- 1 -              Rev-1088/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-1088/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr.sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. R., OIB…, iz S., …, zastupane po punomoćnici M. B. B., odvjetnici u S., protiv tuženika I. Š., OIB …, iz S., …, zastupanog po punomoćnici M. D. R., odvjetnici u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-28/2023-3 od 19. siječnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3615/2020 od 24. listopada 2022., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime prava nadogradnje iznos od 53.180,40 kn/7.058,25 EUR1 sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 24. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se u preostalom dijelu, kojim je tužiteljica zatražila isplatu iznosa od 314.071,60 kn/41.684,46 EUR s pripadajućim kamatama, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.".

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice i tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-1941/2023-2 od 24. svibnja 2023., tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:

 

              "Je li činjenica vremena dovršetka gradnje pravno relevantna za odmjeravanje visine naknade materijalne štete u smislu odredbe čl. 189. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO)?".

 

4. Tužiteljica je sukladno navedenom rješenju revizijskog suda podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja zbog kojeg je revizijski sud dopustio podnošenje revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 80/22 – dalje: ZPP), predlažući ukidanje drugostupanjske i prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija nije osnovana.

 

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

8. Predmet je spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 367.252,00 kn s pripadajućim kamatama zbog gubitka prava na nadogradnju razmjerno suvlasničkom dijelu zgrade anagrafske oznake M. I.. broj … (sada…) izgrađene na čest. zem. …Z.U. … k.o. S., koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je tuženik izvršio nadogradnju na krovnoj terasi stambene zgrade u S., …, …, suprotno Ugovoru o diobi koji su zaključili raniji vlasnici i da je time svojatao veća prava na kući od onih koja mu pripadaju.

 

9. Prije svega treba istaknuti da je rješenjem Vrhovnog sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-133/18 od 26. svibnja 2020., u cijelosti ukinuta presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-2002/17 od 7. rujna 2017. i presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pi 525/14 od 29. svibnja 2017. u odbijajućem dijelu i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i da upravo tu odluku ovog suda tužiteljica navodi kao razlog važnosti pitanju zbog kojeg je revizija dopuštena.

 

10. U ponovno provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

 

- da su raniji uknjiženi vlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. …i … k.o. S. I. i F. M., svaki za po ½ dijela, 15. veljače 1972. zaključili Ugovor o diobi, iako su u to vrijeme već bili prodani dijelovi nekretnine,

 

- da je F. M. svoj dio nekretnine već bio prodao i to: potpuno nedovršeni podrumski stan u stambenoj zgradi s dijelom zemljišta J. i R. G. K. ugovorom od 4. siječnja 1970. i pravo nadogradnje jednog kata s krovnom konstrukcijom nad prizemnom stambenom zgradom koji kupac ima podići isključivo o svom trošku s dijelom zemljišta tuženiku Kupoprodajnim ugovorom od 26. siječnja 1971.,

 

- da su raniji upisani suvlasnici I. i F. M. u Ugovoru o diobi utvrdili da su suvlasnici nekretnina označenih kao čest. zem. … tijelo ...., z.u. … k.o. S. za po ½, da su na toj nekretnini podigli zgradu zajedničkim sredstvima koja da je isto u suvlasništvu braće za po ½ dijela, da se u vrijeme sastavljanja Ugovora zgrada sastojala od stana u podrumu, stana u prizemlju te prvog kata koji se nalazi u gradnji, da na ime ½ dijela čitave zgrade suvlasniku I. M. pripadaju dvije prostorije na sjeveroistočnom dijelu podruma te čitavo prizemlje, a suvlasniku F. M. na ime njegovog suvlasničkog dijela od ½ pripadaju tri prostorije na jugozapadnom dijelu podruma te prvi kat koji se još nalazi u gradnji, da su Ugovorom braća precizno podijelila i zemljište oko zgrade, da su u čl. II. st. 5. sporazumno utvrdili da se nad prvim katom ne može vršiti nadogradnja bez sporazuma obojice suvlasnika, da su u čl. IV. Ugovora naveli da je F. M. već prodao svoj dio zgrade, a da kupac može imati samo ona prava koja ima F. M. i koja je dobio diobom,

 

- da je tužiteljica zaključila Ugovor o kupoprodaji nekretnina sa suvlasnikom I. M. 22. kolovoza 1978. i kupila pravo vlasništva svih nekretnina koje su označene u toč. 1. Ugovora odnosno stan u prizemlju za cijelo, dio dvora, zemljišta i podruma,

 

- da iz sadržaja Ugovora o diobi i Kupoprodajnih ugovora te iskaza stranaka i svjedoka proizlazi da je svjedok G. vlasnik stana na prvoj etaži, da je tužiteljica vlasnica stana na etaži poviše dok je tuženik vlasnik stana na etaži poviše tužiteljičinog koje okolnosti među strankama nisu bile sporne,

 

- da iz iskaza tuženika proizlazi da tužiteljica nije dala svoju suglasnost za nadogradnju i da je tuženik nadogradnju izvršio bespravno,

 

- da je tužiteljica u vrijeme kada je tuženik poduzeo radove na neovlaštenoj izgradnji nadogradnje bila suvlasnica zgrade za 108/3131 dijela odnosno izraženo u postocima za 35%, a ne za ½ kako je pogrešno upisano u zemljišnim knjigama,

 

- da pravo nadogradnje pripada trojici suvlasnika zgrade, da je gradnjom nadogradnje isključivo od strane tuženika došlo do povrede prava ostalih suvlasnika koji nisu dali svoju suglasnost za nadogradnju,

 

- da je tužiteljica zatražila pravo na nadogradnju koje ima svoju materijalnu vrijednosti, a time i novčani ekvivalent i to razmjerno svom suvlasničkom dijelu zgrade,

 

- da je tuženik nadogradnju započeo 1980. dok je istu završio u svibnju 1990., da je i vještak vrijeme gradnje nadgradnje smjestio u svibanj 1990.,

 

- da je tužiteljici na ime naknade štete već pravomoćno dosuđen iznos od 70,30 kn,

 

- da je vještak u pisanoj dopuni nalaza i mišljenja od 23. lipnja 2022. naveo da tržišna vrijednost nadogradnje u trenutku izrade dopune nalaza i mišljenja iznosi 1.656,81 kn/m2,

 

- da sporno stambeno potkrovlje (nadogradnja) ima ukupnu površinu od 91,83 m2 kako proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka P. P.,

 

- da se množenjem utvrđene površine stambene jedinice na nadgrađu (91,83 m²) s korigiranom cijenom m² od 1.656,81 kn dobije iznos od 152.144,86 kuna, da od tog iznosa tužiteljici na ime naknade štete zbog gubitka prava na nadogradnju razmjerno suvlasničkom dijelu zgrade anagrafske oznake…. broj … (sada…) izgrađene na čest. zem. … z.u. … k.o. S. pripada dio od 35% odnosno 53.250,70 kn.

 

11. Nižestupanjski su sudovi zaključili da je nadogradnja završena u svibnju 1990. i da tužiteljici zbog gubitka prava na nadogradnju pripada naknada štete razmjerno njenom suvlasničkom dijelu i to prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka (dopuna od 23. lipnja 2022.) utvrđena je tržišna vrijednost prava nadogradnje u visini od 152.144,86 kn (91,83 m² x cijena m² od 1.656,81 kuna) od kojeg iznosa tužiteljici na ime naknade štete zbog gubitka prava na nadogradnju razmjerno suvlasničkom dijelu od 35% (53.250,70 kuna) i pravomoćno dosuđenog iznosa od 70,30 kn pripada iznos od 53.180,40 kn/7.058,25 EUR-a sukladno čl. 227. st. 2. i čl. 189. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. novog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05).

 

12. Dakle, u situaciji kada je tuženik bez suglasnosti tužiteljice kao suvlasnice predmetne nekretnine izvršio nadogradnju, a tužiteljica ne traži pravo suvlasništva na nadograđenom dijelu niti rušenje građevine, ista ima pravo tražiti naknadu tržišne vrijednosti nadograđenog dijela u suvlasničkom dijelu od 35% (čl. 24-26. ZV i 153. ZOVO) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke kako su to pravilno utvrdili nižestupanjski sudovi na temeljem nalaza i mišljenja vještaka koji nalaz i mišljenje stranke nisu dovele u sumnju. Naime tijekom nižestupanjskog postupka provedeno je više dopuna nalaza i mišljenja vještaka P. P., a zadnja dopuna nalaza i mišljenja vještaka od 23. lipnja 2022. napravljena je sukladno uputi Vrhovnog suda RH izraženoj u odluci Rev-x-133/2018 od 26. svibnja 2020. (kojom su ukinute prethodne nižestupanjske odluke) i u kojoj dopuni se vještak očitovao da je došlo do promjene u procijenjenoj tržišnoj vrijednosti nadogradnje, a koju dopunu nalaza i mišljenja su nižestupanjski sudovi prihvatili.

 

13. U odluci broj Rev x-133/2018 od 26. svibnja 2020., koju je tužiteljica naznačila kao razlog važnosti pitanju zbog kojeg je revizija dopuštena, ovaj sud izrazio je shvaćanje da se visina naknade štete zbog gubitka prava  na nadogradnju razmjerno suvlasničkom dijelu zgrade utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

 

14. Odredbom čl. 189. st. 2. ZOO određeno je da se visina naknade štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, izuzev slučaja kad zakon naređuje što drugo.

 

15. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Budući da je u ovom sporu sud vrijednost izvršene nadogradnje odredio prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke što je sukladno shvaćanju ovoga suda izraženom u odluci broj Rev x- 133 /2018 od 26. svibnja 2020., činjenica vremena dovršetka gradnje u okolnostima ovog spora nije relevantna za odmjeravanje visine naknade materijalne štete u smislu odredbe čl. 189. st. 2. ZOO.

 

16. Stoga pravilnom primjenom materijalnog prava, u konkretnom slučaju, tužiteljici pripada pravo na isplatu kako su to nižestupanjski sudovi utvrdili.

 

17. Slijedom iznesenog ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena i valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

 

18. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22 i 88/22; - dalje: Zakon o uvođenju eura) nužno je prilagoditi sudske odluke vezano uz uvođenje eura kao službene valute (čl. 43. i čl. 48. Zakona o uvođenju eura) uz primjenu fiksnog tečaja konverzije 7,53450, preračunati u eure sukladno općim pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz odredbe čl. 14. Zakona o uvođenju eura.

 

Zagreb, 9. travnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Marina Paulić, v.r.