REPUBLIKA HRVATSKA                                                         Broj: 45. P-1194/2023-9 Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužitelja V. L. iz B. M., J. P. …, OIB …, koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženice G. J. iz B., A. S. … OIB …, koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnica u O., radi povrata zajma, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 28. veljače 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženice i punomoćnika tuženice, objavljene 9. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Nalaže se tuženici G. J. iz B., A. S. … OIB …, da tužitelju V. L. iz B. M., J. P. …, OIB …, isplati iznos od 2.654,46 eura (dvijetisućešestopedesetčetirieurai četrdesetšestcenti) sa zateznom kamatom koja teče od 2. svibnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

-2-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

 

II. Nalaže se tuženici G. J. iz B., A. S. … OIB …, da tužitelju V. L. iz B. M., J. P. …, OIB …, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.073,00 eura (tisućusedamdesettrieura) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

 

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura kao neosnovanim.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je sudu podnio tužbu radi povrata zajma sa tužbenim zahtjevom za isplatu iznosa od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna. Tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je 1. ožujka 2022. sa tuženicom sklopio ugovor o posudbi novčanog iznosa (ugovor o zajmu) temeljem kojeg je tuženici pozajmio novčani iznos od 55.000,00 kuna u svrhu kupnje nekretnine u mjestu B. s krajnjim rokom vraćanja do dana 1. svibnja 2023. Tuženica je vraćala tužitelju pozajmljeni iznos slijedećom dinamikom: 11. svibnja 2022. vratila je iznos od 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2002. vratila je iznos od 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. vratila je iznos od 9.000,00 kuna, odnosno sveukupno 35.000,00 kuna. Preostali dio pozajmljenog iznosa od 20.000,00 kuna tuženica nije vratila ni nakon proteka ugovorenog roka za povrat zajma, odnosno do 1. svibnja 2023. Navodi da je tuženicu više puta usmeno i pisano pozivao da mu plati ostatak pozajmljenog iznosa od 20.000,00 kuna/2.654,46 eura, ali se ista na sve pozive oglušila. Stoga tužitelj zahtjeva vraćanje preostalog pozajmljenog iznosa od 20.000,00 kuna, sada 2.654,46 eura pa predlaže da sud naloži tuženici isplatu navedenog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 2. svibnja 2023. do isplate, kao i da mu nadoknadi parnični trošak, a sve to u roku 15 dana.

 

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženica osporava tužbeni zahtjev tvrdnjom da bi s tužiteljem imala stvarnu ugovornu volju sklopiti ugovor o zajmu. Navodi da je od tužiteljeve supruge B. B. L. 11. svibnja 2022. kupila nekretninu u B., A. S. …, za iznos od 45.000,00 kuna/5.972,53 eura. Ugovorom koje su sklopile tuženica i B. B.  L. je ugovoreno da će tuženica B. B. L. odmah platiti iznos od 33.000,00 kuna/4.379,85 eura, a koji primitak novca je B. B. L. potvrdila vlastoručnim potpisom, dok su isplatu daljnjih rata dogovorile na način da će tuženica platiti ostatak u dvije rate, jednu od 3.000,00 kuna/398,17 eura i drugu u iznosu od 9.000,00 kuna/1.194,51 eura, slijedom čega je tuženici preostalo za platiti iznos od 12.000,00 kuna/1.592,67 eura.

-3-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

 

