- 1 -              I Kž 11/2024-4

Broj: I Kž 11/2024-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika B. S. zbog kaznenih djela iz članka 115. Saveznog zakona o strancima i članka 19. Saveznog zakona o drogama Švicarske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 1. ožujka 2024. broj Kv I-8/2024. (Kir-330/2024.), u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e:

              I.               Prihvaća se žalba izručenika B. S., preinačuje se prvostupanjsko rješenje na način da se odbija zamolba nadležnog tijela Švicarske Konfederacije za izručenje Švicarskoj Konfederaciji izručenika B. S. radi izvršenja kazne zatvora 24 (dvadeset i četiri) mjeseca minus 16 (šesnaest) dana zbog kaznenih djela iz članka 115. Saveznog zakona o strancima i članka 19. Saveznog zakona o drogama, na koju je osuđen presudom i rješenjem Okružnog suda Bϋlachu broj: DG100117-C/U CS/TL od 30. studenog 2010., pravomoćnima 19. siječnja 2011.

              II.               Uslijed odluke pod točkom I., ukida se pritvor protiv B. S. te se izručenik ima odmah pustiti na slobodu.

Obrazloženje

1.               Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, pod točkom I. izreke, utvrđeno je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Švicarskoj Konfederaciji izručenika B. S., državljanina Republike Kosovo, na temelju naloga Okružnog suda u Bϋlachu, broj: DG100117-C/U CS/TL od 3. listopada 2006., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od 24 mjeseca minus 16 dana zbog kaznenih djela iz članka 115. Saveznog zakona o strancima i članka 19. Saveznog zakona o drogama Švicarske na koju je osuđen presudom i rješenjem Okružnog suda Bϋlachu broj: DG100117-C/U CS/TL od 30. studenog 2010. Pod točkom II. izreke, određeno je da se izručenik B. S. ne može progoniti, kazniti ili biti izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a za koje djelo nije odobreno izručenje. Također, određeno je da izručenik ne može biti ograničen u njegovim osobnim pravima iz razloga koji je nastao u vezi s izručenjem te da ne može biti izveden pred izvanredni sud.

2.               Protiv tog je rješenja žalbu podnio izručenik po branitelju, odvjetniku D. H. zbog "svih zakonom dopuštenih razloga a posebno zbog netočno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnoga prava". Predlaže ovom sudu "prvenstveno preinačiti pobijano rješenje na način da odbije zahtjev za izručenje i naredi hitno puštanje izručenika na slobodu, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje".

3.               U skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP/08.), koji se na odgovarajući način u ovom postupku primjenjuje u skladu s odredbom članka 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/2004. - dalje: ZOMPO), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4.               Žalba je osnovana.

5.               Osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja izručenik u žalbi tvrdi da je "prvostupanjski sud pogrešno primijenio Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći kao i Kazneni zakon republike Hrvatske, tj. pogrešno je primijenio institut zastare kaznenog progona, kada je trebao primjenjivati institut zastare izvršenja kazne." Tvrdi da je "jasno da se ovdje radi o izručenju radi izdržavanja kazne koje je utvrđena, prema samim navodima iz rješenja, presudom od dana 30. studenoga 2010. g., a koja presuda je postala pravomoćna dana 19. siječnja 2011. g.".

6.               Izručenik je u pravu.

7.               Naime, prema odredbi članka 83. stavka 1. podstavcima 4. i 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. - dalje: KZ/11.) izrečena se kazna zatvora u trajanju duljem od jedne godine ne može zbog zastare izvršiti kad protekne 10 godina od izrečene kazne zatvora, a kazna zatvora izrečena u trajanju duljem od tri godine se zbog zastare ne može izvršiti kad protekne 15 godina od izrečene kazne zatvora. Ujedno, odredbom članka 84. stavka 1. KZ/11. izrijekom je propisano da zastara izvršenja kazne počinje teći danom kada je presuda kojom je kazna izrečena postala pravomoćna.

7.1.               Iz citiranih zakonskih odredaba domaćeg prava jasno proizlazi da je zastara izvršenja kazne zatvora 24 mjeseca (minus 16 dana), dakle, u trajanju duljem od jedne, a kraćem od tri godine, na koju je izručenik osuđen presudom Okružnog suda Bϋlachu od 30. studenog 2010. broj: DG100117-C/U CS/TL, pravomoćnom 19. siječnja 2011., nastupila protekom 10 godina od pravomoćnosti te presude, odnosno 19. siječnja 2021.

8.               Člankom 10. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. godine (potvrđene Zakonom o potvrđivanju Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., Dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1957. i Drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978.; "Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 14/1994.) propisano je da se izručenje neće izvršiti kada je tražena osoba, u skladu sa zakonima strane koja izručenje traži ili sa zakonima strane od koje se isto traži, oslobođena zbog nastupanja zastare – proteka određenog vremena od podizanja optužnice ili donošenja presude.

9.               Ujedno, prema članku 35. stavku 1. točki 4. ZOMPO-a izručenje se neće dopustiti ako je po domaćem zakonu nastupila zastara kaznenog gonjenja ili zastara izvršenja kazne prije nego što je strani državljanin pritvoren ili kao okrivljenik ispitan.

10.               Izručenik je 18. siječnja 2024. uhićen po redarstvenim vlastima Postaje granične policije G., a 19. siječnja 2024. ispitan je od strane suca istrage Županijskog suda u Dubrovniku. Tada je protiv njega i određen pritvor radi izručenja. S obzirom na to, očito je da nije udovoljeno jednoj od zakonskih pretpostavki za izručenje izručenika Švicarske Konfederacije radi izvršenja kazne jer su navedene radnje poduzete nakon nastupa zastare izvršenja kazne (19. siječnja 2021), a nastup te zastare predstavlja apsolutnu smetnju za izručenje.

11.               Iz svega navedenoga proizlazi da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu izručenika jer je pogrešno računao zastaru kaznenog gonjenja, a trebao je zastaru izvršenja kazne. To s pravom u žalbi tvrdi izručenik. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nije došlo do nastupa zastare u ovom kaznenom predmetu, odnosno da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje izručenika Švicarskoj.

12.               Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. pobijano rješenje trebalo preinačiti te na temelju članka 55. stavka 1. ZOMPO-a odbiti izručenje izručenika B. S. (točka I. izreke).

13.               Uslijed takve odluke, trebalo je na temelju članka 48. stavka 1. ZOMPO-a protiv izručenika B. S. ukinuti istražni zatvor jer su prestali razlozi za pritvor te odrediti da ga se odmah pusti na slobodu (točka II. izreke).

Zagreb, 9. travnja 2024.