- 1 -              Poslovni broj: Usž-2650/2023-2

Poslovni broj: Usž-2650/2023-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. G. iz U., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1050/2023-19 od 22. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1050/2023-19 od 22. svibnja 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke III. rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/16-01/108, urbroj: 513-04/18-3 od 31. listopada 2018. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda I., h. p., G. k. i L., klasa: UP/I-471-02/15-01/517, urbroj: 513-07-28-01/15-01 od 20. studenog 2015. u dijelu koji je ostao na snazi navedenim rješenjem tuženika.

2.              Navedenim rješenjem tuženika žalba je djelomično uvažena te je poništeno prvostupanjsko rješenje od 20. studenog 2015. i to točka I. I.1. pod I. 1.4. koja se odnosi na kamate, točka I. I.2. pod I. 2.4. koja se odnosi na kamate, točka I. I.3. pod I.3.4. koja se odnosi na kamate, točka I.I.4. pod I.4.4. koja se odnosi na kamate, točka I.I.5. pod I.5.4. koja se odnosi na kamate, točka I.i.6. pod I.6.4. koja se odnosi na kamate (točka I. izreke), poništena je točka II. pod 2. i 3. koje se odnose na poništene točke pod I. izreke (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i rješenje ostalo na snazi (točka III. izreke). Prvostupanjskim rješenjem od 20. studenog 2015. tužiteljici je utvrđen manje obračunati porez na dohodak i prirez za razdoblje 2006., 2007., 2009., 2010., 2011. i 2012. na način i u iznosima kako je to navedeno u izreci tog rješenja.

3.              Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U bitnom tužiteljica ističe da je sud nezakonito donio presudu bez održavanja rasprave i to iz razloga što, iako je rasprava u ovom predmetu održana 2. rujna 2019., u prethodno donesenoj presudi je konstatirano da sud nije našao svrhovito posebno iznositi i cijeniti druge navode tužiteljice kojima osporava zakonitost tuženikova rješenja. U navedenom vidi povredu načela izjašnjavanja stranke u postupku. Stava je da sud nije raspravio tužbeni navod u vezi pogrešne primjene materijalnog prava i nastupa zastare prava na utvrđenje dohotka. Ističe da je nadzor započeo uručenjem obavijesti o nadzoru 18. listopada 2012. te je bilo potrebno primijeniti materijalne propise koji su bili u tom trenutku u primjeni. Osvrće se na prijelazne i završne odredbe Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.; dalje: OPZ/16.), kao i stajališta Vrhovnog suda Rh iz odluke U-zpz-66/2021-6 od 9. rujna 2019. te da je odlučno je li 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, odnosno apsolutna zastara prema Općem poreznom zakonu („Narodne novine“ 147/08., 18/11., 78/12. i 136/12.; dalje: OPZ/08.). Navodi da tuženik nije odgovorio na tužbeni navod, a sud nije raspravio prigovor dvostrukog oporezivanja u vezi utvrđenja iz zapisnika o poreznom nadzoru. Osvrće se ina dopunski zapisnik te navodi da se u izdatke uključuju i sve uplate na račune, tekući i devizni, za koje porezna obveznica nije predočila dokaze o izvorima novčanih sredstava u smislu zakonito stečenog dohotka. Smatra da je pogrešno stajalište suda o primjeni načela dokumentiranosti. Ističe da je tužiteljica predlagala izvođenje dokaza financijskim vještačenjem radi dokazivanja tužbenih navoda. Navodi da je pogrešno utvrđenje da tužiteljica nije dokazala „novčani tijek“ prihoda i to iz razloga što je tijelo utvrđivalo tužiteljičine izdatke upravo bez relevantnog dokaza o „novčanom tijeku“. Upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje iz razloga što nisu uzeti u obzir prihodi njezinog supruga. Citira pojedine dijelove sudskih odluka upravnih sudova za koje smatra da su relevantne i primjenjive na ovaj predmet. Stava je da tužiteljica ušteđevinu nije bila dužna držati na računu u banci te upire i na okolnost da sud nije raspravio tužbeni navod po osnovi isplate Merkur osiguranja d.d. na temelju police životnog osiguranja. Stava je da su utvrđenja suda paušalna te da je ignorirao materijalne dokaze i vjerodostojne isprave. Predlaže da ovaj Sud poništi presudu Upravnog suda u Rijeci od 22. svibnja 2022.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja pobijane prvostupanjske presude, proizlazi da je prvostupanjsko porezno tijelo, u postupku utvrđivanja poreza na dohodak za 2006., 2007., 2009., 2010., 2011. i 2012. donijelo porezno rješenje kojim je tužiteljici utvrđena razlika poreza i prireza.

8.              U postupku pred poreznim tijelima tužiteljica je isticala da je nadležno prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi vrstu i smisao vjerodostojnih isprava, da su tijela propustila utvrditi sve relevantne činjenice, a u postupku pred prvostupanjskim upravnim sudom i u žalbenoj fazi postupka ističe da je bilo potrebno ponovno zakazati ročište u ovom predmetu.

9.              Presuda upravnog suda donesena je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te na temelju pravilne primjene materijalnog prava. Osporena presuda je u pogledu prigovora koje je tužiteljica isticala pred poreznim tijelima valjano obrazložena, a nije nastupila niti zastara poreznog duga.

10.              Članak 63. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12. 144/12., 43/13. 120/13., 125/13. i 148/13.; dalje: ZPD) propisuje da je radi pravilnog utvrđivanja obveze poreza na dohodak i drugih poreza, porezna uprava dužna tijekom godine prikupljati podatke o oporezivim primicima fizičkih osoba, pratiti promet dobara i obavljati sve druge potrebne radnje, a u stavku 2. toga članka je propisano da je porezna uprava dužna dohodak po osnovi nesamostalnog rada, samostalne djelatnosti, imovine i imovinskih prava, od kapitala, od osiguranja i drugog dohotka, a i druge neoporezive primitke i potraživanja, uspoređivati s podacima o nabavljenoj nepokretnoj, pokretnoj i drugoj imovini te drugim izdacima fizičkih osoba i njihovim obvezama tijekom poreznog razdoblja. Stavak 3. toga članka propisuje da ako porezna uprava u tijeku prikupljanja podataka i njihove usporedbe iz stavaka 1. i 2. toga članka utvrdi da izvori za imovinu fizičkih osoba nisu dokazani, utvrdit će po toj osnovi drugi dohodak u skladu s člankom 33.a toga Zakona.

11.              Člankom 32. stavkom 1. ZPD-a propisano je da je drugi dohodak razlika između svakog pojedinačnog primitka umanjen za propisane izdatke. U upravnom postupku je utvrđeno da izvori za imovinu nisu u cijelosti dokazani te je tužiteljici utvrđena osnovica poreza za predmetno razdoblje, kao i razlika između vrijednosti imovine i dokazane visina sredstava za njezino stjecanje. Tužiteljica nije dokazala izvore sredstava za imovinu, odnosno došlo je do utvrđene razlike između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja utvrđena je porezna osnovica.

12.              Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski upravni sud nije počinio nijednu postupovnu povredu uslijed neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila ZUS-a. Prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

13.              Ovaj Sud se slaže s utvrđenjima prvostupanjskog suda da je na tužitelju bio teret dokaza o činjenicama koje umanjuju njegovu poreznu obvezu te je svoje tvrdnje bio dužan potkrijepiti odgovarajućim ispravama, što on nije učinio. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, a imajući u vidu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

14.              Na takvo ispravno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

15.              Ovaj sud smatra da su prigovori tužiteljice istaknuti u žalbi neosnovani i nemaju utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, osobito iz razloga što se radi o istim prigovorima koje je tužiteljica isticala i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

16.              Budući da je ovaj Sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio kao neosnovanu i presudu potvrdio.

U Zagrebu 9. travnja  2024.

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.