1              Poslovni broj Gž-3835/2020-3

 

 

                                                                                                               

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž-3835/2020-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov Kozomara, predsjednice vijeća, Milene Vukelić-Margan, sutkinje izvjestiteljice i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. M. iz B., OIB: ….kojeg zastupaju odvjetnici  Z. odvjetničkog ureda Ž. Ž. i J. S. Z. u Š., protiv tuženika-protutužitelja: 1. V. B. iz B., i 2. V. B. iz B., koje zastupa punomoćnica N. L., odvjetnica u Z., odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 8 P-84/2017-25 od  20. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja-protutuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj 8 P-84/2017-25 od  20. srpnja 2020. u točkama I. i II.1. izreke te u točki II.2.izreke u dosuđujućem dijelu.

 

              II. Uvaženjem žalbe tuženice-protutužiteljice preinačuje se ista presuda u točki II.2. izreke, u odbijajućem dijelu, na način da se nalaže tužitelju-protutuženiku nadoknaditi 1.tuženici-protutužiteljici daljnji trošak u iznosu od 66,36 eura (slovima: šezdesetšest eura i trideset šest centi), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika ( u daljnjem tekstu tužitelj ) kojim je tražio da se tuženicima naloži da odstupe sa čest. zem. ….k.o. M. B., koja je na skici mjesta očevida ing. I. T. od 20. ožujka 2020. označena slovima A-B-C-D-E-F1-G1-A, te da nekretninu predaju u posjed tužitelju te da se tuženicima naloži uklanjanje betonskih zidova izgrađenih na čest. zem. …k.o. M. B.. U točki II.1. izreke je utvrđeno da je tuženica-protutužiteljica (u daljnjem tekstu 1. tuženica) V. B. stekla pravo vlasništva nekretnine k.č.br. ….površine 79 m2 k.o. M. B., te je ovlaštena temeljem presude ishoditi upis prava vlasništva u svoju korist,

 

a tužitelj je obvezan trpjeti uknjižbu tog prava u korist 1.tuženice. U točki II.2. izreke je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 7.250,00 kn, u roku od 15 dana.

              2. Protiv presude su žalbu podnijeli tužitelj i 1.tuženica, tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je 1.tuženica podnijela žalbu protiv odluke o parničnom trošku u odbijajućem dijelu, pozivom na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              3. Tužitelj u žalbi ističe da zaključak suda o tome da je prijeporna nekretnina bila predmetom ugovora o zamjeni iz 1973. između prednika tuženika Š. B. te P. B. ne proizlazi iz dokaza koji su izvedeni. Naglašava da je predmetom ugovora o zamjeni bila jedna nekretnina i to kč.br….., a ne prijeporna nekretnina te da tuženici nisu ničim dokazali suprotno. Posebice ukazuje na sadržaj samog ugovora u kojem se navodi samo jedna čestica koja je nesumnjivo i predana u posjed, pri čemu tvrdi da tuženici ili njihovi pravni prednici nisu ušli u posjed prijepora na temelju valjane pravne osnove pa da njihov posjed ne može biti pošten. Glede primjene materijalnog prava,  ukazuje na čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV) kojim su propisani uvjeti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama dosjelošću, a jedna od prepostavki je da je posjed barem pošten, što u nazočnom slučaju da nije ostvareno. Smatra da se ne mogu primijeniti pravna pravila Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), prema kojem propisu se bez uknjižbe moglo steći vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla, pod uvjetom da je  taj pravni posao realiziran. Stoga da sud prvog stupnja, bez uporišta u stanju spisa, zaključuje da je i glede prijeporne nekretnine sklopljen ugovor o zamjeni koji je realiziran.

