Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 8 Kž-256/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od
sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele
Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao
zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Antonia Vrkića, zbog
kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz članka 229. stavak 1. točka 1. u
vezi sa člankom 228 stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11.,
144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje u tekstu:
KZ/11.), odlučujući povodom žalbe optuženog Antonia Vrkića podnesene osobno i
putem branitelja Davora Marčeca, odvjetnika iz Velike Gorice, protiv presude
Općinskog suda u Velikoj Gorici broj 24 K-149/2019-36 od 12. veljače 2024., u
sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog Antonia Vrkića kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom optuženi Antonio Vrkić proglašen je krivim zbog počinjenja
kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom, opisano u članku 229. stavak 1. točka 1.
u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11. te je na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11. osuđen
na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju članka 54.
KZ/11. uračunato oduzimanje slobode uhićenjem po PU zagrebačkoj, Kriminalističko-
obavještajnoj službi Odjela za potrage od 18. siječnja 2024. u 14:50 do 12. veljače 2024.
2 Poslovni broj: 8 Kž-256/2024-3
2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj.
152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19.,
80/22. - dalje u tekstu ZKP/08.) s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom od 28.
veljače 2019. oštećeni Milan Mrla iz Zagreba, Zorkovačka 4, je upućen u parnicu.
3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi Antonio Vrkić je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka u cijelosti.
4. Protiv presude pravovremeno je podnio žalbu optuženi Antonio Vrkić putem
branitelja Davora Marčeca, odvjetnika u Velikoj Gorici, iz svih žalbeni razloga s
prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i optuženiku izrekne
blažu sankciju, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno raspravljanje.
Nadalje, žalbu je podnio i osobno, optuženi Antonio Vrkić, posebno ne navodeći iz
kojih žalbenih razloga, sadržajno zbog odluke o kazni s prijedlogom da se kazna
zatvora „pretvori u uvjet“ ili barem smanji. S obzirom na istovrsne žalbene navode,
obje žalbe optuženika bit će razmatrane kao jedna.
5. Odgovor na žalbe nije podnesen.
6. U skladu s odredbom članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu.
7. Žalbe nisu osnovane.
8. Optuženi Antonio Vrkić pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog
stanja, iako to izričito ne navodi, kada tvrdi da je optuženik proglašen krivim da je
„potiskivanjem ramena otvorio slabo zaključana vrata…“, da vrata ne mogu biti
„slabo“ zaključana već mogu biti zaključana ili nezaključana, čime osporava da bi
optuženik provalio u zatvoreni prostor oštećenog Milana Mrle. U odnosu na ovaj
žalbeni navod, prije svega, treba istaći da se optuženik očitovao krivim zbog
počinjenja terećenog kaznenog djela, a prema odredbi članka 464. stavak 7. ZKP/08.
žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u
odnosu na točku optužbe za koju se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za
dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se
radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene, uvjetne
osude, djelomične uvjetne osude, zamjene radom za opće dobro na slobodi,
posebnih obveza, zaštitnog nadzora, sigurnosne mjere, oduzimanja imovinske koristi,
oduzimanja predmeta te troškova kaznenog postupka, a o čemu se u konkretnom
slučaju ne radi. No, bez obzira na činjenicu što je u tom dijelu žalba nedopuštena, iz
činjeničnog opisa proizlazi, a što je optuženik i priznao, da su vrata bila zaključana,
što znači da ih je prostor oštećenika prethodno netko zaključao, a da je optuženik
vrata otvorio na način da ih je ramenom potisnuo, odnosno da je provalio. Je li mu za
to trebala veća ili mala sila, a ovisno kako su vrata prianjala uz ovratnik, odnosno
jesu li bila „slabo“ zaključana, neodlučno je za opstojnost inkriminiranog kaznenog
djela.
9. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog odluke o kazni optuženik u bitnom navodi
da je prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kazne precijenio otegotne
okolnosti na strani optuženika, a podcijenio olakotne, posebno činjenicu da se
3 Poslovni broj: 8 Kž-256/2024-3
optuženik unazad pet godina ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela kao i da se u
konkretnom slučaju radilo o manjem intenzitetu zahvata u zaštićeno dobro. Nadalje,
istaknuo je da živi u izvanbračnoj zajednici, u kojoj je rođeno dvoje maloljetne djece u
dobi od četiri i šest godina, da su roditelji ovisni o njegovoj pomoći jer mu je otac
ratni, vojni invalid, a majka slabo pokretna zbog operacije kuka, da je svjestan svoje
krivnje , oštećeniku se ispričao, šteta je nadoknađena, u inkriminirano je vrijeme bio
pod utjecajem narkotika, što sve opravdava izricanje blaže kazne.
10. Ispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud
sasvim ispravno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. bile od
utjecaja na odmjeravanje kazne pa je tako imao u vidu da je optuženik postupao s
izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog postupanja i bio ubrojiv, što
ukazuje da se radi o maksimalnom stupnju krivnje, da stjecanje imovinske koristi kao
motiv postupanja ne odudara od uobičajenih motiva počinjenja sličnih kaznenih djela,
dok jačina ugrožavanja kaznenim djelo zaštićenog dobra i okolnosti u kojima je
kazneno djelo počinjeno ukazuje na prosječan stupanj upornosti i kriminalne volje.
Nadalje, prvostupanjski je sud imao u vidu da je optuženik višekratno osuđivan, što je
pobliže naznačio u točki 6. obrazloženja pobijane presude.
11. Kada se sve utvrđene okolnosti ispravno vrednuju, a imajući u vidu da je za
kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavak 1. KZ/11. propisana kazna zatvora
od šest mjeseci do pet godina, osnovano je prvostupanjski sud imajući u vidu sve
istaknute okolnosti optuženog Antonia Vrkića osudio na kaznu zatvora u trajanju
sedam mjeseci, što je gotovo u visini zakonski propisanog minimuma. Prvostupanjski
sud nije cijenio obiteljsku situaciju optuženika i to bolest roditelja, kao i da je otac
dvoje malodobne djece, međutim, sam optuženik iznoseći osobne podatke i u svojoj
obrani 12. veljače 2024. ne navodi da bi bio otac malodobne djece, ničim tu tvrdnju
ne potkrjepljuje, kao niti tvrdnju da ima bolesne roditelji koji su ovisni o njegovoj
pomoći, ne spominje da bi bio u izvanbračnoj zajednici, već spominje djevojku kod
koje povremeno boravi, tako da se istaknute okolnosti iz osobnog i obiteljskog života
optuženika ne mogu niti cijeniti kao olakotne. No, kada bi iste i stvarno egzistirale,
povezujući ih s optuženikovom dosadašnjom osuđivanošću, a imajući u vidu da je
optuženik sada u dobi od 44 godine, a da se pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela
kontinuirano od 2001. godine, odnosno od stjecanja punoljetnosti, zbog različitih
kaznenih djela, većinom imovinske prirode, da su mu izricane sudska opomena,
nekoliko puta uvjetne osude pa i zatvorske kazne, koje sankcije nisu u dovoljnoj mjeri
na njega utjecale da odustane od činjenja kaznenih djela, onda se kazna zatvora u
trajanju sedam mjeseci ukazuje kao primjerenom svim okolnostima počinjenja
inkriminiranog kaznenog djela, jačini ugrožavanja, odnosno povredi zaštićenog
dobra, pobudama iz kojih je kazneno djelo počinjeno, prijašnjem životu optuženika,
njegovim osobnim i obiteljskim te imovinskim prilikama, stavu optuženika prema
počinjenom i njegovom ponašanju nakon počinjenja djela. Ovakvom kaznom će se, i
prema stavu ovog drugostupanjskog suda, izrazit primjerena društvena osuda zbog
počinjenog kaznenog djela, utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela,
ali utjecati i na ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o
pogibeljnosti kaznenih djela. Nekom blažom kaznom za koju se zalaže optuženik, a
imajući u vidu sve istaknute okolnosti, posebno optuženikovu višekratnu osuđivanost
zbog istovrsnih kaznenih djela., se ne bi ostvarila svrha kažnjavanja iz članka 41.
KZ/11.
4 Poslovni broj: 8 Kž-256/2024-3
12. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu
po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2.
ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog
postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 9. travnja 2024.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Koraljka Bumči
Kontrolni broj: 02f21-41a4e-b2101
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Koraljka Bumči, O=ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Zagrebu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.