi ministar. Osim toga, izručeniku treba skrenuti pozornost na činjenicu da će se prema Sporazumu između Vlade Republike Hrvatske, Vlade Bosne i Hercegovine i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine o međusobnom izvršavanju odluka u kaznenim stvarima i Sporazumu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izmjenama Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima („Narodne novine-međunarodni ugovori“ broj 3/10 – dalje: Sporazum) izvršenje preuzeti ako, uz ostale pretpostavke iz članka 2. toga Sporazuma, država presuđenja i država izvršenja pristaju na prijenos izvršenja, pri čemu suglasnost izručenika, na temelju izmijenjenog Sporazuma koji je stupio na snagu 18. rujna 2010., nije potrebna.

5.3. Tvrdnja izručenika, istaknuta u žalbi, da je „surađivao sa tužiteljstvom i u slučaju odsluženja odnosno izručenja Bosni i Hercegovini bila bi mu ugrožena sigurnost i to na način da bi mu bio ugrožen život u cijelosti“ je proizvoljna, paušalna, ničim potkrijepljena i kao takva ni na koji način ne dovodi u sumnju pravilnost prvostupanjskog rješenja.

6. Slijedom iznijetoga i s obzirom da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08-24), pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08-24 u vezi s člankom 81. ZOMP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. travnja 2024.

Predsjednik vijeća

Damir Kos, v.r.