- 1 -              Poslovni broj: Usž-582/2023-2

Poslovni broj: Usž-582/2023-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. K. iz R., kojega zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva M. & P., R., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1295/22-2 od 19. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1295/22-2 od 19. prosinca 2022.

II.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-02/15-01/364, urbroj: 513-04/18-2 od 30. studenog 2018. u točci IV. izreke i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda I., H. p., G. k. i L., klasa: UP/I-471-02/15-01/48, urbroj: 513-07-28-01/15-5 od 13. svibnja 2015.

III.              Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

 

Obrazloženje

             

1.              Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika klasa: UP/II-471-02/15-01/364, urbroj: 513-04/18-2 od 30. studenog 2018. u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog poreznog tijela klasa: UP/I-471-02/15-01/48, urbroj: 513-07-28-01/15-5 od 13. svibnja 2015. (točka I. izreke), poništeno je rješenje 13. svibnja 2015. u točkama I., III., IV., V. i VI. (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka III. izreke).

2.              Navedenim rješenjem tuženika od 30. studenog 2018., u točki IV. izreke, odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja 13. svibnja 2015. te je ostavljeno na snazi navedeno rješenje u točkama I. I/1.1, I./2.1., I/2.2, I/2.3, I/3.1., I/3.2., I/3.3., II/1.1, II/2.1., II/2.2, II/2.3, II/3.1., II/3.2., II/3.3. te točke II.-V. u dijelu koji se odnose na točke ostavljene na snazi.

3.              Tuženik je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom iznosi kronologiju predmeta te citira pojedine dijelove obrazloženja prvostupanjske presude. Navodi da se prvostupanjski sud neutemeljeno i neosnovano suprostavlja ustaljenoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i prvostupanjskih upravnih sudova u pogledu nastupanja relativne zastare koja je regulirana mjerodavnim propisima. Osvrće se na propise koji reguliraju nastupanje zastare i o kojima je prvostupanjski sud zauzeo svoje stajalište u obrazloženju osporene odluke te je stava da prvostupanjski sud pogrešno primjenjuje materijalno pravo, kao i da takvim tumačenjem dovodi u pitanje pravnu sigurnost. Citira pojedine dijelove obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz-14/2021 od 13. listopada 2021. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu.

4.              Tužitelj u odgovoru na žalbu ističe da je prvostupanjski sud dao više nego iscrpno obrazloženje koji se zakoni imaju primijeniti na konkretan slučaj. Ističe da postupak nije pokrenut na zahtjev poreznog obveznika, već se radi o poreznom nadzoru te je postupak pokrenut na zahtjev porezne uprave. Stava je da je potrebno primijeniti zakon koji je bio na snazi u trenutku nastanka poslovnog događaja, u protivnom bi došlo do retroaktivnosti koja je zabranjena. Smatra da iznimne okolnosti koje opravdaju takvu primjenu propisa moraju biti obrazložene. Stava je da je u predmetnom postupku nastupila relativna i apsolutna zastara. Predlaže da Visoki upravni sud odbije tuženikovu žalbu.

5.              Žalba je osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je tuženik odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti, uz obrazloženje da tužitelj poslovne knjige nije vodio točno uredno i pravodobno, odnosno da ne posjeduje knjigovodstvenu i poslovnu dokumentaciju te da se nije upisao u registar poreznih obveznika poreza na dohodak. Stoga, tužitelju je utvrđen manje obračunati porez na dohodak za 2011., 2012. i 2013.

8.              Iz obrazloženja rješenja tuženika proizlazi da je tužitelj u 2012. postao obveznik PDV-a, o čemu je bio dužan izvijestiti nadležnu ispostavu do 15. siječnja 2012. te nije bilo osnova da se tužitelju utvrdi obveza poreza na dodanu vrijednost za 2011. Stoga, tuženik je procijenio da su tužiteljevi prigovori u tom dijelu osnovani. Međutim, tuženik je utvrdio da ostali prigovori tužitelja nisu osnovani te da je porezno tijelo tužitelju osnovano procijenilo poreznu osnovicu.

9.              Protiv rješenja tuženika tužitelj je podnio tužbu te je prvostupanjski sud poništio rješenje tuženika, kao i relevantne točke prvostupanjskog rješenja. Presuda prvostupanjskog suda uslijedila je povodom rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz-113/2021 od 19. srpnja 2022. kojim je ukinuta presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: UsI-210/2019 od 9. svibnja 2019. Tom presudom je prethodno odlučeno u ovom predmetu na način da je Upravni sud u Rijeci poništio rješenja poreznih tijela uz obrazloženje o nastupanju relativne zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje poreza.

