Poslovni broj: 10 P-8/2024-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Ines Hečimović, u pravnoj stvari 1. tužiteljice S. M. (Oib: …), 2. tužiteljice A. M. (Oib: …) i 3. tužiteljice M. M. (Oib: …), sve tri iz B., sve zastupane po odvjetnicima u ZOU K. M. i M. P. iz B., protiv tužene Addiko bank d.d. (Oib: ...) iz Z., zastupane po odvjetnicima u OD Š. & partneri d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 5. ožujka 2024., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, 8. travnja 2024.

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev:

 

              "Nalaže se tuženiku da tužiteljicama plati novčani iznos od 6.143,74 EUR / 46.289,99 kn[1], zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznose od:

- 4,85 EUR / 36,51 kn teče od 1. veljače 2008. do isplate,

- 10,64 EUR / 80,14 kn teče od 29. veljače 2008. do isplate,

- 27,08 EUR / 204,02 kn teče od 2. travnja 2008. do isplate,

- 12,08 EUR / 90,99 kn teče od 1. svibnja 2008. do isplate,

- 8,02 EUR / 60,46 kn teče od 24. svibnja 2008. do isplate,

- 10,90 EUR / 82,12 kn teče od 21. lipnja 2008. do isplate,

- 11,22 EUR / 84,52 kn teče od 19. srpnja 2008. do isplate,

- 9,30 EUR / 70,08 kn teče od 3. rujna 2008. do isplate,

- 15,53 EUR / 117,00 kn teče od 4. listopada 2008. do isplate,

- 56,46 EUR / 425,40 kn teče od 1. studenoga 2008. do isplate,

- 27,03 EUR / 203,62 kn teče od 29. studenog 2008. do isplate,

- 60,92 EUR / 458,98 kn teče od 1. siječnja 2009. do isplate,

- 58,16 EUR / 438,24 kn teče od 31. siječnja 2009. do isplate,

- 68,01 EUR / 512,42 kn teče od 28. veljače 2009. do isplate,

- 100,71 EUR / 758,82 kn teče od 1. travnja 2009. do isplate,

- 63,11 EUR / 475,50 kn teče od 1. svibnja 2009. do isplate,

- 48,37 EUR / 364,44 kn teče od 30. svibnja 2009. do isplate,

- 44,43 EUR / 334,77 kn teče od 1. srpnja 2009. do isplate,

- 48,41 EUR / 364,77 kn teče od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- 47,09 EUR / 354,82 kn teče od 1. rujna 2009. do isplate,

- 48,37 EUR / 364,44 kn teče od 29. rujna 2009. do isplate,

- 43,05 EUR / 324,34 kn teče od 31. listopada 2009. do isplate,

- 52,10 EUR / 392,52 kn teče od 5. prosinca 2009. do isplate,

- 58,70 EUR / 442,25 kn teče od 1. siječnja 2010. do isplate,

- 63,59 EUR / 479,14 kn teče od 30. siječnja 2010. do isplate,

- 65,40 EUR / 492,78 kn teče od 27. veljače 2010. do isplate,

- 76,11 EUR / 573,42 kn teče od 1. travnja 2010. do isplate,

- 74,01 EUR / 557,62 kn teče od 1. svibnja 2010. do isplate,

- 78,09 EUR / 588,38 kn teče od 1. lipnja 2010. do isplate,

- 127,72 EUR / 962,32 kn teče od 1. srpnja 2010. do isplate,

- 110,65 EUR / 833,72 kn teče od 31. srpnja 2010. do isplate,

- 128,41 EUR / 967,49 kn teče od 1. rujna 2010. do isplate,

- 121,03 EUR / 911,87 kn teče od 1. listopada 2010. do isplate,

- 109,05 EUR / 821,63 kn teče od 30. listopada 2010. do isplate,

- 134,44 EUR / 1.012,94 kn teče od 1. prosinca 2010. do isplate,

- 166,00 EUR / 1.250,74 kn teče od 1. siječnja 2011. do isplate,

- 144,12 EUR / 1.085,90 kn teče od 1. veljače 2011. do isplate,

- 153,09 EUR / 1.153,42 kn teče od 1. ožujka 2011. do isplate,

- 142,67 EUR / 1.074,96 kn teče od 1. travnja 2011. do isplate,

- 139,85 EUR 1.053,72 kn teče od 30. travnja 2011. do isplate,

- 188,97 EUR / 1.423,80 kn teče od 1. lipnja 2011. do isplate,

- 176,89 EUR / 1.332,75 kn teče od 5. srpnja 2011. do isplate,

- 226,87 EUR / 1.709,34 kn teče od 30. srpnja 2011. do isplate,

- 217,45 EUR / 1.638,34 kn teče od 2. rujna 2011. do isplate,

- 192,77 EUR / 1.452,39 kn teče od 5. listopada 2011. do isplate,

- 189,73 EUR / 1.429,52 kn teče od 3. studenog 2011. do isplate,

- 182,39 EUR /1.374,19 kn teče od 8. prosinca 2011. do isplate,

- 194,07 EUR / 1.462,22 kn teče od 6. siječnja 2012. do isplate,

- 202,25 EUR / 1.523,88 kn teče od 11. veljače 2012. do isplate,

- 203,40 EUR / 1.532,52 kn teče od 10. ožujka 2012. do isplate,

- 198,37 EUR / 1.494,62 kn teče od 11. travnja 2012. do isplate,

- 202,46 EUR / 1.525,42 kn teče od 4. svibnja 2012. do isplate,

- 204,34 EUR / 1.539,60 kn teče od 21. lipnja 2012. do isplate,

- 202,56 EUR / 1.526,22 kn teče od 5. srpnja 2012. do isplate,

- 201,53 EUR / 1.518,42 kn teče od 4. kolovoza 2012. do isplate,

- 200,31 EUR / 1.509,20 kn teče od 1. rujna 2012. do isplate,

- 190,64 EUR / 1.436,34 kn teče od 29. rujna 2012. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

 

              II.               Nalaže se tužiteljicama da tuženoj naknade parnični trošak u iznosu od 1.865,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje teku od 8. travnja 2024. kao dana donošenja ove presude do isplate, sve ovo u roku od 15 dana.

 

              III.              Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 1.865,59 EUR i zatraženog iznosa od 2.865,59 EUR.

 

Obrazloženje

 

