Pristupanje sadržaju
- 1 - III Kr 3/2024-6
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i Perice Rosandića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog D. P. zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak i 101/2017. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 13. svibnja 2022. broj K-561/2018-39 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 4. travnja 2023. broj Kž-323/2022-3, u sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog D. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Vukovaru od 13. svibnja 2022. broj K-561/2018-39 i presuda Županijskog suda u Karlovcu od 4. travnja 2023. broj Kž-323/2022-3 proglašen je krivim D. P. zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora jedna godina i dva mjeseca.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 132/2020. i 80/2022. - dalje: ZKP/08.) oštećenom iza pok. A. A. dosuđen je imovinskopravni zahtjev 8.450,00 kuna te je određeno da je D. P. taj iznos dužan platiti u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe. S preostalim iznosom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućen u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. D. P. je obvezan naknaditi trošak kaznenog postupka i to na ime troškova provedenog sudskomedicinskog vještačenja 800,00 kuna te na ime paušala 500,00 kuna, sve u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te pravomoćne presude osuđeni D. P. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev). U zahtjevu osuđenik ne navodi zakonske osnove iz članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08. za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka niti konkretan prijedlog u kojem pravcu postupiti s pobijanom pravomoćnom presudom, nego ističe da je ''došlo do povrede i kršenje Kaznenog zakona i Zakona o Kaznenom postupku RH te na povredu prava na pravno i pošteno suđenje''.
2.1. Osuđenik je naknadno podnescima naslova ''dodatak i požurnica za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude'' te ''požurnica za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude'' dopunio tvrdnje iz podnesenog zahtjeva. Navodi u tim podnescima bit će razmatrani kao sastavni dio zahtjeva osuđenika.
3. Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski sud je dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 12. prosinca 2023. broj Ksm-DO-212/2023-3 podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložilo njegovo odbijanje.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je dostavljen na znanje osuđeniku.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik zahtjev podnosi iz nekoliko razloga.
6.1. Ponajprije, citirajući članak 48. stavak 1. ZKP/08. u kojem su navedene osobe koje, u slučaju da žrtva u tijeku postupka umre, mogu u roku tri mjeseca poslije smrti žrtve podnijeti prijedlog za progon odnosno dati izjavu da nastavljaju postupak, tvrdi da je tijekom ovog kaznenog postupka oštećenik umro, a da ''nitko nije dostavio sudu zahtjev ili podnesao progon za tužbu niti je dao za izjavu da postupak nastavljaju'' te da je'' [s]utkinja (je) i dalje nastavila postupak što po čl. 48. st 1 Zakona o kaznenom postupku nije mogla nastaviti''. Dodaje da je to ''vidljivo i u samoj Presudi gdje stoji citiram, okrivljenik je dužan navedeni iznos isplatiti oštećeniku iza pokojne žrtve A. A. koji je preminuo tijekom kaznenog postupka''.
6.1.1. Osuđenik istovjetne prigovore ponavlja i u nastavku zahtjeva premda ih ističe kao drukčiji razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, osuđenik citira članak 9. stavak 2. ZKP/08. kojim je propisano da državno odvjetništvo, istražitelj i policija neovisno i nepristrano razjašnjavaju sumnju o kaznenom djelu za koje se kazneni postupak pokreće po službenoj dužnosti te da su ta tijela dužna s jednakom pažnjom prikupljati podatke o krivnji i nedužnosti okrivljenika. Ponavlja da je ''[s]utkinja i dalje nastavila voditi postupak iako je oštećenik umro tijekom postupa a Sudu nitko nije dostavio zahtjev ili podnesao progon za tužbu, niti je dao izjavu da postupak nastavljaju. To je propust O.D.O. Vukovar kao i same Sutkinje u ovome procesu''.
6.1.2. Iz takvih prigovora proizlazi da osuđenik zahtjev podnosi iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 2. u vezi s člankom 468. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08., odnosno da smatra je sud povrijedio propise kaznenog postupka po pitanju postoji li optužba ovlaštenog tužitelja ili prijedlog žrtve ili druge osobe iz članka 197. stavka 1. ZKP/08.
6.1.3. No, podnositelj zahtjeva pritom zanemaruje da se prema članku 517. stavku 2. ZKP/08. povrede iz članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08. mogu isticati samo ako su bile istaknute u žalbi protiv prvostupanjske presude ili su počinjene u drugostupanjskom postupku. O tome ovdje nije riječ. Uostalom, predmetni je kazneni postupak vođen zbog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. KZ/11. za koje se postupak pokreće i vodi po službenoj dužnosti pa je jedini ovlašteni tužitelj državni odvjetnik. Prema tome, zakon ovdje ne traži preuzimanje kaznenog progona od strane žrtvinih nasljednika jer okolnost smrti žrtve ili oštećenika nije od značaja za vođenje postupka, kako to pogrešno smatra osuđenik.
6.2. Osuđenik nadalje u zahtjevu tvrdi da je ''u samom Sudskom postupku nakon davanja završnih riječi dotična Sutkinja (je) odmah pročitala presudu što znaći da ju je unaprijed imala napisanu što je protuzakonito. Nakon završnih riječi dotična Sutkinja je trebala na Zapisnik navesti kada će biti objavljena Presuda i stranke se upućuju na hodnik ali toga nije bilo. Znači završne riječi mene i moga odvjetnika te isto tako vještaka psihijatra su bile uzalud jer dotićna sutkinja je unaprijed imala napisanu presudu''.
6.2.1. Navedenim tvrdnjama osuđenik očito upire na povredu prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Dakle, zahtjev i u tom dijelu podnosi iz osnove u članku 517. stavku 1. točki 2. ZKP/08. No, budući da osuđenik ni te prigovore nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude (članak 517. stavak 2. ZKP/08.), to nema zakonskih uvjeta za razmatranje tih prigovora.
6.3. Daljnji razlog za podnošenje zahtjeva osuđenik nalazi u mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda. Naime, pozivajući se na članak 20. stavak 1. ZKP/08. podnositelj u zahtjevu tvrdi ''Pošto sam ja prvu kaparu od pokojnog A. A. dobio od posrednika u S. što je u presudi i napisano onda je po K.Z. nadležan Sud u Sisku a ne u Vukovaru''. Time u biti osporava mjesnu nadležnost Općinskog suda u Vukovaru za odlučivanje u prvostupanjskom postupku.
6.3.1. No, takvi prigovori ne predstavljaju zakonom propisane razloge za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka jer nije riječ o povredi zakona predviđenoj u članku 515. stavku 1. i u članku 517. stavku 1. ZKP/08.
6.3.2. Naime, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude se prema članku 517. ZKP/08. može podnijeti zbog određenih povreda zakona. Prvo, zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika predviđene u članku 469. točkama 1. do 4. ZKP/08. ili zbog povrede iz točke 5. tog članka ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri, oduzimanju imovinske koristi ili predmeta (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.). Potom, zbog povrede odredaba kaznenog postupka predviđenih u članku 468. stavku 1. točkama 1., 5., 9. i 10., odnosno u članku 468. stavku 2. ZKP/08., ili zbog sudjelovanja u odlučivanju u drugom, odnosno trećem stupnju suca ili suca porotnika koji se morao izuzeti (članak 32. stavak 1.) ili zbog toga što je okrivljeniku, protivno njegovu zahtjevu, uskraćeno da na glavnoj raspravi ili na raspravi pred drugostupanjskim sudom upotrebljava svoj jezik (članak 8.) (članak 517. stavak 1. točka 2. ZKP/08.). Konačno, zahtjev se može podnijeti zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP/08.). Također, ovaj se izvanredan pravni lijek prema članku 515. stavku 1. ZKP/08. može podnijeti ako je osoba pravomoćno osuđena u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.
6.3.3. Stoga, niti prigovori mjesne nadležnosti nisu razmatrani. Uostalom, člankom 25. stavkom 3. ZKP/08. izrijekom je propisano da se sud nakon što je optužnica potvrđena ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti, a iz podataka u spisu predmeta jasno proizlazi da osuđenik taj prijedlog tijekom prvostupanjskog postupka nije podnosio.
6.4. Jednaka je situacija i s prigovorima kojima osuđenik, ponavljajući navode iz žalbe, tvrdi da je tijekom postupka provedeno psihijatrijsko vještačenje obavljeno bez da je vještak s njim vodio razgovor, odnosno da je taj razgovor trajao svega pet minuta. Također, ističe da je to vještačenje provedeno bez da je vještak imao uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju pa da se psihijatrijskog vještaka treba ponovno ispitati.
6.4.1. Naime, takvi prigovori predstavljaju prigovore činjeničnog karaktera kojima se nastoji dovesti u pitanje vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka. Dakle, navedenim tvrdnjama osuđenik u biti pobija pravilnost činjeničnog stanja, ali zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se prema članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. ZKP/08. podnijeti samo zbog u tim odredbama navedenih (i gore pobrojanih) povreda odredaba kaznenog postupka te povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika. Prema tome, ovim izvanrednim pravnim lijekom se ne može prigovarati činjeničnom stanju koje je utvrđeno pravomoćnom presudom.
6.5. Osuđenik u zahtjevu ističe i da sud u prvostupanjskoj presudi samo iznosi njegovu raspravnu sposobnost, a da ne navodi ništa o njegovom zdravstvenom stanju u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Također, ističe da mu nije dana ''kopija tog medicinskog vještačenja niti uvid u to''. No, iz podataka u spisu jasno proizlazi da je u ovom kaznenom postupku provođenje psihijatrijskog vještačenja naloženo isključivo radi utvrđivanja raspravne sposobnosti tada optuženog D. P. Pritom nalaz i mišljenje vještaka nisu dani u pisanom obliku nego su odmah uneseni u zapisnik i to nakon što je vještak s osuđenikom obavio razgovor, čemu osuđenik niti njegov branitelj nisu prigovarali niti zbog toga iznosili ikakve primjedbe.
7. Slijedom svega navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.), odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 9. travnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v.r.