1

Poslovni broj: Gž-eu-2/2023-2

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-eu-2/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu Renati Košir Skračić, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz Slovačke, C. G., OIB …, protiv tuženika C. a., h. z. t. d.d., B., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 27 P-eu-7/2022-4 od 1. kolovoza 2023., 8. travnja 2024.

 

p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika C. a., h. z. t. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 27 P-eu-7/2022-4 od 1. kolovoza 2023.

 

              II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika C. a., h. z. t. d.d. za nadoknadom troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda, odlučeno je:

 

              „Nalaže se tuženiku C. a., h. z. t. d.d., B., OIB; …, platiti tužitelju V. M. iz Slovačke, C. G., OIB; …iznos od 250,00 eura u roku od 15 dana.“

 

              2. Protiv navedene presude pravovremeno je podnio žalbu tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz nadoknadu tuženiku parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja, a podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, uz nadoknadu troška žalbenog postupka u odnosu na pristojbu na žalbu.

 

              3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 365. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22., 155/23., dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, a u vezi sa člankom 467. stavak 1. ZPP, na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti je materijalno pravo pogrešno primijenio.

 

              6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocijenio izvedene dokaze, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze, za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice.

 

              7. Nije sporno da je tužitelj od tuženika kao zračnog prijevoznika kupio povratnu kartu B.-D. (oznaka narudžbe QO6KM4) za datume 22. lipnja 2022. B.-D. te 24. lipnja 2022. D.-B. te da nije izvršena usluga povratnog leta dana 24. lipnja 2022., već idući dan.

 

              8. Prvostupanjskom presudom je utvrđeno:

 

              - da je tužitelj kupio povratnu kartu B.-D. (oznaka narudžbe QO6KM4) za datume 22. lipnja 2022. B.-D. te 24. lipnja 2022. D.-B.. Prije povratnog leta 24. lipnja 2022. u zračnoj luci D. saznao je da je let otkazan i da će biti prebukiran za drugi dan, a što se i dogodilo,

              - da je tužitelj 24. lipnja 2022. trebao putovati na letu tuženika OU 655 na relaciji D. – Z. te letom tuženika OU 5510 na relaciji Z. – B. te je na konačno odredište trebao stići u 19:40 sati,

              - da  je tužitelju bio uskraćen ukrcaj na let OU 655 te da je isti preusmjeren na drugi direktni let A. A. O. iz D. za B., a kako bi pretrpljena neugodnost zbog uskraćenog ukrcaja bila svedena na minimum,

              - da je 24. lipnja 2022. na letu predmetnog zrakoplova na ranijoj rotaciji pozlilo članici kabinskog osoblja gospođi K. Ž., koju je odmah po slijetanju zrakoplova pregledala hitna pomoć te je ista odvezena u ambulantu. Nakon 20 minuta i nakon završenog pregleda javljeno je da ista nije sposobna odraditi let,

              - da je Uredbom Komisije (EU) br. 965/2012 od 5. listopada 2012. o utvrđivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u vezi s letačkim operacijama u skladu s Uredbom (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća u dijelu označenom oznakom ORO.CC.100 propisan je broj i sastav kabinske posade,

              - da se u konkretnom slučaju radilo o zrakoplovu tipa A-319 za koji je propisan minimalan broj od 3 člana kabinske posade, a navedenom Uredbom Komisije (EU) br. 965/2012 od 5. listopada 2012. iznimno se za konkretni tip zrakoplova broj članova kabinske posade može smanjiti na 2, ali pod uvjetom da je smanjen i broj putnika i to na 100 putnika za navedeni tip zrakoplova,

              - da je sukladno tome, a kako jedna od članica kabinskog osoblja nije bila sposobna iz zdravstvenih razloga nastaviti let, maksimalan broj putnika u tom slučaju može biti 100, a na predmetnom letu se nalazilo 113 putnika koji su napravili check-in. Budući da je bilo evidentno da neki od putnika, zbog proteka vremena (dok se čekala hitna pomoć i da se napravi pregled i utvrdi hoće li predmetna članica kabinskog osoblja biti u zdravstvenom stanju prikladnom za nastaviti let) gube konekciju u Zagrebu na svoje daljnje letove za konačne destinacije, odlučeno je da se tim putnicima uskrati ukrcaj jer veći broj od 100 putnika nije smio biti primljen na let. Stoga je u skladu sa sigurnosnim pravilima koja su unaprijed uspostavljena, višku putnika morao biti uskraćen ukrcaj,

              - da je prvostupanjski sud u postupanju primijenio odredbe Uredbe (EZ) broj 261/2004, koja se primjenjuje na putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice na koju se Ugovor primjenjuje, a što je ovdje slučaj,

              - da je primjenom odredbi članaka 3., 6., 7., 8. i 9. Uredbe (EZ) broj 261/2004 prvostupanjski sud zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

 

              9. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, pa je stoga sukladno članku 5. stavku 1. Uredbe (EZ) broj 861/2007 Europskog parlamenta i Vijeća o uvođenju europskog postupka za sporove male vrijednosti, prvostupanjski sud ocijenio da neće provesti glavnu raspravu, s obzirom na priložene pisane dokaze, dok nisu predloženi dokazi koji bi zahtijevali provođene rasprave, a bitne činjenice među strankama nisu niti sporne.

 

              10. Prvostupanjski sud se u pobijanoj odluci pravilno poziva na odredbe Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, (dalje: Uredba (EZ) br. 261/2004).

 

              11. Neosnovan je prigovor tuženika kojim smatra da nije odgovoran za štetu tužitelju jer prema odredbi članka 4. Uredbe (EZ) broj 261/2004 navedena situacija ne ulazi u doseg predmetnog članka. 

 

              12. Prvostupanjski sud se u pobijanoj odluci pravilno poziva na odredbu članka 3. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) broj 261/2004 koja se primjenjuje na putnike koji putuju iz zračne luke smještene na državnom području države članice na koju se Uredba primjenjuje, a što je ovdje slučaj.

 

              13. Temeljem odredbe članka 3. stavak 2. točka (b) Uredbe (EZ) broj 261/2004, ova se Uredba primjenjuje na putnike koji budu premješteni od strane zračnog prijevoznika ili tour operatera s leta za koji su imali rezervacije na drugi let, bez obzira na razlog.

 

              14. Upravo suprotno žalbenom prigovoru tuženika da se u ovoj situaciji ne može primijeniti odredba članka 3. stavka 2. točka (b) Uredbe (EZ) broj 261/2004 te da navedena situacija ne spada pod doseg odredbe članka 4. Uredbe (EZ) broj 261/2004  i da stoga tužitelj nema pravo na naknadu štete od tuženika jer da tuženik nije bio dužan pozivati dobrovoljce, već da se radi o uskrati ukrcaja radi sigurnosnih razloga, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je člankom 8. stavak 3. Uredbe (EZ) broj 261/2004 propisano da ako je ukrcaj putnicima uskraćen protiv njihove volje, stvarni zračni prijevoznik im je dužan odmah nadoknaditi štetu u skladu sa člankom 7. Uredbe (EZ) broj 261/2004 i pružiti im pomoć u skladu sa člancima 8. i 9. Uredbe (EZ) broj 261/2004.

 

              15. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kada smatra da se u ovoj situaciji ne radi o uskraćivanju ukrcaja zbog sigurnosti, kako to navodi tuženik i to iz razloga što je za, po navodu tuženika, to omogućeno 100 putnika, ali ne i tužitelju, odnosno ostalih 13 putnika. Tuženik nije dokazao da tužitelj ne bi iz Zagreba mogao stići na predviđeni let za Beč, odnosno sve i u slučaju kašnjenja na taj let, mogao uzeti neki drugi let za predviđeni dan (24. lipnja 2022.), pa prvostupanjski sud pravilno zaključuje da tuženik nije dokazao zašto bi upravo kod tužitelja došlo do problema sigurnosne naravi, kada je usluga prijevoza za taj dan omogućena ostalim putnicima.

 

              16. Za potvrdu pravilnosti ovakvog stava prvostupanjski sud se pravilno poziva na praksu Suda Europske unije u odluci broj C-321/11 od 4. listopada 2012. temeljem koje Sud Europske unije smatra da članak 2. točka (j) Uredbe (EZ) broj 261/2004, u vezi sa člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) broj 261/2004 se mora tumačiti na način da pojam „uskraćenog ukrcaja” uključuje situaciju u kojoj zračni prijevoznik, u okviru jednog ugovora o prijevozu koji pokriva nekoliko rezervacija za zračne letove koji izravno slijede jedan za drugim i za koje check-in se provodi istovremeno, određenim putnicima kojima je uskraćen ukrcaj jer prvi let pokriven njihovom rezervacijom ima kašnjenje koje se može pripisati tom prijevozniku i taj je prijevoznik pogrešno predvidio da ti putnici neće stići na vrijeme za ukrcaj na drugi let.

 

              17. Također je pravilan stav prvostupanjskog suda kada smatra kako ovo nije situacija na koju bi se mogla primijeniti odredba o isključenju odgovornosti zbog razloga sigurnosti, a imajući u vidu stroge i logične propise u civilnoj zrakoplovnoj industriji. Naime, u ovakvoj situaciji prvostupanjski sud pravilno zaključuje sud da je tuženik trebao predvidjeti ovakve situacije (bolest člana posade) te predvidjeti mogućnost eventualne zamjene istoga.

 

              18. Tuženik u žalbi gubi iz vida smisao Uredbe (EZ) broj 261/2004 koji se sastoji u tome da se olakšaju problemi i neugodnosti putnika prilikom njihovih putovanja, pa je stoga pravilan i zakonit te u duhu navedene Uredbe, zaključak prvostupanjskog suda, da se situacija opisana od strane tuženika, mogla spriječiti.

 

              19. Nadalje, nema dokaza da je tuženik kao stvarni zračni prijevoznik ispunio obvezu obavješćivanja putnika o njihovim pravima sukladno članka 14. Uredbe (EZ) broj 261/2004. Naime, temeljem odredbe članka 14. Uredbe u skladu s Montrealskom konvencijom, obveze stvarnih zračnih prijevoznika trebale bi biti ograničene ili u potpunosti isključene, u slučajevima kada je događaj uzrokovan izvanrednim okolnostima koje se nisu mogle izbjeći niti poduzimanjem svih odgovarajućih mjera. Takve se okolnosti mogu posebno pojaviti u slučajevima političke nestabilnosti, meteoroloških uvjeta koji onemogućuju izvođenje predmetnog leta, sigurnosnih rizika, neočekivanih nedostataka po pitanju sigurnosti leta i štrajkova koji utječu na operacije stvarnih zračnih prijevoznika, a što u ovoj konkretnoj situaciji nije slučaj.

 

              20. Pozivajući se pravilno na odredbu članka 7. stavak 1. iste Uredbe (EZ) broj 261/2004, putnici ostvaruju pravo na odštetu od 250,00 EUR za sve letove dužine 1500 km ili kraće, pa kako je nedvojbeno da je udaljenost leta između D. i Z. (a i D. i B.) unutar navedenih 1500 km, to je stoga pravilan i zakonit zaključak prvostupanjskog suda kada usvaja tužbeni zahtjev tužitelja, a čime ga žalbeni navodi ničim nisu doveli u sumnju.

              21. Kako niti jedan od žalbenih prigovora nije odlučan za pravilnost i zakonitost pobijane presude, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

              22. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, valjalo ga je odbiti sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbenog postupka (sudska pristojba na žalbu) i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke, a sukladno odredbi članka 154. stavak 1 ZPP, u vezi s odredbom članka 166. stavak 1. ZPP.

 

U Sisku 8. travnja 2024.

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                              Renata Košir Skračić,v.r.