              3.1. Tvrdi da je u postupku dokazao vlasništvo prijeporne nekretnine, koje je stekao upisom u zemljišne knjige temeljem ugovora o prodaji od 14. listopada 2015., zaključenog s uknjiženim vlasnicima, da na toj nekretnini nisu bili upisani nikakvi tereti pa da je nejasan zaključak suda prvog stupnja da nije stekao vlasništvo nekretnine. Ukazuje na čl. 122. ZV-a, o stjecanju nekretnine u dobroj vjeri, pri čemu osporava pravilnost stajališta suda prvog stupnja da mu je trebalo biti poznato da je prijepor u nesmetanom i dugogodišnjem posjedu tuženika samo zato što je rodom iz B.. Naglašava da tuženike nije osobno poznavao niti posjećivao, a da bi mu trebalo biti poznato što oni drže u svom posjedu, a glede saznanja prodavatelja nekretnine, smatra da su te činjenice irelevantne za stjecanje prava vlasništva prijepora. Ističe da su prodavatelji ishodili uknjižbu prava vlasništva u sudskom postupku pa stoga prilikom prodaje nisu imali sumnje da im prijeporna nekretnina pripada, niti su bili dužni istraživati izvanknjižno stanje. Stoga da je netočan zaključak da u vrijeme sklapanja ugovora nije bio u dobroj vjeri. Navodi da se iz priloženih fotografija ne mogu izvesti zaključci o odlučnim činjenicama, da je netočan navod u presudi da prednik tuženika Š. B. nije bio uveden u posjed nekretnine koja je bila predmetom ugovora,odnosno č.zem.... k.o.M.-B., jer iz rezultata provedenog očevida jasno proizlazi da su tuženici u posjedu te nekretnine. Naglašava da je nejasno uporište za tvrdnju da je P. B. pokazao Š. B.

 

predmetnu nekretninu i uveo ga u posjed. Tužitelj se poziva i na čl. 123. ZV-a glede stjecanja vlasništva povjerenjem u zemljišnu knjigu, naglašava da je 1.tuženica bila prisutna na raspravi u predmetu istog suda broj Z-879/15 na kojoj je doneseno rješenje da će se prednici tužitelja upisati na prijepornoj nekretnini pa smatra da tužba nije podnesena u roku iz čl. 123. st. 2. ZV-a. Pored toga ukazuje da tuženica, i da je stekla pravo vlasništva prijepora na način kako to utvrđuje sud prvog stupnja, da i u tom slučaju njezin tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan, jer svoje pravo nije upisala, a tužitelj je stekao vlasnštvo povjerenjem u zemljišne knjige pa da bi u tom slučaju u primjenu došao čl. 130. ZV-a. Stoga smatra da je trebalo prihvatiti tužbeni zahtjev primjenom čl. 161. ZV-a.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni, a odbiti protutužbeni  zahtjev, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

5. Tuženica u žalbi protiv odluke o parničnom trošku, u odbijajućem dijelu, ukazuje da je pobijanom presudom dosuđen parnični trošak u iznosu od 7.250,00 kn te da je očito odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu, budući da je zahtijevala nadoknadu troška u iznosu od 13.976,00 kn. Tako smatra da joj je trebalo priznati trošak zastupanja odvjetnika koji se odnosi na nagradu za sastav protutužbe prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14, 37/22, 107/15 i 126/22 -dalje Tarifa) u visini 100 bodova, nagradu za pristup na ročište održano 7. rujna 2017. u visini 100 bodova, izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja na relaciji Z.-Š. i natrag, ukupno 350 bodova, trošak povratne karte na istoj relaciji, zatim trošak izrade geodetskog snimka ing. S. L. od 3.500,00 kn te sastav podneska od 2. lipnja 2020. u visini 100 bodova, odnosno daljnji trošak u iznosu od 6.726,00 kn.

 

6. Predlaže stoga preinačiti odluku o parničnom trošku u odbijajućem dijelu i dosuditi daljnje troškove prema narečenoj specifikaciji.

 

7. Tužitelj u odgovoru na žalbu 1.tuženice osporava izložene žalbene navode ističući da u Š. djeluje preko stotinu odvjetnika pa da nije bilo potrebe da tuženici angažiraju punomoćnika, odvjetnika sa sjedištem u Z., zbog čega da tužitelj nije dužan snositi takav trošak. Također osporava i pravo na naknadu troškova izrade geodetskog elaborata koji je sačinjen po prijedlogu tuženika te nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Smatra da nije bio potreban ni podnesak od 2. lipnja 2020., zbog čega da je opravdano zahtjev i u tom dijelu odbijen.

 

8. Predlaže stoga žalbu 1.tuženice odbiti.

 

9. Prvotuženica u odgovoru na žalbu tužitelja osporava tvrdnje tužitelja ističući da je stupila u posjed prijepora odmah nakon sklapanja Ugovora o zamjeni 1973.,da je posjed odmah ograđen betonskim zidom te se od tada nalazi u posjedu kojeg nitko nije ometao. Ponavlja da tužitelj nije bio u dobroj vjeri prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora 2015. te ističe da je tužitelju bilo dobro poznato stanje na terenu.

 

9.1. Predlaže stoga žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

 

              10. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba 1.tuženice djelomično osnovana.

 

              11. Sud prvog stupnja je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio tužbeni, a prihvatio protutužbeni zahtjev te kada je  obvezao tužitelja nadoknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 7.250,00 kn. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa tako ni povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer su razlozi presude potpuni i jasni, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati.

 

              12. Na temelju provedenih dokaza  su utvrđene sljedeće činjenice:

 

- da je između P. B. kao prodavatelja i Š. B. kao kupca 9. siječnja 1973. sklopljen Ugovor o zamjeni nekretnina prema kojemu je P. B. dao Š. B. nekretninu čest. zem. …k.o. M. B., a Š. B. je u zamjenu dao dvije nekretnine i to tzv. C. površine oko 180 m2 i tzv. Lokva površine cca 90 m2;

- da je glede prijeporne nekretnine u sudu prvog stupnja vođen pojedinačni ispravni postupak po prijedlogu D. J., S. O., A. K., A. Š. i T. Š., da je prijedlog podnesen 5. lipnja 2015., a predmetom postupka su bile nekretnine čest. zem. …..sve k.o. M. B., s tim što je kao pravna osnova stjecanja vlasništva navedeno nasljeđivanje prednice L. B.,

- da je rješenjem tog suda broj Z-879/15 od 12. lipnja 2015. otvoren pojedinačni ispravni postupak, dok je rješenjem broj Z-1439/2015 od 23. rujna 2015. prihvaćen prijedlog predlagatelja i određen ispravak na nekretninama koje su bile obuhvaćene prijedlogom te je naloženo brisanje prava vlasništva zemljišnoknjižnih vlasnika i upis prava vlasništva u korist D. J., S. O., A. K., A. Š. te T. Š.;

- da je između narečenih suvlasnika kao prodavatelja i tužitelja M. M. sklopljen kupoprodajni ugovor 4. listopada 2015., predmetom kojeg su bile sve tri nekretnine obuhvaćene rješenjem u pojedinačnom ispravnom postupku;

- da prijepor predstavlja u naravi vrt kojeg obrađuju tuženici te se na prijeporu nalaze četiri podzida, da prijepor predstavlja cjelinu s nekretninom č.zem. …k.o. M. B., na kojoj se nalazi kuća 1. tuženice;

- da je prijeporna nekretnina odvojena od susjednih nekretnina na južnoj strani (kč.br. 6340/1, 6340/2 i 6341/1) betonskim zidom, koji se na istom mjestu nalazio i u vrijeme izrade skice premjeravanja iz 1999.;

- da je prednik tuženika Š. B. nakon sklapanja Ugovora o zamjeni nekretnina od 9. siječnja 1973. ušao u posjed prijeporne nekretnine, da je nakon njegove smrti posjed nastavila 1.tuženica koja je do dana podnošenja tužbe bila u nesmetanom posjedu prijepora.

             

13. Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je i prijeporna nekretnina bila predmetom Ugovora o zamjeni iz 1973., na koji zaključak upućuje činjenica da je prednik tuženika ušao u posjed i kontinuirano posjedovao prijepor do smrti, a potom je posjed nastavila 1.tuženica koja je nekretninu držala kao svoju, obrađivala ju i uređivala te ju nikada nitko u tome nije ometao niti joj je osporavao pravo koristiti nekretninu.

 

              14. Kako narečeni Ugovor o zamjeni, prema stajalištu suda prvog stupnja predstavlja valjani pravni temelj posjedovanja koji posjed čini zakonitim, te s obzirom na utvrđenje da je 1.tuženica zajedno s prednikom u posjedu prijeporne nekretnine preko 40 godina, sud prvog stupnja zauzima stajalište da je 1.tuženica stekla vlasništvo prijepora dosjelošću, u skladu s odredbom čl. 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91 - dalje ZOVO).

15. Glede tvrdnje tužitelja o stjecanju nekretnine povjerenjem u zemljišne knjige, ocjenjuje da tužitelj u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora nije bio u dobroj vjeri, jer da su mu kao kupcu morale biti poznate činjenice o posjedu 1.tuženice na prijeporu, pri čemu su i prodavateljima bile poznate činjenice o dugogodišnjem vlasničkom posjedu tuženika.             

              16. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni, a prihvaća protutužbeni zahtjev. Također obvezuje tužitelja nadoknaditi tuženicima parnični trošak primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu ocjenjuje opravdanim troškove zastupanja odvjetnika u odnosu na sastav podneska kojima odgovaraju na tužbu i podnose protutužbu, sastava dva obrazložena podneska od 4. srpnja 2017. i 2. lipnja 2020., sve prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sastav jednog podneska od 7. veljače 2020. prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife te zastupanja odvjetnika na četiri ročišta, primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, odnosno ukupno 725 bodova ili 7.250,00 kn, a u preostalom dijelu zahtjev očigledno odbija, iako u tom dijelu posebno ne obrazlaže razloge za takvu odluku.

              17. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve provedene dokaze, na temelju kojih je izveo pravilan zaključak da je 1.tuženica stekla vlasništvo prijeporne nekretnine dosjelošću, zbog čega je osnovano prihvaćen njezin protutužbeni zahtjev, te odbijen tužbeni zahtjev, budući da tužitelj nema pravo zahtijevati predaju nekretnine u posjed te uklanjanje betonskih zidova koji su izgrađeni na istoj nekretnini.

              17.1. Naime, tužitelj je podnio pravu vlasničku tužbu iz čl. 161. i čl. 162. ZV-a, zahtijevajući predaju nekretnine u posjed, a  1.tuženica je kao posjednik, istaknula prigovor da ima pravo na posjed, dakle pravo koje ju ovlašćuje na posjedovanje te stvari, budući da je ona vlasnica nekretnine. Prema odredbi čl. 162. ZV-a da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo na predaju u posjed svoje stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Prema odredbi čl. 163. st. 1. ZV-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

              18. Na temelju provedenih dokaza, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se još prednik tuženika Š. B. nalazio u posjedu prijeporne nekretnine, da je Š. B. umro 1993. te je u ostavinskom postupku njegovom nasljednicom proglašena supruga V. B., 1.tuženica koja je nastavila posjed te da je prema ispravama u spisu betonski zid koji dijeli prjepornu nekretninu od susjedne kč.br. ...k.o. M.-B., a koja je također bila predmetom pojedinačnog ispravnog postupka, bio izgrađen prije 1999. godine.

              19. S obzirom na narečena činjenična utvrđenja, opravdano je za zaključiti da je prijeporna nekretnina bila predmetom Ugovora o zamjeni iz 1973. između P. B. i Š. B., budući da između te nekretnine i nekretnine kč.br. ... k.o. M.-B., a koja je pod takvom oznakom unesena u ugovor, na terenu nije bilo međašnih oznaka, već su te dvije nekretnine predstavljale jednu cijelinu. Kako je neprijeporno da je 1.tuženica u dugogodišnjem mirnom posjedu prijepora, svakako dulje od dvadeset godina, te da ju nitko u posjedu nije ometao, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je utvrdio da je još prednik tuženika stekao pravo vlasništva dosjelošću, u  skladu  s  čl. 28.  ZOVO-a. U  svakom  slučaju, i  da  se do smrti Š. B. nije ispuniio rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, taj rok je ispunjen tijekom posjedovanja prijepora od strane 1.tuženice, pa je u tom slučaju vlasništvo stečeno na temelju čl. 159. st. 3. ZV-a.

              20. Glede pitanja poštenja posjeda te s tim u svezi izjave koju je 1.tuženica dala u pojedinačnom ispravnom postupku, ovaj sud ocjenjuje pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj znao, odnosno da je morao znati da je prijepor u posjedu tuženika, a s obzirom na činjenicu da je prijeporna nekretnina bila inkorporirana i činila jedan posjed zajedno sa kč.br. ...te je od susjednih nekretnina bila potpuno ograđena kameno-betonskim zidom. Točno je da je 1.tuženica sudjelovala u pojedinačnom ispravnom postupku u svojstvu svjedoka, međutim, u zapisniku Općinskog suda u Šibeniku, Zemljišnoknjižnog odjela u T. od 22. rujna 2015. u postupku poslovni broj Z-879/15 je konstatirano da su nekretnine koju su obuhvaćene prijedlogom jedna cjelina, te su sa sjeverne strane omeđene betonskim zidom. Kako se prema opisu nekretnina jasno može zaključiti da se radi o betonskom zidu koji je i u nalazu vještaka mjernika I. T. od 18. ožujka 2020. ucrtan na skici mjesta očevida označen slovima A-B-C-D-E-F1-F, proizlazi da 1.tuženica saslušana kao svjedok u tom postupku nije iskazivala o prijepornoj nekretnini, već o nekretninama kč.br. ....koje su smještene južno u odnosu na prijepor. Još treba dodati da 1.tuženica ni na koji drugi način nije sudjelovala u tom postupku, niti joj je dostavljeno rješenje od 23. rujna 2015. pa tužitelj bez osnove tvrdi suprotno. Pritom treba naglasiti da okolnost što ni tužitelj nije sudjelovao u tom postupku sama po sebi ne ukazuje na njegovu dobru vjeru prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora sa suvlasnicima koji su pokrenuli pojedinačni ispravni postupak. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, tužitelj je sklopio kupoprodajni ugovor, predmetom kojeg je bila i prijeporna nekretnina, 4. listopada 2015., dakle, deset dana nakon donošenja rješenja Z-1439/15, u vrijeme kada je na terenu bilo jasno vidljivo da je prijeporna nekretnina omeđena betonskim zidom te zajedno sa kč.br. ....čini cjelinu, s tim što su na terenu postojali i kameno-betonski podzidi unutar tih dviju čestica.

              21. Prema odredbi čl. 122. st. 2. ZV-a, stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Upravo s obzirom na stanje na terenu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj imao dovoljno razloga posumnjati u to da prijepor pripada prodavateljima, pa se ne može s uspjehom pozivati na stjecanje povjerenjem u zemljišnu knjigu. Još treba dodati da se u nazočnom slučaju ne primjenjuju rokovi iz čl. 123. st. 2. ZV-a, jer se ne radi o tužbi radi brisanja upisa. S obzirom na nedostatak dobre vjere, ne primjenjuje se ni čl. 130. ZV-a koji štiti vlasništvo osobe koja je upisala pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

              22. Kako je sud prvog stupnja pravilno primijenio mejrodavno materijalno pravo kada je utvrdio da je 1.tuženica vlasnica prijeporne nekretnine, posljedično tome je pravilno odbijen i tužbeni zahtjev, jer zahtjev za predajom u posjed prema čl. 161. ZV-a, može postaviti isključivo vlasnik nekretnine, a to nije tužitelj.

              23. Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja u točkama I. i II.1. te u točki II.2. u dosuđujućem dijelu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

24. Glede žalbe 1.tuženice protiv odluke o parničnom trošku iz toč.II.2. u odbijaućem dijelu, treba reći da je parnični trošak obračunat primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, na način da je tuženicima priznat trošak zastupanja odvjetnika, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09, 142/12, 103/14,118/14, 37/22, 107/15 i 126/22 - dalje Tarifa).

 

24.1. Međutim, u pravu je 1.tuženica kada ukazuje da joj je sud bio dužan priznati nagradu odvjetnika za pristup na ročište održano 7. rujna 2017., pri čemu treba navesti da se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima, pa nagrada iznosi 50 bodova prema Tbr.9. toč.2. Tarife. U odnosu na ostali zatraženi trošak, treba reći da 1.tuženici ne pripada pravo na trošak sastava protutužbe prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, jer je protutužba podnesena u podnesku od 22. veljače 2017., za koji je tuženicima priznat puni iznos nagrade iz Tbr. 8. toč. 1. Tarife, kao što je priznata i nagrada za sastav podneska od 2. lipnja 2020., u punom iznosu od 100 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife. Prvotuženica je zatražila i troškove izbivanja iz pisarnice odvjetnika te trošak autobusne karte na relaciji Z.-Š. i natrag, ali ti troškovi s osnovom nisu priznati, budući da su tuženici za zastupanje ovlastili odvjetnika iz Z., iako prebivaju u B., pa kako su mogli angažirati nekog od odvjetnika s uredom blizu mjesta svog prebivališta, tužitelj nije dužan snositi troškove angažiranja odvjetnika iz Z.. Također osnovano nije priznat trošak izrade geodetskog snimka, s obzirom na činjenicu da se ne radi o dokazu koji je izveden po nalogu suda, pa utoliko ne predstavlja parnični trošak kojeg bi trebao snositi tužitelj zbog neuspjeha u parnici.

 

25. Zbog izloženog je valjalo žalbu 1.tuženice djelomično uvažiti i dosuditi daljnji iznos parničnog troška od 66,36 eura/500,00 kn, odnosno presudu suda prvog stupnja u točki II.2. izreke u odbijajućem dijelu djelomično preinačiti primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

U Rijeci, 9. travnja 2024.

 

                          Predsjednica vijeća

                        Helena Vlahov Kozomara,v.r.