- 1 -              Rev 1125/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1125/2023-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. K., iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. M. i M. O. iz Z., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2317/2021-4 od 30. kolovoza 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5535/20-41 od 21. svibnja 2021., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2317/2021-4 od 30. kolovoza 2022. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5535/20-41 od 21. svibnja 2021. te se predmet vraća sudu prvog stupanja na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci o troškovima parničnog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 19.375,47 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže opisano u točki I. izreke prvostupanjske presude, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.907,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 21. svibnja 2021. do isplate u roku od 15 dana, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

 

2. Drugostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a pod točkom II. izreke odbijen je zahtjevi tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4/2023-2 od 16. svibnja 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2317/2021-4 od 30. kolovoza 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

„Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to dijela odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate, za razdoblje nakon sklopljenog aneksa uz ugovor o kreditu kojim su stranke sporazumno izmijenile visinu kamatne stope (koja među strankama nije sporna), isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope ili iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope iz aneksa ugovora o kreditu?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženik je pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku podnio reviziju u odnosu na pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U podnesku od 11. studenog 2023., koji sadržajno predstavlja odgovor na reviziju, tužiteljica je osporila navode tuženika iz revizije.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice-potrošača za povrat preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika s valutnom klauzulom u CHF.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

 

- da je 7. travnja 2006. tužiteljica kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopila ugovor o kreditu broj 016-834/2006 na iznos od 66.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok otplate od 15 godina u kojem je ugovorena redovna kamata od 3,99% godišnje,

 

- da je naknadno sklopljen Aneks br. 1. Ugovora o kreditu kojim su stranke produžile rok otplate kredita za dodatnih 36 mjeseci točnije do 30. travnja 2024.,

 

- da je 3. rujna 2014. tužiteljica prijevremeno otplatila predmetni kredit u cijelosti,

 

- da je tuženik od 30. travnja 2012. do 31. prosinca 2013. primjenjivao kamatnu stopu od 5,45%,

 

- da je utuženo razdoblje od travnja 2012. do 3. rujna 2014.

 

10. U pobijanim presudama sudovi su se pozvali na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje u tekstu: ZOO/05).

 

11. Slijedom iznesenog pozivom na odredbe čl. 1111. ZOO nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

12. Tuženik u reviziji i tijekom postupka tvrdi da su stranke sklopile Aneks br. 1 uz ugovor o kreditu kojim su izmijenile odredbe prvotnog ugovora o kreditu, da su u čl. 2. Aneksa ugovorile da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 5,95% te da se ne može smatrati da je kamatna stopa od 5,95% određena jednostrano od strane tuženika.

 

13. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-610/2022-2 od 29. kolovoza 2023. i nizu istovjetnih drugih odluka izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

 

„...tužitelju kao potrošaču pripada pravo na povrat plaćenog po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope prema odluci kreditora, u visini utvrđene razlike između plaćenih kamata i kamata obračunatih na temelju kamatne stope utvrđene ugovorom u dijelu koji nije oglašen ništetnim...“

 

14. Obrazloženje presuda nižestupanjskih sudova se temelji na shvaćanju da su odredbe predmetnog ugovora (pri tome misleći na prvotni ugovor o kreditu od 7. travnja 2006.) o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka te narušile načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od tuženika te da se o njima nije pojedinačno pregovaralo niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi, a tim odredbama je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja Ugovora o kreditu.

 

15. Nadalje, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. izraženo je shvaćanje: "Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora."

 

16. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova u ovom postupku proizlazi da su stranke sklopile i aneks br. 1 ugovora o kreditu za koji tuženik tvrdi da su stranke ugovorile da se na glavnicu kredita obračunavaju kamate od 5,95% te da se ne može smatrati da je kamatna stopa od 5,95% određena jednostrano od strane tuženika.

 

17. Prema shvaćanju ovog suda, u skladu s citiranom odlukom broj: Rev 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., stranke su bile ovlaštene čak i ništetnu odredbu svojom suglasnom voljom zamijeniti nekom novom odredbom. Međutim, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili jesu li stranke nakon sklapanja prvotnog ugovora o kreditu suglasnom voljom izraženom u aneksu br. 1. ugovora o kreditu izmijenile odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

18. Nižestupanjski sudovi zaključuju da se o odredbama ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označenih ugovornih odredbi, a da pri tome uopće nisu utvrdili niti analizirali sadržaj ugovornih odredbi aneksa broj 1. ugovora o kreditu odnosno jesu li stranke tim aneksom svojom suglasnom voljom izmijenile odredbe o kamatnoj stopi na što tijekom cijelog postupka ukazuje tuženik niti su imale u vidu činjenicu da je tužiteljica tužbenim zahtjevom potraživala razliku kamata upravo za razdoblje nakon sklapanja aneksa ugovora o kreditu (tj. za razdoblje od travnja 2012. do 3. rujna 2014., dok je aneks br. 1. ugovora o kreditu sklopljen prema navodima tužbe 31. kolovoza 2011.).

 

19. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

 

Potrošaču-korisniku potrošačkog ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF za razdoblje nakon sklopljenog aneksa ugovora o kreditu pripada pravo na isplatu razlike između iznosa koji je potrošač platio i kamatne stope ugovorene aneksom ugovora o kreditu, a ne razlika između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope ako su stranke aneksom ugovora o kreditu sporazumno izmijenile visinu kamatne stope.

 

20. Budući da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sadržaj ugovornih odredbi aneksa broj 1. ugovora o kreditu i jesu li stranke tim aneksom svojom suglasnom voljom izmijenile odredbe o kamatnoj stopi, nema uvjeta za preinaku presude.

 

21. Zbog navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučiti kao pod točkom I. izreke.

 

22. U ponovljenom postupku sudovi će postupiti u skladu s iznijetim shvaćanjem te ocijeniti sve provedene dokaze i dati jasne razloge o odlučnim činjenicama nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a te je riješeno kao pod točkom II. izreke.

 

Zagreb, 9. travnja 2024.