Baza je ažurirana 02.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T

Pr-662/2021-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. M., OIB: , S., , koju zastupa punomoćnica M. R. Š., odvjetnica u S.,
protiv tuženika K. b. c. S., OIB: , kojeg zastupa
B. D., dipl. pravnik, radnik tuženika, radi isplate, nakon održane usmene i
javne glavne rasprave zaključene dana 7. ožujka 2024. u nazočnosti zamjenice
punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dne 8. travnja 2024.

p r e s u d i o j e

I/ Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici
razliku manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od prosinca 2015.g. do
ožujka 2016.g. u ukupnom iznosu od 420,94 EUR zajedno s pripadajućom:

-zakonskom kamatom koja na iznos od 112,59 EUR teče od 15. siječanj 2016.
-zakonskom kamatom koja na iznos od 114,23 EUR teče od 15. veljača 2016.
-zakonskom kamatom koja na iznos od 143,73 EUR teče od 15. ožujak 2016.
-zakonskom kamatom koja na iznos od 50,39 EUR teče od 15. travanj 2016.

do isplate, u visini stope od dospijeća do 31.12.2022. određene uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate
određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,
osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na
dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.





2 Pr-662/2021-9

II/ Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici
parnični trošak u iznosu od 468,75 eura uvećan za zakonsku kamatu tekuću od
dana 8. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana trećeg polugodišta za tri postotnih poena, dok se za više zatraženo, za iznos od
93,75 eura, tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 7. siječnja 2021. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi
isplate. U tužbi se navodi kako je tužiteljica u periodu od 1.prosinca 2015. do 31.
siječnja 2017., bila zaposlena kod tuženika, a koji predstavlja javnu službu u smislu
odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. Tužbom tužiteljica potražuje od
tuženika isplatu razlike plaće temeljem odredbe iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. i
Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u
podnesku od 6. veljače 2024. u ukupnom iznosu od 420,94 eura s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, te
troškovima postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.U odgovoru na tužbu od 29. siječnja 2024. tuženik je naveo kako ne osporava
osnovu onog dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje do 1. 4. 2016., a
osporava za razdoblje od 1.4.2016. do siječnja 2017., jer je tužiteljica u to vrijeme bila
na bolovanju i porodiljnom. U podnesku od 13. veljače 2024. tuženik ističe kako se
protivi djelomično povlačenju tužbe iz podneska od 6. veljače 2024.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom obračunskih platnih lista za
tužiteljicu, obračuna razlike plaće, Sporazuma o osnovici za plaće u javnim
službama od 23. studenog 2006., Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim
službama od 13. svibnja 2009., Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za
plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., Arbitražne odluke od 7. prosinca

2011., Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici
za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS-a od

28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje

2015., procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27.
studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje

2015., objave procjene DZS-a od 4. prosinca 2015., priopćenja za javnost DZS-a od

4. ožujka 2016. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje
2015., priopćenja za javnost od 20. listopada 2016. DZS-a pa je na temelju savjesne
i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog
postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužiteljica bila zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,



3 Pr-662/2021-9

- da joj je tuženik u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplaćivao plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn,

- da tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2.
Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09, dalje: ZPSJ),

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni
sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i
visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske,
Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat,
Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski
sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za
plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za
izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da
navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se
suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn
bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica
za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što
službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl.
IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće
početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu
bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i
dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te
izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi
Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je
promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i
način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni
odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na
način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom
u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za
onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto
razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o
arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna
Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute
Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje
Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s
članom VII. Dodatka Sporazumu,



4 Pr-662/2021-9

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za
statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg
tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem
tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da
je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen
dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun
plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj.
počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču

2017.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće za razdoblje od

1.prosinca 2015. do ožujka 2016. temeljem odredbe čl. III Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god.
i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god.

8. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka
Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011.
kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim
službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast
međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno
prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe
utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema
paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7.
prosinca 2011.

9. U utuženom razdoblju plaća tužiteljice je definirana čl. 4. ZPJS kojim je propisano
da plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova
radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun
plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovica plaće je
regulirana čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09, dalje:
ZOPJS) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje
kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako
kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu
godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom.

10. Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN
141/12, 150/13, 153/13 dalje: TKU), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, u čl.

51. propisuje da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a
osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na
koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu
godinu radnog staža te dodaci na osnovnu plaću.

11. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra da Izmjene Dodatka predstavljaju KU
sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS te odredbe čl. 51. st. 4. TKU kojom je



5 Pr-662/2021-9

bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na
područje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. st. 4. TKU je bilo i propisano
da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu te sve njegove
izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze,
važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim
dokumentima. Iz navedenih razloga Izmjene Dodatka, a na koje se tužiteljica poziva
u tužbi predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor što proizlazi i iz činjenice da su
Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno
tumačenje Izmjena Dodatka radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl.
VII. st. 1. Izmjena Dodatka. U tome smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem
odredbe članka III. spomenutih Izmjena Dodatka ispunjeni su krajem 2015., s
početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III.
Izmjena Dodatka.

12. Dakle, tuženik je tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i
isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više
osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u
utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva
tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili
više posto).

13. Tuženik je tužiteljici, što među strankama nije prijeporno, plaću tijekom utuženog
razdoblja i nadalje isplaćivao primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od

5.108,84 kn, iako je bio u obvezi obračunavati plaću po osnovici od 5.415,37 kn,
stoga je isti u obvezi naknaditi tužiteljici potraživanje s osnova razlike bruto plaće.