Tuženica ne osporava da je sa tužiteljem sklopila pisani ugovor o posudbi novčanog iznosa, kojim joj tužitelj posuđuje iznos od 55.000,00 kuna/7.299,75 eura, što je trebao biti iznos za pokriće kupoprodajne cijene za kupnju kuće u vlasništvu B. B. L., tužiteljeve supruge. Tuženica dalje navodi kao sporno to što se u konkretnom slučaju radi o prividnom ugovoru, pri čemu tužitelj kao posuditelj nikada joj nije posudio nikakav novac, nikada joj nije isplatio na račun ili dao na ruke iznos od 55.000,00 kuna/7.299,75 eura. Tuženica tvrdi da, sukladno dogovoru između nje i tužitelja, nikada nije trebala tužitelju vratiti novac, jer ga nikada od tužitelja nije niti primila, već je sukladno dogovoru morala platiti preostali iznos na ime kupoprodajne cijene B. B. L. na ime pravne osnove koja je u cijelosti različita od pravne osnove na kojoj tužitelj temelji ovu tužbu. Tuženica smatra da tužitelj s obzirom na narav ugovora o posudbi nema pravo potraživati od nje povrat iznosa od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, pozivajući se na članak 285. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da prividni ugovor nema učinak prema strankama. Stoga predlaže sudu da u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev uz obvezu naknade parničnog troška.

 

3. Tužitelj u podnesku od 3. studenoga 2023. osporava tvrdnju tuženice da je kupoprodajna cijena nekretnine u B., A. S. …, iznosila 45.000,00 kuna/5.972,53 eura, već je ista bila 9.000,00 eura/67.810,50 kuna, a da je tuženica prije potpisivanja kupoprodajnog ugovora isplatila B. B. L. na ime kapare iznos od 10.000,00 kuna. Dalje navodi da je sukladno dogovoru stranaka, tužitelj bio u obvezi iznos posudbe (zajma) od 55.000,00 kuna predati svojoj supruzi B. B. L. na ime ostatka kupoprodajne cijene nekretnine, što je isti i učinio.

 

4. U dokaznom dijelu postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tuženice te

svjedoka B. B. L. i V. J., te izvršio uvid u ugovor o posudbi novčanog iznosa sa lista 4-5 spisa, potvrdu o otplati duga sa lista 6 spisa, ugovor od 11. svibnja 2022. sa lista 16-17 spisa i ugovor o kupoprodaji nekretnine sa lista 20-22 spisa. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja, budući da je punomoćnik tužitelja na ročištu za glavnu raspravu od 28. veljače 2024. odustao od prijedloga radi njegova saslušanja.

 

5. Svjedok B. B. L., supruga tužitelja, u iskazu navodi da joj je poznato kako je tužitelj sa tuženicom 1. ožujka 2022. sklopio ugovor o zajmu, kojim je tuženici pozajmio iznos od 55.000,00 kuna. Navodi da je tuženica na ime povrata zajma 11. svibnja 2022. tužitelju vratila iznos od 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2022. vratila je iznos od 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. iznos od 9.000,00 kuna, te je ostala dužna tužitelju još 20.000,00 kuna. Nije joj poznato zašto tuženica nije vratila cijeli iznos duga. Navodi da je tuženica pozajmila navedeni iznos od tužitelja da bi od nje kupila kuću u B.. Kupoprodajna cijena za kuću je bila 9.000,00 eura, koji iznos je tuženica dala joj na ruke kod javnog bilježnika gdje su potpisale ugovor. Navodi da ona nema nikakvih potraživanja prema tuženici. Navodi da tužitelj nikada nije tuženici dao na ruke niti uplatom na račun posuđeni iznos od 55.000,00 kuna, već je to samo bilo na papiru da tuženica može useliti u kuću.

-4-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

 

Svjedokinja je naknadno promijenila iskaz te navela da joj tuženica nije dala iznos od 9.000,00 eura na ime kupoprodajne cijene za kuću, kako je to ranije iskazivala, već joj je samo na ime kapare isplatila 10.000,00 kuna, a preostali iznos koji je tuženici nedostajao do 9.000,00 eura, posudila je od tužitelja. Svjedokinja tvrdi da je u cijelosti isplaćena na ime kupoprodajne cijene za kuću te da je tuženici dopustila da uknjiži svoje pravo vlasništva na kući. Navodi i da joj tužitelj nikada nije dao 55.000,00 kuna u cijelosti, već joj je plaćao dio po dio sukladno tome kako je tuženica njemu vraćala zajam.