              1. Prednik tužiteljica Ž. M. je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate, navodi da je kao korisnik kredita s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Z. sklopio ugovor o kreditu broj … od 19. rujna 2007., kojim se tuženik obvezao tužitelju dati na korištenje novčani iznos od 40.553 CHF prema srednjem tečaju banke naznačen na dan korištenja kredita, da je kredit bio namjenski za potrebe kupovine poljoprivredne mehanizacije i isti isplaćen izravno na račun ACM MEHANIZACIJE d.o.o. dobavljača poljoprivrednog stroja, da je člankom 6. ugovora propisana promjenjivost kamatne stope na način da je tuženik ovlašten izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika ili drugog akta banke, a tužitelj je kao korisnik kredita suglasan prihvatiti pisanu obavijest banke u visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promjenjivom kamatnom stopom, da je banka u ugovor ugradila odredbe kojima je redovna kamata bila promjenjiva isključivo na osnovi jednostrane odluke banke, da tužitelju nisu bili poznati bilo kakvi parametri na osnovu kojih se kamata mijenja, niti mu je bilo rečeno na koji način i temeljem čega se mijenja, da tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, da mu nije dana nikakva mogućnost pojedinačnog pregovaranja niti o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti o valuti CHF u kojoj je kredit odobren, da tužitelj nije obaviješten niti su mu dani do znanja svi rizici koji proizlaze ne samo iz tzv. promjenjive kamatne stope, već i iz valute CHF, da su navedeni uglavci ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o valuti CHF protivni kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora i u vrijeme izvršavanja ugovora, time da je posljedica nepoštenih ugovornih odredaba, njihova ništetnost po čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača, da se o ništetnosti navedenih odredaba ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi izjasnio Trgovački sud u Zagrebu presudom broj P-./12 od 4. srpnja 2013., koja je u cijelosti potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-./2017-10 od 14. lipnja 2018., da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite obvezuje sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene protiv tuženog trgovca, da tužitelj kao korisnik kredita ima pravo ovom tužbom postaviti zahtjev prema tuženiku kao kreditoru za isplatom-vraćanjem (restitucijom) svega onoga što je tuženik više primio na osnovu pravomoćno utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu, a koje odredbe se odnose na vezanje glavnice uz valutu švicarski franak te u odnosu na odredbe o promjenjivim kamatnim stopama, da je tužitelj tijekom 2007. zbog povećanog opsega poljoprivredne proizvodnje, kao poljoprivrednik i zbog činjenice dotrajalosti svoje mehanizacije, morao kupiti novu te je u rujnu 2007. pronašao dobavljača ACM MEHANIZACIJA d.o.o. Zagreb koji su ga uputili u poslovnicu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. S. da s njima riješi svu papirologiju, a da će banka novac od kredita po odobrenju, isplatiti njima, a on dobiva traktor, da ga je u banci tuženika u S. dočekao ga je predmetni ugovor, a da mu uopće nije dana mogućnost utjecaja niti na jednu odredbu ugovora, da je tužitelj po struci veterinarski tehničar-SSS, bez ikakvog ekonomskog znanja, a zbog činjenice da mu banka tuženika nije dala ni osnovne podatke o rizicima koji proizlaze iz uzimanja predmetnog kredita, tužitelj je pretrpio štetu, jer da je tada znao da će mu se dogoditi svi problemi koji su nastali radi promjene tečaja švicarskog franka i promjene kamatne stope jednostranim odlukama tuženika, takav kredit nikada ne bi uzeo. Slijedom navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, a visinu istog će specificirati po provedenom financijsko – knjigovodstvenom vještačenju.

 