14. Slijedom prednjeg, ukazuje se osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom
razlike plaće u utuženom razdoblju (od prosinca 2015. do ožujka 2016.). Kako
između parbenih stranaka nije prijeporna visina tužbenog zahtjeva, jer je tužiteljica
isti postavila sukladno izračunu tuženika, to je valjalo tužbeni zahtjev za isplatom
iznosa od 420,94 eura prihvatiti u cijelosti.

14.1. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje teku
od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi
iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,
41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) dalje: ZOO), izuzev
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto
plaći. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na
dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o
porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12,
144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o
porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09,
123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na
zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne
podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po
sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na
dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak
dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na
dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači
da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza



6 Pr-662/2021-9

porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, kako je to
pravilno i tužiteljica zatražila, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

16. Nadalje, tuženik je u podnesku od 13. veljače 2024. istakao kako se protivi
djelomičnom povlačenju tužbe koje je tužiteljica izvršila podneskom od 6. veljače

2024., te da tuženik ne daje suglasnost na djelomično povlačenje tužbe.

17. U smislu odredbi čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine
broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) određeno je da se tužba
može povući i nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, ali samo ako
tuženik na to pristane.

18. Odredbom čl. 186.b. st. 3. Zakona o parničnom postupku propisano je da u
sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do
podataka koje mu tuženik ne želi dati, premda njima raspolaže, a koje mu je prema
sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati, odnosno koji se mogu smatrati
zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti
od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će
visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne
podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o
podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavak 4. propisuje da u slučajevima iz st. 2. i

3. ovog članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to
sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

19. Odredbom čl. 325.a. st. 1. ZPP-a propisano je da u povodu tužbi iz čl. 186.b. st.

1. i 2. ZPP-a sud će rješenjem prihvatiti zahtjev za polaganje računa,
podnošenja pregleda imovine i obveza ili davanje podataka ako utvrdi da je osnovan.
Protiv toga rješenja tuženik može izjaviti žalbu u roku od 8 dana koja ne odgađa
ovrhu. Prema st. 2. ako utvrdi da zahtjevi iz st. 1. ovoga članka nisu osnovani sud će
donijeti rješenje iz čl. 186. b. st. 4. ZPP-a.

20. U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu
razlike plaće na ime manje obračunate osnovice za razdoblje od prosinca 2015. do
siječnja 2017., s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi platne liste,
raspored i evidenciju radnog vremena, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima
za izračun tražbine.

21. Dakle, tužiteljica u tužbi nije postavila određeni tužbeni zahtjev koji može
poslužiti kao ovršna isprava, već je sukladno izračunu tuženika (kojeg je isti dostavio
u spis uz podnesak od 29. siječnja 2024.), podneskom od 6. veljače 2024. uredila
tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu iznosa od 420,94 eura za
razdoblje od prosinca 2015. do ožujka 2016.

22. Za istaknuti je kako tuženik tijekom postupka nije prigovarao da se ne radi
o stupnjevitoj tužbi niti je prigovarao da tužiteljica u tužbi nije označila vrijednost
predmeta spora, a sukladno odredbi čl. 186.b stavak 5. ZPP-a tužiteljica je već
u tužbi bila u obvezi označiti vrijednost predmeta spora, te ponovno prilikom
postavljanja uređenog tužbenog zahtjeva.



7 Pr-662/2021-9

23. Kako je tužiteljica prije zaključenja raspravljanja uredila tužbeni zahtjev na
novčanu svotu, imajući u vidu odredbu članka 40. stavka 4. i 5 ZPP-a, ima se
smatrati da je od početka vrijednost predmeta spora ona koja je navedena u
uređenom tužbenom zahtjevu i koja je tužiteljici dosuđena u cijelosti.

24. Naime, tužiteljica je podnijela tužbu iz odredbe čl. 186.b. st. 3. ZPP-a, jer kako
proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužiteljica nije raspolagala potrebnom
knjigovodstvenom dokumentacijom (rasporedima rada, evidencijom rada, platnim
listama za utuženo razdoblje) za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom
razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac tužiteljice.

24.1. Podneskom od 6. veljače 2024. tužiteljica je (a prije zaključenja prethodnog
postupka) prvi put postavila određeni tužbeni zahtjev i to odmah nakon što je tuženik
dostavio u spis izračun visine tužbenog zahtjeva.

24.2. Dakle, podneskom od 6. veljače 2024. kojim je tužiteljica postavila određeni
tužbeni zahtjev, tužiteljica nije djelomično povukla tužbu (kako to tvrdi tuženik), bez
obzira na činjenicu što je u tužbi potraživala isplatu razlike plaće za razdoblje od
prosinca 2015. do siječnja 2017., a podneskom od 6. veljače 2024., sve prema
izračunu tuženika, za razdoblje od prosinca 2015. do ožujka 2016., stoga se ni
tuženik ne može protiviti navodnom djelomičnom povlačenju tužbe, kojeg povlačenja
nije ni bilo.

25. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., te čl. 155.
Zakona o parničnom postupku pa je tužiteljici koja je u cijelosti uspjela u sporu
dosuđen trošak, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i
138/23; dalje Tarifa) te popisu troška: za sastav tužbe 50 bodova, za sastav
podneska od 6. veljače 2024. 12,5 bodova, za pristup na ročište od 25. 1. 2023. i 7.

3. 2024. po 50 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 25 bodova, što
pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 375,00 eura, na ime PDV-a iznos
od 93,75 eura, ukupno iznos od 468,75 eura, dok se za više zatraženo, za iznos od
93,75 eura, tužiteljica odbija. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne
kamate počevši od dana 8. travnja 2024., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u
točki II izreke presude.

U Splitu 8. travnja 2024.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.



8 Pr-662/2021-9

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15
dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužiteljice
- tuženiku

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu