1

Poslovni broj:Gž-39/2022-

 

Poslovni broj:Gž-39/2022-

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Helene Vlahov-Kozomara, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, sutkinje izvjestiteljice i Milene Vukelić-Margan, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice D. A., OIB:…,  K., zastupane po punomoćniku M. L., odvjetniku u R., protiv tuženika 1. I. J., OIB:…, K., 2. E. J., OIB: …,  K. i 3. Ž. J.,OIB: …. K., svi zastupani po punomoćnici I. B., odvjetnici u R., radi utvrđenja i zabrane uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-193/2022 od 30. srpnja 2022., u sjednici održanoj 9. travnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, poslovni broj P-193/2022 od 30. srpnja 2022..

 

 

Obrazloženje

 

1.Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica zida-građevine koji je sagrađen i čini sastavni dio k.č …, z.k.ul. … k.o. K. L., pa su tuženici dužni kloniti se bilo kakvog njegovog korištenja i posjedovanja pod prijetnjom ovrhe izricanjem novčanih kazni.

 

Tuženici su dužni uzdržavati se bilo kakvog korištenja i posjedovanja nekretnine vlasništvo tužiteljice k.č.br. … k.o. K. L. pod prijetnjom ovrhe izricanjem novčanih kazni.“,

 

te je naloženo tužiteljici da tuženicima naknadi trošak postupka u iznosu od   18.375,00 kuna.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tuženi zahtjev u cijelosti uz obvezivanje tuženika na naknadu troškova postupka tužiteljici, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužiteljica, budući da je suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda razumljiva te su navedeni jasni i međusobno neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

6.Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih procesnih povreda.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je vlasnica zida-građevine koji je sagrađen na k.č.br. … K.O. K. L. uz zahtjev da se tuženici klone bilo kakvog korištenja i posjedovanja tog zida, te zahtjev da se tuženici suzdrže od korištenja i posjedovanja predmetne nekretnine tužiteljice.

 

8. Među strankama nije sporno da je tužiteljica vlasnica nekretnine k.č.br…. K.O. K. L., dok su tuženici vlasnici susjedne nekretnine k.č.br….. K.O. K. L..

 

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka mjernika T. R. iz 2019. kao stručan, utvrđuje da se sporni zid koji dijeli nekretnine k.č.br. … i k.č.br. … K.O. K. L., nalazi na nekretnini k.č.br. … K.O. K. L. u vlasništvu tuženika. Stoga, cijeneći da tužiteljica nije dokazala da se sporni zid nalazi na njezinoj nekretnini k.č.br. … K.O. K. L., pa da time niti tuženici ne uznemiravaju tužiteljicu u odnosu na predmetnu nekretninu, pozivom na čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09, 90/10., 143/12.,152/14., dalje: ZV) odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti.

 

10.  Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. ZPP-a pa tuženicima dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

 

11. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice.

 

12. Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se sporni zid nalazi na nekretnini k.č.br. … K.O. K. L., koja je u vlasništvu tuženika. Naime, takvo utvrđenje nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka T. R. iz studenog 2019., koji je prvostupanjski sud pravilno prihvatio kao stručan. Naime, vještak je nakon provedenog uviđaja na licu mjesta identificirala položaj zida na temelju važećeg katastarskog plana za K.o. K. L. te skica izmjere i geodetskog elaborata Geodetskog zavoda R. d.o.o. izrađenih u postupku nove katastarske izmjere i obnove zemljišne knjige za K.O. K. S. L. te utvrdila da sporni zid, a imajući u vidu i prikazanu topografsku oznaku na tim ispravama koja označava pripadnost zida nekretnini k.č.br. … K.O. K. L., nalazi na nekretnini k.č.br. …. K.O. K. L..

 

12.1. Žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva na proturječnost nalaza i mišljenja vještaka T. R. izrađenih u ovom postupku, nisu osnovani. Naime, vještak je u ovom postupku izradila dva nalaza i mišljenja, prvi u kolovozu 2010. u kojem je iznijela mišljenje da sporni zid pripada nekretnini k.č.br….. K.O. K. L., a koje je utemeljila na činjenici da je u naravi riječ o podzidu koji drži zemlju te nekretnine pa da prema „ uzancama gradnje zidova našeg kraja“ pripada toj nekretnini, kao i s obzirom na činjenicu da je na arhivskom topografsko-katastarskom planu na liniji zida prikazan topografski znak za podzid koji označava pripadnost zida parceli k.č.br…. K.O. K. L., pri čemu je navela da je na važećoj kopiji katastarskog plana taj znak prikazan na način da označava pripadnost zida k.č.br. 1902. K.O. K. L. s time da ne zna iz kojih razloga, a da preklapanjem kopije katastarskog plana sa podacima izmjere Z. S. iz 2004. proizlazi da je znak pogrešno postavljen. Drugi nalaz i mišljenje vještak je izradila u studenom 2019. te je u istome iznijela mišljenje da sporni zid pripada nekretnini k.č.br….. K.O. K. L., koje mišljenje je utemeljila je na važećoj kopiji katastarskog plana i skicama izmjere Geodetskog zavoda R. d.o.o. sačinjenih u postupku nove katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga za K.O. K. S. L. koji se vodio od 1999. do 2007..

 

12.2. Dakle, nalazi i mišljenja vještaka T. R. iz 2010. i 2019.  izrađeni su na temelju različitih isprava, zbog čega i mišljenje vještaka o položaju zida nije istovjetno, pa nije riječ o proturječnosti koja se ne može otkloniti. Vještak je saslušana na raspravi 11. siječnja 2021. otklonila proturječnosti u njezinim nalazima i mišljenjima i to pozivom na korištene različite isprave na temelju kojih je izradila nalaze i mišljenja, pri čemu je između ostalog iskazala da nije moguće na arhivskom topografsko-katastarskom planu koji je koristila pri izradi prvog nalaza i mišljenja sa sigurnošću utvrditi značaj prikazanog topografskog znaka jer je zamrljan, te pojasnivši da je njezino mišljenje iz prvog nalaza o pogrešno postavljenom topografskom znaku na važećoj kopiji katastarskog plana zapravo bila pretpostavka.

 

12.3. Kako su proturječja u nalazima i mišljenjima otklonjena saslušanjem vještaka, a s obzirom da je drugi nalaz i mišljenje vještaka iz studenog 2019. pravilno izrađen na temelju mjerodavnih podataka iz važećeg katastarskog plana i isprava sačinjenih u postupku nove katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga, za razliku od prvog nalaza i mišljenja koji je izrađen na temelju arhivskog topografsko-katastarskog plana koji nije važeći ( datira od 1968.-1981.), a i vještak je saslušana na raspravi iskazala da nije moguće sa sigurnošću utvrditi značenje prikazanog topografskog znaka na tom planu te da je njezino ranije mišljenje o pogrešno prikazanom topografskom znaku pripadnosti zida nekretnini k.č.br…. K.O. K. L. bila pretpostavka, to ujedno cijeneći da je izmjera Z. S. iz 2004. na kojoj je vještak utemeljila takvo mišljenje privatne naravi jer je prema stanju spisa izrađena za potrebe iznošenja primjedbi stranaka u postupku nove katastarske izmjere (list 79-84 spisa), pravilno je prvostupanjski sud  prihvatio nalaz i mišljenje vještaka iz studenog 2019. kao stručan, s time da su primjedbe tužiteljice na isti također otklonjene saslušanjem vještaka. Stoga, nisu osnovni niti žalbeni navodi o potrebi provođenja novog vještačenja sukladno čl. 261. ZPP-a jer su proturječja u nalazima i mišljenjima vještaka otklonjena te je pravilno prvostupanjski sud utvrdio odlučne činjenice prihvaćanjem nalaza i mišljenja iz studenog 2019..

 

13. Žalbeni navodi kojima tužiteljica ustraje kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka pozivom na topografsku oznaku podzida i pripadnosti k.č. br….K. L. prikazanu na arhivskom topografsko-katastarskom planu, nisu osnovani. To iz razloga jer su za identifikaciju spornog zida mjerodavni podaci prema važećem katastarskom planu na kojem prikazana topografska oznaka označava kameni zid i njegovu pripadnost k.č. … K.O. K. L.. Tužiteljica je u postupku nove katastarske izmjere i obnove zemljišne knjige za K.O. K. S. L. u kojem je nesporno sudjelovala, sukladno odredbama tada mjerodavnog Zakona o državnoj izmjeri i katastru zemljišta ("Narodne novine" br. 16/74., 10/78., 31/86., 47/89., 51/89., 71/91., 26/93., 37/94., 128/99.) imala mogućnost podnošenja prigovora nadležnom upravnom tijelu na podatke utvrđene katastarskom izmjerom, konkretno spornom topografskom znaku i u upravnom postupku eventualno ishoditi promjenu tog podatka, međutim iz stanja spisa ne proizlazi, a niti tužiteljica ne tvrdi da bi takvu promjenu ishodila. Pri tome, niti činjenica da sporni zid u naravi predstavlja podzid, suprotno žalbenim navodima, sama za sebe ne upućuje na zaključak o pripadnosti tog zida nekretnini tužiteljice, pri čemu valja reći da mišljenje vještaka iz nalaza i mišljenja izrađenog 2010. kako je „prema uzancama gradnje zidova našeg kraja“ riječ  zidu koji pripada nekretnini tužiteljice, suprotno žalbenim navodima nije od odlučnog značaja s obzirom da se vještak upustio u pravna pitanja koja nisu u njegovoj nadležnosti. Naime, tužiteljica tijekom postupka nije tvrdila niti pružila dokaza na okolnost izgradnje zida, tadašnjeg stanja u naravi i eventualnog dogovora sa vlasnicima  susjedne k.č.br…. K.O. K. L., niti na druge okolnosti koje bi upućivale na pripadnost zida nekretnini tužiteljice.

 

14. Također, žalbeni navodi kojima se tužiteljica poziva da odluka u izvanparničnom predmetu uređenja međe između predmetnih nekretnina stranaka koji se vodi pod poslovnim brojem R1- 15/2021 po prijedlogu tužiteljice predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, nisu osnovani.

 

14.1. Naime, prema čl. 213. st.1. toč.1. ZPP-a sud će prekid postupka odrediti ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.), dok je čl. 12. st.1. ZPP-a propisano da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odredbom čl. 103. ZV-a propisan je način uređenja međe u izvanparničnom postupku, s time da sukladno st. 5.i 6. toga članka nakon što sud utvrdi među svaka stranka ima pravo ostvarivati svoje jače pravo na spornu međašnu površinu tužbom u parnici.

             

14.2. Stoga, s obzirom na predmet tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica kao upisana vlasnica k.č.br. … K.O. K. L. traži zaštitu od uznemiravanja korištenjem zida za koji tvrdi da se nalazi na toj nekretnini odnosno korištenjem predmetne nekretnine od strane tuženika, to imajući u vidu da sukladno čl. 103. ZV-a i nakon eventualne odluke o uređenju međe u izvanparničnom postupku svaka od stranaka može u parnici dokazivati vlasništvo sporne međašne površine, to osnovanost tužbenog zahtjeva u ovom postupku ne ovisi o odluci u izvanparničnom postupku uređenja međe.

 

15. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155.ZPP-a i Tarife.

 

16. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao u izreci.

 

 

U Rijeci 9. travnja 2024.

 

 

                                                                                   Predsjednica vijeća

 

Helena Vlahov-Kozomara v.r.