10.              Iz obrazloženja osporene prvostupanjske presude proizlazi da prvostupanjski sud, ponovno, tužiteljev prigovor kojim upire na nastupanje relativne zastare u konkretnom predmetu, drži osnovanim. Navedeno iz razloga što je obvezu poreza na dohodak za 2011. trebalo utvrditi u 2012. pa je zastara porezne obveze za 2011. počela teći 1. siječnja 2013., za 2012. je počela teći 1. siječnja 2014., a za 2013. je počela teći 1. siječnja 2015. te je stajališta da se pravno shvaćanje da relativna zastara ne teče nakon 1. siječnja 2017. ne može primijeniti u predmetima koji su započeli prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 25/15., dalje: OPZ/08.). Obrazlaže da je tijek relativne zastare prekinut 13. svibnja 2015., a da je do dostave drugostupanjskog rješenja tužitelju 16. siječnja 2019. prošlo više od tri godine u kojem porezno tijelo nije poduzelo nikakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđivanje predmetne porezne obveze. Time je, obrazlaže, u konkretnom slučaju nastupila relativna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

11.              Navedeno stajalište prvostupanjskog suda ovaj Sud ne prihvaća, iz razloga pobliže navedenih u ovoj presudi. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je nastupila relativna zastara porezne obveze za 2011., 2012. i 2013.

12.                Prema odredbi članka 197. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., dalje: OPZ/16), postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ-a/08. u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršit će se prema odredbama OPZ-a/16, a samo postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredbe članka 197. stavka 2. OPZ-a/16, prema odredbama ranijeg zakonskog propisa, tj. OPZ-a/08.

13.              U prilog takvom stajalištu je i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Uzpz-18/2020-6 od 20. listopada 2021., u kojoj se posebno navodi da okolnost je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđivanje zastare ili nije, ne može biti razlog za nejednako oporezivanje niti ta činjenica može opravdati različite pravne posljedice u pogledu prijelaznog režima koji regulira pitanje nastupa zastare, u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, neovisno o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastupanje zastare.

14.              Stoga je, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16, u pogledu primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza odlučno je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ-a/16, tj. na dan 1. siječnja 2017., nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ-a/08.

15.              S time u vezi valja reći da u konkretnom slučaju zastara prava na utvrđenje porezne obveze (poreza na dohodak) na dan stupanja na snagu OPZ-a/16 nije nastupila (ni relativna ni apsolutna) pa se sukladno odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16, na pitanje zastare prava na utvrđivanje porezne obveze primjenjuju odredbe OPZ-a/16, a ne odredbe OPZ-a/08.

16.              Prema odredbama članka 108. stavaka 1. i 2. OPZ-a/16, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškove ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

17.              Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 13. svibnja 2015. utvrđen manje obračunati porez na dohodak za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2011., od 1. siječnja do 31. prosinca 2012. i za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2013., kao i način te rok uplate utvrđene porezne obveze.

18.              Uvažavajući pri tome sve podatke spisa predmeta odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u predmetnoj stvari, ovaj Sud je ocijenio osnovanim žalbene razloge tuženika koji navodi da u odnosu na utvrđenu poreznu obvezu tužitelju nije došlo do nastupa zastare primjenom odredbi OPZ-a/16. S obzirom da je zastara prava na utvrđenje predmetnih poreznih obveza počela teći 1. siječnja 2015., osnovano zaključuje tuženik da do donošenja tuženikovog rješenja nije nastupila relativna zastara, a u tom pravcu da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske stajalište izrazio u nizu odluka.

19.              Tuženik je žalbenim navodima s uspjehom osporio utvrđenja prvostupanjskog suda. Imajući na umu da su porezna tijela pravilno utvrdila odlučne činjenice u upravnom postupku, ovaj Sud ocjenjuje da je nastala porezna obveza za tužitelja te da prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje nije pravilno primijenio mjerodavno pravo.

20.              Stoga, je ocijenivši žalbu tuženika osnovanom, ovaj Sud, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a u vezi s člankom 58. stavkom 1. ZUS-a, odlučio kao u točkama I. i II. izreke.

21.              Odluka o trošku iz točke III. izreke presude je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 9. travnja 2024. 

 

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.