             

6. Svjedok V. J., suprug tuženice, u iskazu navodi da iznos od 55.000,00 kuna tuženica nikada nije primila od tužitelja, već je sve rađeno radi kupnje kuće u B. u kojoj sada živi sa tuženicom. Navodi da su kuću u B. on i tuženica kupili zajedno od tužitelja i B. B. L., a da je vlasništvo na kući uknjiženo na ime tuženice. Bio je prisutan kod javnog bilježnika kada su sklapali ugovor za kuću, kao i ugovor koji je tužitelj dodatno tražio, a radilo se o ugovoru o zajmu koji je tužitelj već imao napisan. Navodi da je sve ugovore potpisala tuženica jer su tako tražili tužitelj i B. B. L.. Dogovoreno je da kuću kupuju za 9.000,00 eura, a prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora dali su kaparu u iznosu od 1.500,00 eura, odnosno 10.000,00 kuna na ruke tužitelju. Navodi da su za preostali iznos kupoprodajne cijene od 55.000,00 kuna, tužitelj i B. B. L. tražili da potpišu ugovor o zajmu, koji su potpisali tužitelj i tuženica, a navedeni iznos od 55.000,00 kuna tužitelj nikada nije dao tuženici, jer je isti ugovor potpisan na zahtjev tužitelja i B. B. L. kao osiguranje da će im kuću isplatiti u cijelosti. Par mjeseci nakon potpisivanja ugovora o zajmu počeli su otplaćivati dug po ugovoru, pa su 11. svibnja 2022. platili 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2022. platili su 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. još 9.000,00 kuna, sve u gotovini na ruke tužitelju, kojom prilikom je bila prisutna i B. B. L.. Navodi da dug po ugovoru o zajmu nisu vratili u cijelosti jer nisu više imali novaca namijenjenog za povrat duga, te da tužitelju još duguju iznos od 20.000,00 kuna. Nakon sklapanja ugovora o zajmu, B. B. L. nije nikada isticala da postoji dug za kuću na ime kupoprodajne cijene niti je osporavali im upis vlasništva kuće. Svjedok je u svezi ugovora od 11. svibnja 2022., koji se nalazi na listu 16-17 spisa, izjavio da je navedeni ugovor on napisao isti dan kada su sklapali kupoprodajni ugovor i ugovor o zajmu kako bi on i tuženica imali neku zaštitu, a na istome je tužitelj potpisao primitak novca na ime rata duga po ugovoru o zajmu.

 

7. Tuženica u svome iskazu navodi da je sa tužiteljem sklopila ugovor o zajmu u kojem stoji da joj tužitelj pozajmljuje iznos od 55.000,00 kuna, ali navedeni novac nije nikada dobila na ruke od tužitelja. Isti dan kada je potpisala ugovor o zajmu, potpisala je i ugovor o kupoprodaji kuće u B., koju je kupila od B. B. L., supruge tužitelja. Kupoprodajna cijena za kuću bila je 9.000,00 eura, a prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji kuće kod javnog bilježnika B. B. L. dala je 10.000,00 kuna, dok je preostali iznos kupoprodajne cijene za kuću dogovorila da će B. B. L. isplaćivati na rate. Na taj način je 11. svibnja 2022. B. B. L. platila 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2022. platila je navedenoj na ruke 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. još dodatnih 9.000,00 kuna, sve na ruke navedenoj B. B. L..

-5-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

 

Tuženica navodi da je ugovor o zajmu sklopila sa tužiteljem na traženje istog i B. B. L., jer su se isti htjeli osigurati da će im platiti cijeli iznos kupoprodajne cijene za kuću. Na temelju ugovora o kupoprodaji kuće upisala je svoje vlasništvo u gruntovnici, jer joj je to B. dozvolila ugovorom, iako joj nije platila kuću u cijelosti. Tuženica smatra da je iznos od 20.000,00 kuna iz tužbe dužna platiti B. B. L. te dug ne osporava. Navodi da su potpisi na ugovoru od 11. svibnja 2022. sa lista 16-17 spisa od B. B. L..

 

8. Sud je uvidom u Ugovor o posudbi novčanog iznosa između V. L. kao posuditelja i gosp. G. J. od 1. ožujka 2022. sa lista 4-5 spisa utvrdio da je navedenim ugovorom tužitelj posudio tuženici iznos od 55.000,00 kuna za kupnju nekretnine u B.. Tuženica se obvezala da će dio posuđenog iznosa od 25.000,00 kuna vratiti u kunama, a ostalih 30.000,00 kuna će isplatiti u eurima, sa zadnjim datumom isplate 1. svibnja 2023., te ukoliko tuženica ne bude poštivala rok za isplatu duga, pristaje na ovrhu kupljene nekretnine. Također je ugovoreno da u slučaju smrti tuženice, obvezu preuzima njezin suprug, a u slučaju smrti tužitelja, tuženica je dužna isplatu izvršiti njegovoj supruzi B. B. L.. Ugovor je ovjeren po javnom bilježniku u B. M. 1. ožujka 2022. pod brojem ….

 

9. Uvidom u potvrdu o isplati duga sa lista 6 spisa sud je utvrdio da je tuženica 11. svibnja 2022. platila iznos od 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2022. platila je 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. još dodatnih 9.000,00 kuna, što je potvrđeno vlastoručnim potpisom tuženice i tužitelja. U potvrdi je navedeno i da iznos od 10.000,00 kuna plaćen 1. ožujka 2022. ne ulazi u cjelokupni dug od 55.000,00 kuna.              

 

10. Uvidom u poziv na podmirenje duga od 6. srpnja 2023. sa lista 7-8 spisa utvrđeno je da je tužitelj putem punomoćnika pozvao tuženicu na podmirenje preostalog iznosa duga od 2.654,45 eura / 20.000,00 kuna u roku osam dana od prijema poziva uplatom na račun tužitelja naveden u pozivu, koji poziv na plaćanje je tuženica primila 11. srpnja 2023.

 

11. Uvidom u ugovor od 11. svibnja 2022. sa lista 16-17 spisa utvrđeno je da je tuženica isplatila za kupnju kuće u B. 10.000,00 kuna, 11. svibnja 2022. iznos od 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2022. iznos od 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. iznos od 9.000,00 kuna, a primitak navedenog vlastoručno je potpisao tužitelj, što je sud utvrdio usporedbom navedenog potpisa sa potpisom tužitelja na Ugovoru o posudbi novčanog iznosa između V. L. kao posuditelja i gosp. G. J. od 1. ožujka 2022. sa lista 4-5 spisa.

 

12. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 1. ožujka 2022. sa lista 20-22 spisa sud je utvrdio da je isti sklopljen između B. B. L., kao prodavatelja i tuženice, kao kupca, radi kupnje nekretnine kuće br. …, dvor, oranica ul. A. S. … m2, u k.o. B. zk.ul. … na kč.br. …. Kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 9.000,00 eura, koju je kupac isplatio prodavatelju.

-6-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

 

Točkom III. ugovora prodavatelj je dozvolio tuženici da bez ikakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja može u zemljišnim knjigama ishoditi uknjižbu prava vlasništva kupljenih nekretnina na svoje ime, te da tuženica odmah stupa u posjed kupljenih nekretnina. Ugovor je vlastoručno potpisan od strane B. B. L., kao prodavatelja i tuženice kao kupca, te ovjeren po javnom bilježniku u B. M. 1. ožujka 2022. pod brojem ….

 

13. Nesporno je među strankama da su 1. ožujka 2022. sklopile pisani ugovor o posudbi novčanog iznosa, kojim je tužitelj tuženici posudio iznos od 55.000,00 kuna/7.299,75 eura, što je trebao biti iznos za pokriće kupoprodajne cijene za kupnju kuće u vlasništvu B. B. L., tužiteljeve supruge, kao i da navedeni iznos tužitelj nikada nije isplatio tuženici. Nesporno je i da je tuženica sa B. B. L., kao prodavateljem sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 1. ožujka 2022. radi kupnje nekretnine kuće br. …, dvor, oranica ul. A. S.  … m2, u k.o. … zk.ul. … na kč.br. …, za koju nekretninu je prilikom potpisivanja ugovora tuženica platila iznosu od 10.000,00 kuna, kao i da je temeljem navedenog ugovora odmah upisala svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama. Osim toga, nesporno je i da je tuženica 11. svibnja 2022. isplatila iznos od 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2022. iznos od 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. iznos od 9.000,00 kuna.

