- 1 -              Rev-746/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev-746/2021-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. ... d.d. vina, alkoholna i bezalkoholna pića, Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica P. J. V., odvjetnica u Odvjetničkom društvu J. i P. j.t.d. iz Z., protiv tuženika S. Z. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi isplate i utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5067/2017-18 od 28. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2586/12-49 od 27. travnja 2017., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se točke II. i III. izreke presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5067/2017-18 od 28. svibnja 2020. kojima je djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2586/12-49 od 27. travnja 2017. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2586/12-49 od 27. travnja 2017. u točkama I. i IV. izreke, te se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna.

 

II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi trošak revizije u iznosu od 497,71 eura, u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 21.622,78 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao i trošak parničnog postupka (toč. I.). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika kojim je traženo da se utvrdi da je ništetan Ugovor o prodaji i prijenosu dionica društva Badel 1862 d.d. od 19. rujna 2005. sklopljen između tužitelja i tuženika, da se naloži tužitelju isplatiti tuženiku iznos od 73.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, da se naloži S. k. d. d. d.d. Z. brisanje založnog prava upisanog na 700 redovnih dionica društva B. ... d.d. oznake ... i preknjižba istih dionica s računa vrijednosnih papira tuženika na račun vrijednosnih papira tužitelja, te kojim se nalaže tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je odbijen eventualno postavljeni protutužbeni zahtjev kojim se raskida Ugovor o prodaji i prijenosu dionica društva B. ... d.d. od 19. rujna 2005. sklopljen između tužitelja i tuženika, kojim se nalaže tužitelju isplatiti iznosa tuženiku iznos od 73.500,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kojim se nalaže S. k. d. d. d.d. Z. brisanje založnog prava upisanog na 700 redovnih dionica društva B. ... d.d. oznake ... i preknjižba istih dionica s računa vrijednosnih papira tuženika na račun vrijednosnih papira tužitelja te kojim se nalaže tužitelju nadoknaditi tuženiku parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. III.). Odlučeno je da svaka strana snosi svoj trošak postupka (toč. IV.).

 

2. Presudom suda drugog stupnja djelomično su odbijene kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika, te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u točkama II. i III. izreke (toč. I.). Preinačena je presuda suda prvog stupnja u točkama I. i IV. na način da je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 21.622,78 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presuda suda drugog stupnja, te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.877,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. II.). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kuna (toč. III.), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 2.620,00 kuna (toč. IV.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (toč. V.), te tužitelju nije dosuđen troška odgovora na žalbu (toč. VI.).

 

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3767/2020-2 od 2. ožujka 2021. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

„Ako je ugovorom o prodaji i prijenosu dionica ugovoreno da će kupac platiti porez i prirez s time da će isti u ime kupca platiti prodavatelj, a kupac se obvezao da će isplatiti prodavatelju iznos koji je prodavatelj platio po osnovi poreza i prireza pa prodavatelj plati poreze i prireze koje nije bio dužan platiti niti prodavatelj niti kupac, ima li prodavatelj pravo tražiti od kupca da mu naknadi plaćeni iznos?“

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženik je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovoj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjsku odluku.

 

5. U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže odbiti reviziju tuženika, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u više navrata prodavao dionice po povlaštenim cijenama, nižim u odnosu na tržišnu cijenu, te da je i 2005. tuženiku, kao i ostalim zaposlenicima, predana ponuda za kupnju dionica,

 

- da je tuženik kupio 700 dionica, te da je Ugovorom ugovoreno da će tužitelj umjesto tuženika platiti porez i prirez (čl. 3. Ugovora), a tuženik će mu taj iznos vratiti uz ugovorenu kamatu najkasnije do 19. rujna 2008.,

 

- da su stranke sklopile Anex predmetnom ugovoru 19. rujna 2008. i ovaj rok produljile do 19. rujna 2009.,

 

- da je tužitelj 10. studenoga 2005. platio umjesto tuženika porez i prirez u iznosu od 17.965,50 kuna sukladno Ugovoru,

 

- da iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da ugovorne kamate i PDV na iznos od 17.965,50 kuna (što je iznos plaćenog poreza i prireza za razdoblje od 11. studenog 2005. do 19. rujna 2009.) iznose ukupno 3.688,34 kuna (ugovorena kamata iznosi 2.772,10 kuna i PDV na nju 916,24 kuna),

 

- da Ugovor o prodaji i prijenosu dionica ne sadrži bitne sastojke opcijskog ugovora jer tim Ugovorom nije ugovoreno razdoblje u kojem radnik može izvršiti svoje pravo opcije, već Ugovor predstavlja kupoprodajni ugovor, kojem nije prethodio opcijski ugovor pa u odnosu na kupoprodaju dionica nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 30., čl. 1., čl. 4., čl. 5. i čl. 6. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD), sukladno kojima se dohotkom na kapital smatraju i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom ili opcijskom kupnjom vlastitih dionica, odnosno primici po osnovi udjela u dobiti članova uprave i radnika trgovačkih društava koje ostvaruju putem opcijske kupnje vlastitih dionica,

 

- da cilj predmetnog Ugovora nije bio da se putem Ugovora tuženiku kao radniku tužitelja dade naknada i /ili nagrada za rad jer predmetne dionice tuženika nisu dodijeljene, već su mu ponuđene na prodaju,

 

- da nije ostvaren niti uvjet za obračun poreza na kapitalnu dobit sukladno odredbama Ugovora,

 

- da je tužba u ovom predmetu podnesena 3. travnja 2012. dok se Aneksom ugovora tuženik obvezao isplatiti dužni iznos do 19. rujna 2009., pa je tužba podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka.

 

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke u pogledu predmetne kupoprodaje dionica iz odredbe čl. 30., čl. 1., čl. 4., čl. 5. i čl. 6. ZPD, sukladno kojima se dohotkom od kapitala smatraju i udjeli u dobiti ostvareni dodjelom vlastitih dionica, odnosno primici po osnovi udjela u dobiti članova uprave i radnika trgovačkih društava koje ostvaruju putem opcijske kupnje vlastitih dionica, pa nije ispunjen niti uvjet za obračun poreza na kapitalnu dobit sukladno istim odredbama po predmetnom Ugovoru.

 

Naime, prvostupanjski sud ocjenjuje da je tužitelj obračunavanjem i plaćanjem poreza i prireza na temelju predmetnog Ugovora učinio izdatak koji niti jedna od stranaka nije bila po zakonu dužna učiniti, pa je Ugovorom tuženiku nametnuo obvezu koja nije zasnovana na pozitivnim propisima, radi čega je odbio tužbeni zahtjev.

 

10. Drugostupanjski sud djelomično je preinačio prvostupanjsku presudu zaključujući da je sud bio dužan utvrditi je li tuženik utuženi iznos dužan platiti na temelju Ugovora, radi čega je pogrešno prvostupanjski sud utvrđivao postoji li uopće obveza plaćanja poreza prema posebnim zakonima. Naime, drugostupanjski sud zaključuje da plaćanje poreza i prireza ne zahtjeva Ministarstvo financija odnosno Porezna uprava, već tužitelj, koji svoje potraživanje temelji na Ugovoru i Aneksu tome Ugovoru. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da iako predmetna obveza plaćanja poreza ne postoji po ZPD, da ista činjenica ne čini odredbu čl. 3. Ugovora ništetnom jer navedena ugovorna obveza nije protivna prisilnim propisima radi čega tužitelj, koji je ispunio svoju ugovornu obvezu, ima pravo na povrat iznosa uvećanog za ugovorne kamate.

 

11. Navedeno shvaćanje suda drugog stupnja nije pravilno.

 

12. Sukladno čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 - dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. U suprotnom sudionik iz obveznog odnosa koji postupa suprotno načelu savjesnosti i poštenja ne može se pozivati na pravo koje bi za istog proizlazilo iz samoga zakona.

 

13. U predmetnom slučaju tužitelj je, ugovarajući obvezu plaćanja poreza i prireza na predmetno stjecanje dionica, nametnuo izdatak koji niti tužitelj niti tuženik sukladno zakonu nisu bili dužni učiniti. Ispunivši ugovorom preuzetu obvezu na plaćanje poreza, koja nije utemeljena na konkretnim zakonskim odredbama, tužitelj je ujedno i osoba koja u eventualnom zasebnom postupku prema trećoj osobi ima pravo potraživati povrat plaćenog bez osnove.

 

14. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1119. ZOO tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.

 

15. Iz navedene odredbe, argumentum a contrario, proizlazi da osoba koja učini izdatak za drugoga, što ovaj po zakonu nije bio dužan učiniti, nema pravo zahtijeva naknadu od njega.

 

16. Kako je tužitelj plaćajući porez i prirez na predmetno stjecanje dionica učinio izdatak koji tuženik po zakonu nije bio dužan učiniti, isti nema pravo od tuženika zahtijevati naknadu istog.

 

17. Slijedom navedenog proizlazi da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo radi čega je valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

 

18. S obzirom da je po reviziji tuženika preinačena drugostupanjska presuda na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda, valjalo je preinačiti i drugostupanjsku odluku o troškovima postupka.

 

19. Tuženik je u cijelosti uspio s revizijom radi čega mu je valjalo na temelju čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP dosuditi zahtijevani trošak sastava prijedloga za podnošenje revizije i revizije svaki u iznosu od 199,08 eura sukladno čl. 155. ZPP te Tbr. 10. toč. 6. u vezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103714, 118/14 i 107/15) uvećano za 25% PDV što ukupno iznosi 497,71 eura.

 

Zagreb, 9. travanj 2024.