- 1 -              Revd-1324/2024-2

Broj: Revd-1324/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. Z., OIB ..., iz M., koju zastupa punomoćnica S. Č. V., odvjetnica u M., protiv tuženice Osnovne škole S., OIB ..., iz S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-836/2023-2 od 19. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-51/2022-7 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-836/2023-2 od 19. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Pr-51/2022-7 od 17. svibnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za kojeg podnositeljica navodi da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni smatrajući da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženim u presudi broj Revr 211/2014-2 od 13. svibnja 2015.

2. Pitanje koje je tužiteljica u prijedlogu naznačila glasi:

″Je li poslodavac bio dužan temeljem važećeg ZR ponuditi tužiteljici sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je sposobna, koji što je više moguće moraju odgovarati poslovima za koje je tužiteljica sposobna i koje je prethodno radila, a sve s obzirom na činjenicu da je u odgovarajućim postupcima tužiteljici utvrđena profesionalna, a ne opća nesposobnost za rad?″.

3. Tuženica nije odgovorila na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 387. stavka 1. u vezi s člankom 385.a stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i, kao takvo, ne opravdava intervenciju najvišeg suda.

5. Naime, tužiteljica je predmetnom tužbom zatražila utvrđenje nedopuštenosti tuženikove Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, utvrđenje da radni odnos nije prestao i vraćanje na rad sukladno Ugovoru o radu. Svoj je zahtjev utemeljila na tvrdnji da je otkaz nedopušten jer ″tuženica nije imala opravdan razlog da tužiteljici otkaže ugovor o radu″ ne obrazlažući razloge za takvu tvrdnju. Tužbeni je zahtjev prihvaćen nakon što je u postupku utvrđeno da kod tužiteljice postoji profesionalna nesposobnost za rad, a da joj je i opća radna sposobnost uvelike smanjena, zbog čega ona nije sposobna za pedagoško nastavni rad s djecom i izvanškolske aktivnosti u vezi s tim i da nije u mogućnosti obavljati obveze iz radnog odnosa te da joj poslodavac nije mogao ponuditi drugačiji ugovor o radu, pa da su se time ostvarile zakonske pretpostavke za donošenje odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu smislu odredbe članka 115. stavka 1. točke 2. Zakona o radu (″Narodne novine″ broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR/14)

6. Prema ocjeni revizijskog suda, pitanje koje je tužiteljica naznačila u prijedlogu nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zato što sadržaj prijedloga i njegovi prilozi ne ukazuju da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda. Naime, odluka revizijskog suda broj Revr 211/2014 od 13. svibnja 2015. s kojom, kao razlogom važnosti predlagateljica uspoređuje pobijanu presudu, donesena je u drugim činjeničnim i pravnim okolnostima, i to okolnostima ispitivanja pravilnosti odluke o prestanku ugovora o radu po osnovi dostave pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad u skladu s odredbom članka 104. točke 5. Zakona o radu (″Narodne novine″ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 i 130/23 - dalje: ZR/09). U ovom se, pak slučaju radi o postupku u kojem je predmet ocjena pravilnosti odluke o otkazu ugovora radu, dakle sasvim druge osnove prestanka ugovora o radu, pa se već zbog toga ne radi o odgovarajućem razlogu važnosti koji bi mogao biti osnova za intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije.

7. Osim toga, pobijana je presuda donesena u primjeni ZR/14 koji na drugačiji način uređuje osnove za prestanak ugovora o radu od ZR/09 jer više ne predviđa mogućnost prestanka ugovora o radu po osnovi dostave pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad (odredba je članka 112. ZR/14. koja uređuje pitanje osnova za prestanak ugovora o radu koncipirana ponešto drugačije od članka 104. ZR/09 jer u osnove za prestanak ugovor o radu uvrštava: smrt radnika, smrt poslodavca fizičke osobe, smrt poslodavca obrtnika, ako u skladu s posebnim propisom nije došlo do prijenosa obrta, prestanak obrta po sili zakona u skladu s posebnim propisom, istek vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, dan kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore, sporazum radnika i poslodavca, dan dostave obavijesti poslodavcu o pravomoćnosti rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, otkaz i odluku nadležnog suda). Pored toga, u primjeni odredbe članka 115. ZR/14 poslodavac više nema obvezu ponuditi radniku zaposlenje na nekim drugim poslovima.

8. Slijedom navedenog, prijedlog tužiteljice je valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 9. travnja 2024.