 

14. Među strankama je sporno da li je tuženica imala stvarnu ugovornu volju sklopiti ugovor o zajmu sa tužiteljem, odnosno radi li se o prividnom ugovoru, kao i da li tužitelj s pravom potražuje od tuženice povrat iznosa od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, s obzirom na tvrdnju tuženice da se radi o prividnom ugovoru koji nema učinak prema strankama.

 

15. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode tuženice, iskaze svjedoka, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

 

16. Naime, člankom 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) propisano je da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je prividan ugovor onaj koji je sastavljen u neskladu sa stvarnom voljom potpisnika te sukladno članku 285. istog zakona prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Posljedica prividnog ugovora je ta da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, između ugovornih stranaka takvog ugovora nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora u sadržaju koji bi se u ičemu ostvarivao ( stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor već "nešto drugo", što tome ugovoru ne odgovara) i (time) kod njega u odnosu na postignuti sadržaj nedostaje bilo kakva osnova ili cilj obvezivanja.

-7-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

 

17. Slijedom gore navedenog, predmet spora valja razriješiti primjenom Zakona o obveznim odnosima i to:

-odredbe članka 247. ZOO-a, prema kojoj " ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.",

- odredaba članka 249. ZOO-a, prema kojima: (stavak 1.) " Volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave." i (stavak 3.) " Izjava volje mora biti učinjena slobodno i ozbiljno".,

- odredaba članka 285. ZOO-a, prema kojima (stavak 1.) "Prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama."

Polazeći od tih odredaba ZOO-a, prema kojima se ugovor ne može smatrati sklopljenim ako se ugovorne strane nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora, odnosno prema kojim prividan ugovor, onaj koji je sastavljen u neskladu sa stvarnom voljom potpisnika, nema učinka među ugovornim stranama, tuženica je prema pravilu o teretu dokazivanja trebala dokazati postojanje činjenica na koje se poziva, tj. da ugovor o posudbi novčanog iznosa od 1. ožujka 2022. ne odgovara onome što je stvarno ugovoreno, odnosno da po sadržaju nije odgovarao stvarnoj volji potpisnika ugovora, jer su njime potpisnici ugovora htjeli nešto drugo.

 

18. Tijekom dokaznog postupka iz iskaza svjedoka B. B. L., supruge tužitelja, i V. J., supruga tuženice, sud je utvrdio da tuženica, prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine u B., prodavatelju B. B. L. nije isplatila kupoprodajnu cijenu od 9.000,00 eura u cijelosti, već samo iznos od 10.000,00 kuna, da je za preostali iznos kupoprodajne cijene od 55.000,00 kuna tuženica sa tužiteljem sklopila ugovor o posudbi novčanog iznosa, da su tuženica i svjedok V. J., suprug tuženice, tužitelju do podnošenja tužbe platili 11. svibnja 2022. iznos od 23.000,00 kuna, 1. lipnja 2022. iznos od 3.000,00 kuna, a 28. studenoga 2022. iznos od 9.000,00 kuna, a isto su platili u gotovini na ruke tužitelju. Svjedok V. J., suprug tuženice, u iskazu navodi da dug po ugovoru o zajmu nisu vratili u cijelosti jer nisu više imali novaca namijenjenog za povrat duga, te da tužitelju još duguju iznos od 20.000,00 kuna, kao i da nakon sklapanja ugovora o zajmu, B. B. L. nije nikada isticala da postoji dug za kuću na ime kupoprodajne cijene niti je osporavali im upis vlasništva kuće. Svjedok B. B. L. u iskazu navodi da joj tužitelj nikada nije dao 55.000,00 kuna u cijelosti, već joj je plaćao dio po dio sukladno tome kako je tuženica njemu vraćala zajam.

 

19. Slijedom gore navedenog, sud smatra da su stranke sklopile formalno valjani ugovor o zajmu, odnosno ugovor o posudbi novčanog iznosa, kojim je tužitelj tuženici pozajmio novčani iznos od 55.000,00 kuna, a da pri tome okolnost što tuženici nije isplaćen pozajmljeni iznos i što je ugovor bio sklopljen u cilju da se tuženici omogući upis prava vlasništva na kupljenoj nekretnini bez isplate kupoprodajne cijene u cijelosti, ne upućuje na zaključak da se radi o prividnom ugovoru.

-8-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

 

Naime, sporni ugovor o posudbi novčanog iznosa zaključen je u pisanoj formi, potpis tuženice kao zajmoprimca ovjeren je kod javnog bilježnika, pri čemu je tuženica pristala na neisplatu pozajmljenog novčanog iznosa od 55.000,00 kuna, a među strankama nije sporno da je isti iznos djelomično vratila tužitelju u tri navrata. Iz činjenice da je tuženica, sukladno obvezi iz predmetnog ugovora, tužitelju djelomično vratila pozajmljeni iznos, jasno potvrđuje da je volja tuženice prilikom sklapanja navedenog ugovora bila zajam novčanog iznosa od tužitelja, a tužitelj je sukladno djelomičnom ispunjenju ugovora stekao povjerenje tuženice za sklapanje predmetnog ugovora da će mu pozajmljeni novčani iznos biti vraćen u cijelosti. Stoga sud smatra da se ne radi o prividnom ugovoru već o ugovoru kojim je izražena prava volja stranaka.

 

20. Slijedom navedenog, sud smatra da je tuženica, sukladno sklopljenom ugovoru o posudbi novčanog iznosa od 1. ožujka 2022., dužna tužitelju vratiti pozajmljeni novčani iznos u cijelosti. Naime, člankom 65. ZOO-a propisano je da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je u roku koji je predviđen ugovorom - članak 173. stavak 1. ZOO-a. Prema članku 183. stavak 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Tuženica se predmetnim ugovorom obvezala tužitelju vratiti pozajmljeni novčani iznos od 55.000,00 kuna do 1. svibnja 2023., a budući da navedenu obvezu nije u cijelosti ispunila u navedenom roku, prema članku 29. ZOO-a, tužitelju, pored glavnice, duguje i zatezne kamate.

 

21. Slijedom navedenog, a na temeljem rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – dalje u tekstu: ZPP), sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti. Tužitelju pripada i pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos sukladno članku 29. ZOO-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

             

22. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 155. ZPP-a.

 

23. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 1.375,00 eura, a tuženica u iznosu od 786,50 eura. Prema članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, tuženici ne pripada pravno na naknadu troškova postupka, pa sud o zahtjevu tuženice nije niti odlučivao.

 

24. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u ovome postupku u iznosu od ukupno 1.073,00 eura, koji se sastoje od iznosa od 200,00 eura na ime troška sastava tužbe po Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), sastava obrazloženog podneska od 3. studenoga 2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1. Tarife).

-9-

Broj: 45. P-1194/2023-9

 

Nadalje, tužitelju je priznat trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 15. studenoga 2023. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.Tarife), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 28. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.Tarife), što iznosi 800,00 eura, uz naknadu 25% PDV-a od 200,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu od 36,50 eura i sudske pristojbe na presudu od 36,50 eura, što čini ukupni parnični trošak tužitelja od 1.073,00 eura.

 

25. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu za dva započeta sata na raspravi od 28. veljače 2024. u iznosu od 250,00 eura, kao neosnovanim, dok o zahtjevu tužitelja za naknadu troška za pristup na ročište za objavu presude, sud nije odlučio, budući da ovaj trošak nije izvjestan, a o istome će odlučiti nakon održanog ročišta za objavu presude posebnim pisanim rješenjem.

 

Beli Manastir, 9. travnja 2024.

 

                                                                                                              Sudac:          

                                                                                               Robert Gojević, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.

 

Dostaviti:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika