Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
Gundulićeva 27
S p l i t
Pr-1796/2020-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu u pravnoj stvari tužitelja M. M., O., …, OIB:
…, kojeg zastupa punomoćnica T. B., odvjetnica u S. protiv
tuženika S. z. g. p. d.o.o., Z., …, OIB:
…, kojeg zastupa prokurista D. M., radi naknade štete,
nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 19. veljače 2024. u
nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dne 8. travnja
2024.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 6.008,82 eura s pripadajućim
zakonskim zateznim kamatama, a koje teku na iznos od 5.929,19 eura od dana 18.
studenoga 2020. pa do isplate, a na iznos od 79,63 eura od 8. travnja 2024. pa do
isplate, po stopi koja se do 31. 12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem
prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine
dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. pa do isplate po
stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je
Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se za više
zatraženo, za iznos od 2.054,09 eura, kao i za više zatražene kamate na iznos od
79,63 eura koje teku od 18. studenoga 2020. do 7. travnja 2024., tužitelj odbija.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od
2.365,37 eura sa zakonskim zateznim kamatama, po stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka
primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije
prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od
dana 8. travnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok
se za više zatraženo, za iznos od 3.336,85 eura, tužitelj odbija.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 26. studenoga 2020. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi
naknade štete. U tužbi se navodi kako je dana 8. 3. 2016. tužitelj kao djelatnik
P. z. c. S. d.o.o. (sada S. d.o.o.) stradao na radu tijekom svog
redovnog radnog vremena, te je zadobio tjelesne ozljede na način da je po uputi
nadređenoga podizao željezne poklopce (koji su bili potrebni na drugom mjestu), a
koji posao nije posao za jednu osobu, dok je poslovođa V. D. upravljao
vozilom u koje su se ukrcavali ti poklopci, koji su teški i neprimjereni za samostalno
manevriranje istima, te se uslijed takvog podizanja tužitelj ozlijedio. Za štetu
odgovara poslodavac budući da je isti propustio osigurati tužitelju uvjete za siguran
rad, a što je bio dužan prema čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Tužitelj je u nezgodi zadobio
ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska
pomoć u K. b. c. S. i zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda
povrijeđeno mu je pravo osobnosti i to pravo na fizičko i duševno zdravlje, a imao i
troškove puta na liječničke preglede, jer je morao putovati iz O. u S. radi
liječenja i to 15 puta (O. - S. - O. 86 km povratno putovanje) pa potražuje zbog
povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu
60.000,00 kn, te za troškove putovanja 750,00 kn.
1.1.Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se naložiti
tuženiku platiti tužitelju iznos od 60.750,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim
kamatama koje teku od 18.11.2020. pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak
parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana
donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.
2. U odgovoru na tužbu od 10. veljače 2021. tuženik u cijelosti osporava osnovu i
visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, način nastanka štetnog događaja, postojanje
protupravnosti, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i bilo kakve
možebitne djelatnosti tuženika, kao i bilo kakvu odgovornost za nastanak štetnog
događaja, već je šteta uzrokovana isključivo krivnjom tužitelja na način da je isti u
namjeri ukrcaja poklopca šahta u građevinsko vozilo isti podigao, čime je nastalo
otvoreno okno šahta (slivnik) kojom prilikom je tužitelj zakoračio i desnom nogom
upao u otvor šahta te zadobio opisane ozljede. Tuženik je tužitelja osposobio za rad
na siguran način tako da svi radnici na gradilištu su upoznati s činjenicama i
okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika te je
osposobljen za primjenu mjera zaštite na radu koje je dužan primjenjivati tijekom
rada. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.
Tuženik je istakao i prigovor zastare na cjelokupno potraživanje tužitelja.
3. Podneskom od 19. siječnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da
potražuje od tuženika na ime neimovinske i imovinske štete isplatu iznosa od
8.062,91 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 18.11.2020. pa do
isplate, te troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do
isplate.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom Ugovora o radu od 1. srpnja
2004.; obavijesti o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca od 1. listopada
2019.; rješenja HZZO-a od 12. siječnja 2018.; uputnice liječničkom povjerenstvu od
4. prosinca 2017.; nalaza liječničkog povjerenstva od 20. prosinca 2017.; medicinske
dokumentacije za tužitelja, ispisa udaljenosti s V. M., cjenika karte S.-S.,
odštetnog zahtjeva od 17. studenoga 2020.; izvatka iz sudskog registra za tuženika;
kartona pacijenta; prijave o ozljedi na radu; uvjerenja o osposobljenosti za rad od 15.
prosinca 1990.; svjedodžbi o osposobljenosti za rad na siguran način od 22. ožujka
2003. i 23. prosinca 2003.; uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 8.
veljače 2016. i 10. siječnja 2020.; dopisa D. z. s. i n. o. L. od
17. veljače 2021.; medicinskim vještačenjem po vještaku spec. ortopedu dr. I.
R., spec. psihijatru dr. Č. L.; dopunskim vještačenjem po vještaku dr.
Č. L., spec. psihijatar; vještačenjem po vještaku specijalisti za zaštitu na
radu i zaštitu okoliša dipl. ing. A. M.; saslušanjem svjedoka I. G., te
saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, dok je tuženik odustao od prijedloga za
izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka V. D. pa je na temelju
savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju
rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih
razloga.
5. Neprijeporno je između parbenih stranaka:
- da je tužitelj radnik tuženika temeljem ugovora o radu od 20. listopada 1981.
na radnom mjestu rukovatelj građevinskim strojevima,
- da je dana 8. ožujka 2016. za vrijeme radnog vremena i prilikom obavljanja
radnih zadataka zadobio ozljedu na radu,
- da se tužitelj dana 17. studenoga 2020. obratio tuženiku zahtjevom za
naknadom štete, na koji tuženik nije odgovorio,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured
Split Klasa: UP/I-502-03/17-01/141, Urbroj: 338-17-81-18-4 od 12. siječnja
2018. osiguraniku-ovdje tužitelju dijagnoza kontraktura zgloba koljena, šifre
prema MKB-10: (M24.5) priznata posljedicom ozljede na radu od 8. 3. 2016.
6. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
7. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete nastale mu u štetnom događaju od 8. ožujka 2016.
9. Članak 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, dalje u tekstu: ZR)
govori o odgovornosti poslodavca za štetu uzorkovanu radniku i to na način da ako
radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi
štetu po općim propisima obveznog prava.
10. Prema članku 3. stavak 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“
broje: 71/14, 118/14, 154/14, dalje u tekstu: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika
nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu
može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu
obavlja rad.
10.1. Nadalje, ZZR propisuje u članku 25. stavak 1. da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili
bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Načelo objektivne
odgovornosti poslodavca za štetu radniku sadržano je i u Direktivi 89/391/EEZ koje je
sastavni dio ZZR.
10.2. U članku 25. stavak 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili
se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno
namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije
mogao utjecati.
11. Na okolnost nastanka predmetne nezgode u postupku je saslušan svjedok I. G., te tužitelj kao parnična stranka.
12. Saslušani svjedok I. G. u svom iskazu navodi kako kod tuženika radi 10
godina i to kao poslovođa na gradilištu brze kaštelanske ceste. U vrijeme ozljeđivanja
tužitelja radila se dionica K. G. – K. S.. O tužiteljevoj ozljedi nema
neposrednih saznanja, već samo po priči i to da se M. posklizao i upao u šahtu
kojom prigodom je ozlijedio nogu.
13. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi kako je kod tuženika, odnosno
njegovoga prednika (P. z. c. S.) počeo raditi 20.10.1981. na
poslovima rukovatelja građevinskim strojevima. Do ozljede iz 2016. nije imao niti
jednu radnu ozljedu. Tog dana zajedno s njim kao poslovođa radio je V.
D. i on mu je izdao nalog da ukrca metalne limove (dimenzije 75x75 cm i težine
od 10-15 kg), koji su bili stavljeni na betonski okvir i služili su kao zaštita prilikom
tamponiranja ceste. Uobičajeno je bilo da poslove ukrcavanja limova obavljaju dva
radnika i to na način da limove s razine ceste ukrcaju u korpu kamiona tj. manjeg
kamiona s manjom košarom, tj. mjestom za spremanje tih limova. Poslovođa
V. D. vozio je kamion i kretao se tom cestom s njegove lijeve strane, a
on je imao zadatak te limove s nivoa ceste staviti u košaru kamiona, a nakon što bi
uzeo taj lim otvor šahte (radilo se o vodovodnim šahtama) bi ostao nezaštićen, tj
otvoren. Kada je posljednji lim prije ozljeđivanja uzeo s nivoa ceste radio je na već
ranije uobičajeni način s time da mu se desna noga nalazila udaljena od otvora
šahte, a u momentu kada je "htio nabaciti" lim u koš kamiona koji je već bio dosta
popunjen s ranije stavljenim limovima, desna noga mu je proklizala te je upao tom
desnom nogom cijelom visinom u tu šahtu. Tijelom se bacio u desno, a taj lim nije
uspio nabaciti u kamion već je isti pao između njega i kamiona, te je lijevom nogom
udario u betonski rub šahte i to u koljeno i tom prilikom ozlijedio.
14. Prema vještačenju vještaka zaštite na radu i zaštite okoliša A. M.,
univ.spec.oecoing. dipl.ing.sig. i ing. zaštite na radu od 8. 4. 2022., proizlaze
utvrđeni propusti poslodavca-tuženika u primjeni posebnih pravila zaštite na radu, s
rizicima za sigurnost i zdravlje radnika. Propusti u primjerni posebnih pravila zaštite
na radu odnose se isključivo na radnike, te na način obavljanja poslova i radnih
postupaka koji obavljaju po nalogu poslodavca ili njegova ovlaštenika. Propusti u
primijeni posebnih pravila zaštite su: ozlijeđeni nije bio osposobljen za rad na siguran
način za ručni utovar tereta u teretna motorna vozila sukladno članku 27. Zakona o
zaštiti na radu (NN br. 71/14 i 118/14. te članku 6. Pravilnika o zaštiti na radu pri
ručnom prenošenju tereta (NN br. 42/05) kojim je propisano "Poslodavac mora
radnika upoznati sa značajkama tereta i o drugim čimbenicima koji utječu na
sigurnost za rad, te ih osposobiti za takav način rada pri ručnom prenošenju tereta".
Također obveza osposobljavanja radnika za rad na siguran način propisana je
odredbom članka 106. i 107. Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta
(NN br 49/86) s obvezom upoznavanja opsega opasnosti, načina rada, opasnostima i
mjerama zaštite; kod ozlijeđenog prethodno nisu utvrđene zdravstvene sposobnosti
s mogućnošću obavljanja prijenosa, utovara i istovara tereta, koji poslovi zahtijevaju
teža fizička naprezanja, prema članku 3. točka 16. Pravilnika o poslovima s posebnim
uvjetima rada (NN br. 5/84) a u skladu s odredbom čl. 36. Zakona o zaštiti na radu
(NN br. 71/14 i 118/14); poslodavac, odnosno njegov ovlaštenik o navedenoj ozljedi
na radu nisu obavijestili nadležnu inspekciju rada za zaštitu na radu, sukladno obvezi
propisanoj člankom 65. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14 i 118/14). Sukladno
članku 28. i 36. Zakona o zaštiti na radu (NN br. 71/14 i 118/14), ozlijeđenom
M. M. nije se smjelo dozvoliti obavljanje poslova prijenosa, utovara i
istovara tereta. Zaključak je vještaka kako je uzrok ozljeđivanja M. M. od
8. ožujka 2016. bilo neprimjenjivanje posebnih pravila iz područja zaštite na radu od
strane poslodavca, pobliže opisano u stavkama VIII - Propusti u primjeni pravila
zaštite na radu i stavci IX Opis propusta u primjeni mjera zaštite na radu ovog
izvješća.
14.1. Na vještačenje vještaka M. tuženik je imao primjedbe u smislu da je
vještačenje temeljeno isključivo na iskazu tužitelja, te da se vještak nije obratio
tuženiku za dostavom bilo kakve dokumentacije prije izrade vještačenja pa traži da
se vještak dopunski sasluša, no kako se vještak M. oglušio o pozive suda i nije
se očitovao na primjedbe tuženika, to je tuženik u podnesku od 24. svibnja 2023.
odustao od prijedloga da se vještak pozove na dopunu vještačenja, odnosno na
očitovanje na prigovore tuženika, već je tražio zaključenje raspravljanja.
15. Naime, poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom
po pravilima objektivne odgovornosti, a pri čemu je teret dokaza ispunjenja
pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju članka 25. stavak
2. ZZR na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za
štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili
krajnjom nepažnjom radnika.
15.1. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik
svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik
želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi
ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i
kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao
utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
16. Da bi postojala odgovornost potrebno je da postoji štetni događaj, štetna
posljedica i uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice. U skladu s tim
ovaj sud smatra da je tužitelj prilaganjem prednjih dokaza (prilaganjem materijalne
dokumentacije, iskazom svjedoka te vlastitim iskazom) u cijelosti dokazao da je
predmetna ozljeda nastala na radu i to upravo na mjestu i na način opisan u tužbi.
16.1. Tužitelju se nezgoda dogodila za vrijeme obavljanja radnih zadataka i na
radnom mjestu na način kako je to sam tužitelj iskazao i to da je ukrcavao limove u
košaru kamiona, koji kamion se kretao s njegove lijeve strane, zaustavio bi se kod
svake šahte gdje bih trebao pokupiti lim i staviti u košaru kamiona, a do nezgode je
došlo kada je već u košaru kamiona stavio 5 ili 7 limova, koji su inače nezgrapni za
podizanje jednom čovjeku s obzirom na njihove dimenzije, a kada je posljednji lim
prije ozljeđivanja uzeo s nivoa ceste, desna noga mu se nalazila udaljena od otvora
šahte, a kada je htio nabaciti lim u koš kamiona desna noga mu je proklizala te je
upao s tom desnom nogom, cijelom visinom, u šahtu (radilo se o vodovodnim
šahtama) dok je lijevom nogom i to koljenom udario u betonski rub šahte i tom
prilikom se ozlijedio. Iskazu tužitelja sud nije imao razloga ne povjerovati, bez obzira
na činjenicu da tužiteljevo proklizavanje i pad u šahtu nitko nije vidio.
16.2. U postupku je nesumnjivo utvrđeno, a posebice na temelju vještačenja vještaka
A. M. da je tuženik prije pristupanja radnom zadatku od strane tužitelja
trebao osposobiti radnika za rad na siguran način za ručni ukrcaj tereta u teretna
motorna vozila, utvrditi zdravstvene sposobnosti radnika s mogućnošću obavljanja
prijenosa, ukrcaja i iskrcaja tereta koji poslovi zahtijevaju teža fizička naprezanja.
Tuženik je dužan osigurati izvođenje procesa rada u skladu s pravilima zaštite na
radu tako da se poslovi obavljaju na način kojim se osigurava siguran rad radnika, a
to nije osigurano u danim okolnostima. Tuženik nije poduzeo zakonom propisane
mjere za siguran rad, nije se pridržavao propisa i pravila zaštite na radu, to onda
postoji njegova odgovornost za štetu. Osim toga, za istaknuti je kako je tuženik
propustio obavijesti i inspekciju rada zbog čega nije obavljen ni očevid pa je time
onemogućeno utvrđenje odlučnih činjenica koje je tuženik dužan dokazati, a iz kojih
bi nesumnjivo proizlazilo da je osigurao obavljanje poslova na siguran način.
16.3. Tuženikove tvrdnje da na njegovoj strani nema propusta koji bi se mogli
uzročno-posljedično povezati sa štetnim događajem, već je do nezgode došlo
isključivom krivnjom tužitelja, po ocjeni ovog suda ne isključuje tuženikovu
odgovornost kao poslodavca. Također, tvrdnje tuženika kako je tužitelj obavljao
poslove svog radnog mjesta, jer je ukrcaj materijala u opisu poslova za radno mjesto
rukovatelja građevinskim strojevima, da je imao važeću svjedodžbu o osposobljenosti
za rad na siguran način i da je imao valjano uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti i
da je koristio svu propisanu zaštitnu opremu koju mu je osigurao tuženik pa da je
isključivi uzrok pada radnika u šahtu nepažnja na koju tuženik nije mogao utjecati
ovaj sud smatra neutemeljenim, jer je tužitelj poslove svog radnog mjesta kritične
prigode obavljao na uobičajeni način, po nalogu poslodavca, ali bez nadzora
neposredno nadređenog i izričitog naloga o načinu obavljanja istog, a niti se tuženik
pridržavao posebnih pravila zaštite na radu prilikom obavljanja ručnog ukrcaja tereta
u kamion, a do nezgode na navedenom radnom mjestu došlo je kada je tužitelj
prilikom ukrcaja limova u košaru kamiona prokliznuo i upao desnom nogom u šahtu,
a lijevom nogom, i to koljenom udario u betonski rub šahte pri čemu je ozlijedio tu
nogu.
16.4. Tuženik je u spis priložio uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti radnika-tužitelja
od 15. prosinca 1990., te od 8. veljače 2016. i 10. siječnja 2022., kao i svjedodžbe o
osposobljenosti za rad na siguran način od 22. ožujka 2002. za građevinski radnik-
građevinski radnik asfalter-rukovatelj finišerom i od 15. prosinca 2003. za rukovatelj
građevinskim strojem, kojima dokazuje da je tužitelj osposobljen za rad na siguran
način, odnosno za poslove rukovatelja građevinskim strojem, te je imao pripadajuće
zdravstveno uvjerenje, međutim, sama činjenica da je tužitelj osposobljen za rad na
siguran način, ne oslobađa tuženika od odgovornosti. I iz vještačenja vještaka
M. nesumnjivo proizlaze propusti tuženika koji nije uputio i osposobio radnike,
u ovom slučaju tužitelja, za rad na siguran, te su njegovi propusti u primjeni
posebnih pravila zaštite na radu.
16.5. Tuženik se ne može ekskulpirati svoje inače objektivne odgovornosti, pozivajući
se isključivo na propuste tužitelja, međutim, ovaj sud smatra da u danoj situaciji
postoje razlozi za djelomično oslobađanje tuženika od odgovornosti za štetu, a to
zato jer je tužitelj nesmotreno, ne upotrebljavajući dovoljan stupanj pažnje, kao
odrasla osoba, pri ispunjavanju svog radnog zadatka, ukrcavao limove u košaru
kamiona pored otvorene šahte, čime je djelomično skrivio štetu. Naime, radnik
tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno
postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, obavljati
poslove u skladu sa svojim znanjem, vještinama i osposobljenošću za rad, a što je
tužitelj propustio pa je isti doprinio nastanku štete jer nije postupao s pažnjom
prosječnog čovjeka, koji ima dugogodišnje radno iskustvo, prilikom ukrcavanja
limova u košaru kamion, a posebice jer je znao za otvorene šahte pa je s oprezom
trebao postupati (tužitelj je iskazao da nakon što bi uzeo lim s nivoa ceste, otvor
šahte bi ostao nezaštićen, tj. otvoren). I iz vještačenja vještaka M. nesumnjivo
proizlazi da su propusti i na strani tužitelja koji radne zadatke nije obavljao s dužnom
pažnjom, u skladu sa svojim znanjem i vještinama koje je stekao prilikom
osposobljavanja za rad na siguran način. Ovakvim postupanjem, po ocjeni ovog
suda, tužitelj je nedvojbeno doprinio nastanku ove nezgode, pri čemu njegov
doprinos sud cijeni u omjeru od 20%.
16.6. Dakle, tužitelj je, ne obrativši dužnu pažnju prilikom obavljanja radne operacije
ukrcaja limova u košaru kamion, potpuno nesmotreno, a kako proizlazi i iz
vještačenja vještaka M., obavljao posao ukrcaja limova u košaru kamion, a bio
je svjestan otvorene šahte i da mora s dužnom pažnjom ukrcavati limove da ne bi
upao u šahtu, a što je propustio pa je time doprinio nastanku štete, jer je kao odrasla
osoba i kao dugogodišnji radnik, koji je imao na sebi propisana zaštitna sredstva,
prilikom obavljanja radnog zadatka znajući za otvorenu šahtu bio dužan kretati se na
siguran način pri ukrcaju limova u košaru kamion. I sam tužitelj je iskazao kako je bio
svjestan činjenice da se nalazi otvorena šahta, jer je podizao limove i ubacivao ih u
košaru kamiona, ali limove koje je već ranije skupio i ostavio u košaru kamiona nije
imao vremena složiti jer bi se za tu radnju trebao dignuti u koš kamiona, a čekali su ih
greber i bager za nastavak rada tog dana. Tužitelj nije bio dovoljno oprezan pri
obavljanju radnog zadatka očito nastojeći što prije limove ukrcati u kamion pa je
proklizao i pao u otvorenu šahtu
17. Glede omjera tužiteljeve suodgovornosti nastanku štetnog događaja ovaj sud je
mišljenja, u okolnostima konkretnog slučaja, koje su mu nalagale povećani dodatni
oprez i pažnju pri obavljanju svoga posla, da je doprinio štetnom događaju od 20 %
naspram odgovornosti tuženika od 80 %.
18. Ostalo je za raspraviti visinu štete koju tužitelj trpi u svezi s predmetnom radnom nezgodom.
19. Prema odredbi čl. 19. toč. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj
35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) pod pravima osobnosti u smislu ovog
Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast,
dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
20. Zakon o obveznim odnosima u članku 1100. stavak 1. propisao je da u slučaju
povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja
opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske
štete, a i kad nje nema, a stavkom 2. istog članka određeno je da pri odlučivanju o
visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom
izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o
tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.
21. Saslušani sudski vještak dr. I. R., spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju
danom na ročištu od 16. studenoga 2021. navodi kako je tužitelj 8. 3. 2016. padom
na radnom mjestu zadobio ozljedu lijevog koljena te mu je na HKP dijagnosticirano
uganuće lijevog koljena i suspektna lezija medijalnog meniskusa, a nakon
provedenih kontrola i fizikalne terapije, dana 16. 2. 2017. vrši se apostrofija tijekom
koje se napravi klaveta koljena i razgibavanje. Odlazi na fizikalnu terapiju
stacionarno, a nakon toga radi i daljnju fizikalnu terapiju. Kao posljedica udesa može
se smatrati ograničena pokretljivost lijevog koljena lakšeg do srednjeg stupnja, a što
cijeni umanjenje životne aktivnosti na 10%. Imajući u vidu i operacijski zahvat, jake
bolove cijeni 2 dana, mjesec dana srednjeg intenziteta, te 2 mjeseca slabog
intenziteta. Tuđu njegu i pomoć u oblačenju i obavljanju osobne higijene cijeni 2,
odnosno 3 tjedna po 1 sat dnevno. Za pretpostaviti je da pri većim naporima, hodanju
stajanju dolazi do oticanja koljena i pri dužem hodanju laganog šepanja te bih tako
cijenio naruženost lakog stupnja, koja je uočljiva u ljetnim mjesecima, dakle
ponekad. Kod tužitelja prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji zdravstveno
stanje koljena pri pregledu 10. 8. 2020. od strane ortopeda je stabilizirano.
22. Sudski vještak dr. Č. L. u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od
14. 4. 2022. navodi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio "primarni strah"
jakog intenziteta u trajanju 2-3 minute, nastavio se strah sekundarni i dalje jakog
intenziteta koji je mogao potrajati 4 dana, a 2 dana je održavan i trpljenjem boli jakog
intenziteta i 2 dana zbog operativnog zahvata. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je
mogao trpjeti 5 tjedana, a blagog intenziteta do 3 mjeseca. Prema nalazu ortopeda i
ograničene pokretljivosti lijevog koljena tužitelj će cijeli život ulagati dodatne napore u
svakodnevnom životu što dovodi do trajne povrede duševnog integriteta ovo
procjenjujem da je lakog stupnja do 10%. Izraženi postotak se uklapa u postotak
trajne povrede prava osobnosti koju je iskazao vještak ortoped, a iznosi 10%.
22.1. S obzirom na primjedbe tuženika, u dopuni vještačenja od 27.10.2022. vještak
Č. L. u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja. Navodi kako je strah i
tjelesna bol najneprijatniji čovjekov događaj, a strah se dijeli na strah jakog, srednjeg
i slabog intenziteta pa je tako procjenjivao pri davanju svog nalaza i mišljenja, a što
se tiče trajne povrede duševnog integriteta, što je procijenio 10 %, ona je izazvana
činjenicom da će tužitelj cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom
funkcioniranju koljena kako je to opisao vještak ortoped. Pri psihijatrijskom
vještačenju se uvijek dijelom temelji na vještačkom nalazu i mišljenju vještaka
somatske medicine pa njegova procjena od 10% uklapa se u procjenu vještaka spec.
ortopeda i ista se ne pribraja u njegovoj procjeni tjelesnog oštećenja.
23. Na provedena vještačenja punomoćnica tužitelja nije imala primjedbi, a u
konačnici nije imao primjedbi ni tuženik. S obzirom na to da se radi o stalnim
sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva,
te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.
24. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i
mišljenja vještaka liječnika, te jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, duševnih
bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, opseg smanjenja životne aktivnosti
(sveukupno 10 %), duševne boli zbog naruženosti, jačinu i trajanje pretrpljenog
straha, karakter, težinu i lokalitet ozljede, duljinu liječenja, potrebu mirovanja,
uzimanja analgetika, odlazaka na kontrole, provođenje fizikalne terapije, životnu dob i
zanimanje tužitelja u vrijeme ozljeđivanja, kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao
tijekom liječenja (hospitalizacija, operacija, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.),
tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede
prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u iznosu od
7.300,00 eura, no s obzirom na suodgovornost tužitelja od 20 % iznos od 5.840,00
eura.
25. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u
ukupnom iznosu od 111,49 eura i troškove putovanja radi liječenja u iznosu od 99,54
eura.
26. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja
zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih
troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.
27. Sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. I. R. tužitelju je bila
potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od 3 tjedna po 1 sat dnevno.
27.1. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako
ista novčani oblik imovinske štete, tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi
tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom
slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istom ta
pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njegove obitelji, jer tužitelj nije
sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi), pa stoga tužitelju pripada
naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala
usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha
naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti
bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i
pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva.
Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u G.
S. bila sposobna pružati takvu uslugu, a prema podacima D. z. s. i
n. o. „L.“ (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) bila u
visini od 5,21 eura/40,00 kuna, to je onda sud iste prihvatio, pa i bez obzira na
činjenicu da tužitelju kroz utuženo razdoblje ta ustanova nije pružala usluge tuđe
pomoći, ali bi ih zasigurno pružala da ih je tužitelj od nje zatražio.
27.2. Tužitelju, s obzirom na prednje, dosuđeno je na ime naknade tuđe njege i
pomoći zatraženi iznos od 111,49 eura (naime, tužitelju je tuđa njega i pomoć trebala
ukupno 21 dan po 1 sat dnevno = 21 sat x 40,00 kn cijena jednog sata tuđe njege i
pomoći pa tužitelja pripada 111,49 eura), ali uz suodgovornost od 20 % iznos od 89,19 eura.
28. Glede troškova putovanja radi liječenja ovaj sud smatra i taj zahtjev tužitelja
osnovanim. Naime, tužitelj je zbog ozljede imao troškove vezane za liječenje, radi
odlaska na kontrole, fizikalno liječenje i dr. pa ovaj sud, a po slobodnoj ocjeni u
smislu odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,
91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,
89/14, 70/19, dalje ZPP) smatra primjerenim konkretnom slučaju zatraženi iznos od
99,54 eura za troškove putovanja radi liječenja, umanjeno za 20 % suodgovornosti
iznos od 79,63 eura.
29. Tužitelju je, dakle, na ime neimovinske i imovinske štete dosuđen ukupan iznos
od 6.008,82 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 5.929,19 eura od
dana 18. studenoga 2020., kao dana podnošenja zahtjeva, a sukladno odredbi
članka 1103. ZOO-a (kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade
dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala
nakon toga, iako je za troškove tuđe njege i pomoći, jer se radi o novčanoj
materijalnoj šteti koja se dosuđuje prema cijenama u vrijeme kada je trošak učinjen,
tj. usluga pružena pa i u slučaju kada nije došlo do angažmana treće osobe, već su
tuđu njegu i pomoć tužitelju kao oštećenom pružali članovi njegovog domaćinstva,
imao pravo na kamate od dana kada je taj trošak učinjen, ali od tada nije zatražen),
pa do isplate, a na iznos od 79,63 eura od dana 8. travnja 2024., kao dana
presuđenja, pa do isplate, dok je za više zatraženo, za iznos od 2.054,09 eura, kao i
za više zatražene kamate na iznos od 79,63 eura, za razdoblje od 18. studenoga
2020. do 7. travnja 2024., tužitelj odbijen, a kao u točki I izreke presude.
30. Nadalje, tuženik je istakao prigovor zastare, a koji po ocjeni ovog suda nije osnovan.
31. Naime, u smislu odredbe čl. 139. Zakona o radu potraživanja iz radnog odnosa
zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije
određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo
zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo
propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog
vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist
dužnikovog prednika.
31.1. U ovom slučaju, tužba je podnesena 26. studenoga 2020., a prema ZR
utuženo potraživanje naknade štete zbog ozljede na radu od 8. ožujka 2016. nije
zastarjelo jer nije protekao rok od 5 godina.
32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka
155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99,
88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,
80/22 i 114/22). Tužitelju je, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i
138/23; dalje: Tarifa), te priloženom popisu troška, dosuđen sljedeći trošak: za sastav
zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova, za sastav tužbe 100 bodova, za
pristup ročištu od 15. 9. 2021., 16.11.2021., 3. 2. 2022., 14. 4. 2022., 21. 9. 2022.,
27.10.2022. i 19. 2. 2024. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50
bodova, za sastav podneska od 22. 4. 2021., 10. 1. 2022., 1. 4. 2022. i 13. 7. 2022.
po 100 bodova, od 10. 9. 2021., 5.11.2021. , 16. 9. 2022. i 19. 1. 2024. po 25
bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 2.900,00 eura, na ime
PDV-a iznos od 725,00 eura, ukupno 3.625,00 eura.
32.1. S obzirom na to da je tužitelj u postupku uspio u postupku s 77,5 % (uspio u
osnovu 80%, a 75 % u visini, odnosno ukupno sa 77,5 %), a tuženik je uspio s 22,5
%, to je razlika postotka uspješnosti 55 % u korist tužitelja pa je tužitelju od gore
navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 1.993,75 eura, uvećano
za iznos od 371,62 eura na ime troškova medicinskog vještačenja, daje ukupan
iznos od 2.365,37 eura, dok se za više zatraženo, za iznos od 3.336,85 eura, tužitelj
odbija. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši
od dana 8. travnja 2024., kao dana presuđenja, do isplate.
U Splitu 8. travnja 2024.
Sutkinja
Katica Bojčić Vidović, v. r.
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba
Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