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare potraživanja, osporava svako pozivanje tužitelja na presudu Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navodi da je u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu 18. rujna 2007. na snazi bio ZZP/07 koji uopće nije poznavao takvu vrtu tužbe, niti mogućnost pojedinačnim potrošačima pravo da, pozivom na utvrđenja iz kolektivnog spora, pokreću parnice, već štoviše taj Zakon je jedino predviđao mogućnost da osobe s pravnim interesom zatraže da trgovci prestanu s određenim nepoštenim postupanjem, da se navedene presude na koje se tužitelj poziva ne mogu primijeniti u ovom postupku iz razloga što tužitelj kao osnovu isplate između ostalog navodi povrat stečenog bez osnove, a učinci presude prema odredbi čl. 138.a. ZZP/07 odnosno čl. 118. ZZP/14 i čl. 502.c. ZPP ograničavaju se samo na posebne (individualne parnice za naknadu štete), da su odredbe ugovora jasne, lako razumljive i lako uočljive, pa nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno čl. 99. ZZP/07, što je potvrdio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju Revt-./14 od 9. travnja 2015., a isto tako i Sud Europske unije u presudi broj C-186/16 od 20. rujna 2017. da je institut valutne klauzule uveden u Republici Hrvatskoj još 1994. odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/94), od kada je do danas u svakodnevnoj primjeni te je opće prihvaćen od svih subjekata u društvu, da je neprihvatljiva argumentacija da korisnicima kredita kao potrošačima koji su sklapali ugovore o kreditu s valutnom klauzulom sa bankama kao trgovcima, nije bio razumljiv njezin sadržaj i posljedice koje iz nje proizlaze za potrošača, da je tužitelj bio slobodan uzeti kredit u valuti u kojoj je želio, te, ako nije bio zadovoljan ponudom tuženika, kredit uzeti i kod druge banke, da je ugovor o kreditu solemniziran i strankama rastumačen kod javnog bilježnika, da je tužitelja informirao o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, da je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju npr. u razdoblju od ožujka 1996. do ožujka 2006. porastao je za samo 1,1%, što je očigledno utjecalo na odluku tužitelja da sklopi ugovor o kreditu u navedenoj valuti, da iz svega naprijed navedenog proizlazi kako nije postupao nepošteno, u odnosu na odredbe o promjenjivosti kamatne stope ističe kako je svako pozivanje tužitelja na presude Trgovačkog suda, Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda Republike Hrvatske promašeno jer se s tužiteljem jest pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi čl. 6. ugovora o kreditu, obzirom na to da je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je za njega prihvatljiva promjenjiva kamatna stopa, navodi da je odredba o promjenjivosti kamatne stope jasna, lako uočljiva i lako razumljiva, da čak i kad bi se za navedenu odredbu čl. 6 ugovora o kreditu utvrdilo da se o njoj nije prethodno pregovaralo te da ista nije jasna, uočljiva ili razumljiva, ista bi bila ništetna tek kada bi se utvrdilo i da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo dozvoljeno i u skladu sa zakonom što je potvrdio i HNB kao nadležno regulatorno tijelo. da tužitelj niti jednom nije prigovorio pojedinačnoj promjeni stope ugovorne kamate, a nije niti raskinuo ugovor, da primjena instituta stjecanja bez osnove nije ispunjena u ovom predmetu, da tužitelj nije dokazao zašto bi trebalo smatrati da pravne osnove nema ili da je otpala, slijedom čega smatra tužbeni zahtjev neosnovanim i predlaže sudu da isti odbije.

 

              3. Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-./2022-3 od 17. travnja 2023. ukinuta je presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-./2020-27 od 26. svibnja 2022. i vraćena prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              4. Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj 31 SU-./2023-2 od 2. siječnja 2024. određen je Općinski sud u Virovitici kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom predmetu.

 

              5. U ponovljenom postupku izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj … od 18. rujna 2007. (listovi 6-8), u Otplatni plan od (list 10), u Specifikaciju isplate kredita (list 11), u brošuru Analiza rizika koje nose krediti uz valutnu klauzulu i s promjenjivom kamatnom stopom (listovi 47-61), pročitan je raspravni zapisnik od 15. ožujka 2019. (list 116), raspravni zapisnik od 17. listopada 2019. (listovi 126-127), izvršen je uvid u Zapisnik br. HBZG9-000383-2007 od 14. kolovoza 2007. (listovi 130-136), u Obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 21. listopada 2019. (list 145), u Specifikaciju uplata (listovi 151-153), u pregled prometa za klijenta (listovi 154-181), pročitan je raspravni zapisnik od 29. siječnja 2020. (listovi 182-184), izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj. O-./2020, UPP OS BJELOVAR-./2020-6 od 28. travnja 2020. (listovi 193-197), u Nalaz i mišljenje vještaka M. M., dipl. ing. agr. iz B., od 30. lipnja 2020. (listovi 204-208), u Dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 13. siječnja 2021. (listovi 258-262), u Očitovanje vještaka od 28. srpnja 2021. (list 275), u Očitovanje vještaka od 7. rujna 2021. (list 278), pročitan je raspravni zapisnik od 13. travnja 2022. (listovi 282-284), odluka Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj: Gž-./2022-3 od 17. travnja 2023. (listovi 347-350), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

6. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj Ž. M. preminuo, da su tužiteljice rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj P-./2020-2 od 27. srpnja 2020. pozvane preuzeti postupak, što su one i učinile te da su podneskom 26. siječnja 2021. postavile tužbeni zahtjev prema rezultatima provedenog financijskog vještačenja.

 

              7. Nesporno je da je prednik tužiteljica s prednikom tuženika, Hypo Alpe-Adria-bank d.d. kao kreditorom, sklopio 18. rujna 2007. ugovor o kreditu broj … (listovi 6-8), da je tijekom trajanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa, tako da je od početne ugovorene kamatne stope od 6,50 % godišnje, kamatna stopa narasla na 6,99% godišnje od 29. veljače 2008. (list 145)

 

              8. Nesporno je da je prednik tužiteljica otplatio kredit uplatom zadnje rate 28. rujna 2012. (list 151-152).

 

              9. Sporno je jesu li nepoštene, a samim tim i ništetne, odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli, odnosno vezanju glavnice uz valutu CHF, kao i to je li prednik tužiteljica imao svojstvo potrošača.

 

              10. Posljedično, sporno je pripada li tužiteljicama pravo na povrat utuženog iznosa uslijed promjenjivosti (povećanja) kamatne stope i vezanja glavnice uz valutu CHF, a sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

 

              11. Kako je već navedeno, tijekom dokaznog postupka provedeno je financijsko – knjigovodstveno vještačenje po M. M., dipl. ing. agr. iz B., pri čemu je vještaku dan nalog da se na temelju priložene dokumentacije, sačini izračun koliko je prednik tužiteljica više platio tuženoj zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu predmetnim ugovorom o kreditu te izračun razlika između iznosa koji je prednik tužiteljica uplatio tuženoj na ime porasta tečaja CHF u odnosu na kunu tijekom otplate kredita i iznosa koji bi prednik tužiteljica platio da je tečaj CHF u odnosu na kunu ostao onakav kakav je bio na dan sklapanja ugovora o kreditu, izraženo u kunama i po mjesecima.

 

              12. Iz Nalaza i mišljenja vještaka M. M., dipl. ing. agr. iz B., od 30. lipnja 2020. (listovi 204-208), Dopune nalaza i mišljenja od 13. siječnja 2021. (listovi 258-262), Očitovanja vještaka od 28. srpnja 2021. (list 275) i Očitovanja vještaka od 7. rujna 2021. (list 278) proizlazi da je uslijed promjene kamatne stope i promjene tečaja tijekom otplate kredita tužena od prednika tužiteljica više naplatila iznos od 6.143,74 EUR (46.289,99 kuna =˃fiksni tečaj konverzije 7,53450).

 

              13. Nalaz financijsko - knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti sačinjen objektivno, u skladu s pravilima struke i vještine te u potpunosti u skladu s danim nalogom suda.

 

              14. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-./2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-./2013-4 od 13. lipnja 2014. između ostalog je utvrđeno da je tuženik 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09), i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, kao i da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

15. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu od 18. rujna 2007. utvrđeno je da je člankom 6. određeno kako je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke te da korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pisanu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta te novi oplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom".

 

              16. Stav je suda da ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva.

 

              17. U odnosu na odredbe ugovora o kreditu o promjenjivim kamatama i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojem obrazloženju odluke povodom revizije na odluku Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-./13, Revt-./14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa navodi kako terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući tu i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva isključivo onim osoba koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem dok je za prosječnog potrošača apsolutno nerazumljiva.

 

              18. Nadalje Vrhovni sud u obrazloženju odluke navodi kako to pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenjive kamatne stope uključujući i razloge koje utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka) nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenjivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

 

              19. Iz odluke Vrhovnog suda nadalje proizlazi kako je unošenje neodređene formulacije, glede promjenjive kamatne stope u ugovoru o kreditu, na način kako su to radile banke, suprotan načelima obveznog prava, jer je time od samog početka tog ugovornog odnosa korisnik kredita kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku kao trgovca, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u ugovorima o kreditu bila takva da su korisnici kredita znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok se nije moglo ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se kamatna stopa kretati tijekom budućeg kreditnog razdoblja.

 

              20. Ovaj sud smatra kako, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena niti odrediva.

 

              21. Sud prihvaća i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz citirane odluke prema kojem su banke, kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji je predmet poslovanja novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.

 

              22. To znači da su banke bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, no one to nisu na valjani način činile u spornom razdoblju zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora koja je kao takva potrošačima ostala nerazumljiva.

 

              23. Tako nezakonito postupanje banke su kasnije otklonile nakon što je odredbom čl. 11.a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09 i 112/12) i formalno propisano što sve treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

 

              24. Člankom 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ čl. 5. propisano je da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasno i razumljivo, dok iz čl. 3. toč. 2. Direktive proizlazi kako se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.

 

              25. Zbog svega navedenog sud smatra kako se nepoštenim odredbama mogu smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

 

              26. Nadalje, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-./17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da su nepoštene i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, a presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev ./2018-11 od 3. rujna 2019., odbijena je kao neosnovana revizija protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž./2017-10 od 14. lipnja 2018. s obrazloženjem da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tužena kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, čime je tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, koja utvrđenja prihvaća i ovaj sud.

 

              27. Nedvojbeno je da se presude radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, odnose i na tuženu. Ovo stoga, što je predmet kolektivne tužbe u tom postupku bila zaštita kolektivnih interesa potrošača kao korisnika kredita, jer su banke sklapale ugovore o kreditima koristeći nedopuštene ili nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutu švicarski franak, uz koju je vezana glavnica, i to stoga što odredbe čl. 502.c u vezi s čl. 502.a i 502.b Zakon o parničnom postupku i odredbe Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Na temelju istih propisa je Vrhovni sud Republike Hrvatske izrazio svoja pravna shvaćanja u odlukama broj Revt-./2014-2 od 9. travnja 2015. i Rev ./2018-11 od 3. rujna 2019

 

              28. Međutim, da bi u ovom postupku sud mogao primijeniti utvrđenja iz navedenih pravomoćnih presuda te ispitati jesu li (ne)poštene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, mjerodavna je prije svega odredba čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje u tekstu ZZP) koja sadrži definiciju potrošača i iz koje proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

 

              29. Dakle, zadaća je ovog suda utvrditi, na što je u svom rješenju broj Gž-./2022-3 od 17. travnja 2023. prvostupanjskom sudu ukazao Županijski sud u Vukovaru, je li prednik tužiteljica bio potrošač u smislu čl. 3. st. 1. toč. 1. ZZP.

 

              30. Tuženik je na okolnost sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s prednikom tužiteljica predložio saslušanje djelatnice tužene D. Š., no na ročištu održanom 5. ožujka 2024. odustao je od navedenog dokaznog prijedloga. Umjesto toga, radi utvrđenja je li predmetni Ugovor o kreditu potrošački kredit, predložio je saslušanje tužiteljica. U ranijem tijeku postupka predložio je i pribavljanje potvrde ministarstva o upisu prednika tužiteljica u registar OPG-a.

 

              31. Po ocjeni suda, potonji dokazni prijedlozi nisu potrebni niti nužni za donošenje odluke o meritumu jer je u ranijem tijeku postupka svoj iskaz pred sudom dao prednik tužiteljica, Ž. M., iz čijeg iskaza (listovi 182-183) proizlazi da je prije podizanja kredita pronašao traktor po prihvatljivoj cijeni u firmi ACM MEHANIZACIJA u B. gdje mu je rečeno da može dići kredit u Hypo Alpe-Adria-bank d.d., da je najprije otišao u banku u V. G., ali nije razumio ono što su mu rekli pa je otišao u banku u S., da su mu tamo nakon oko 2 mjeseca odobrili kredit i pozvali ga na potpisivanje ugovora, da su mu u banci rekli da svi uzimaju kredite u CHF i da je taj kredit povoljniji, da su ga uputili kod javnog bilježnika, da je tamo čitan ugovor, da je shvatio značenje promjenjive kamatne stope, odnosno da će se kamatna stopa možda nešto malo mijenjati i značaj valutne klauzule, odnosno da će se rata kredita plaćati prema važećem tečaju u kn, da je rata kredita iznosila 3.400,00 kn, a kasnije porasla na 5.200,00 kn, da mu ništa nisu objašnjavali vezano za porast rate kredita, da je u vrijeme podizanja kredita imao OPG čiji je nositelj, kao i u vrijeme davanja iskaza pred sudom, da se obitelj, odnosno članovi njegovog domaćinstva bave stočarstvom, da ima 50 goveda, 50 ovaca, 7 koza, 3 konja, desetak svinja, da je u vrijeme podizanja kredita imao nešto manje stoke, da se bavi proizvodnjom mlijeka i ratarstvom za potrebe proizvodnje hrane za stoku i za obitelj, da ima ugovor sa D. d.d. vezano za prodaju mlijeka.

 

              32. Analizirajući navedeni iskaz, sud nalazi da prednik tužitelja kao nositelj OPG-a, nema status potrošača te se ne može pozivati na pravomoćna utvrđenja iz ranije navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu, neovisno o tome što je u samom ugovoru od 18. rujna 2007., u čl. 2. navedeno kako se radi o potrošačkom kreditu.

 

              33. Ovo tim više što iz odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu proizlazi i da je isti odobren predniku tužiteljica radi kupnje poljoprivredne mehanizacije.

 

              34. S obzirom da je prednik tužiteljica u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu te tijekom davanja iskaza pred sudom u ovom postupku, prema vlastitom priznanju, bio nositelj OPG-a, valja ukazati da je odredbom članka 2. točka 4. Zakona o poljoprivredi (NN 66/01, 83/02), koji je bio na snazi u vrijeme realizacije kredita, bilo propisano da je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo samostalna gospodarska i socijalna jedinica temeljena na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa i upravljanju obitelji u obavljanju poljoprivredne djelatnosti, dok je člankom 32. tog Zakona bilo propisano da je seljačko gospodarstvo ili obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo definirano člankom 2. ovoga Zakona osnovni oblik proizvodnog organiziranja u poljoprivredi, da se seljačka gospodarstva ili obiteljska poljoprivredna gospodarstva razvrstavaju u ciljne skupine - korisnike mjera poljoprivredne politike prema sljedećim kriterijima:

1. korištena poljoprivredna površina,

2. radna aktivnost u poljoprivredi,

3. vrsta poljoprivredne proizvodnje,

4. vrijednost prodaje poljoprivrednih proizvoda i

5. dohodak gospodarstva.

 

              35. Dakle, fizička osoba, koja je nositelj OPG-a, nije uvijek i samo fizička osoba (jednako kao ni obrtnik), a iz spisu priloženih isprava, točnije kreditnog prijedloga (list spisa 132-136) proizlazi da je prednik tužiteljica podnio kreditni prijedlog kao imatelj OPG Ž. M., za kupnju poljoprivredne mehanizacije, po kojem kreditnom prijedlogu mu je i odobren predmetni Ugovor o kreditu. Nadalje, u kreditnom prijedlogu je navedeno i da prednik tužiteljica ima prijavljen OPG od 2005., da je u tom OPG-u zaposlen, da nema dugovanja po osnovi javnih davanja, da ostvaruje prihod na temelju Ugovora o proizvodnji i isporuci mlijeka sa trgovačkim društvo L. d.d. te prima poticaje ministarstva.

 

              36. Slijedom iznesenog ovaj sud smatra da je prednik tužiteljica zatražio i dobio predmetni kredit kao nositelj OPG Ž. M., za kupnju poljoprivredne mehanizacije potrebne za obavljanje poljoprivredne djelatnosti svog obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, dakle u svrhu namijenjenu njegovoj poslovnoj aktivnosti, odnosno poduzetničkoj djelatnosti.

 

 

              37. Sudu je neprihvatljivo, nelogično i neživotno da bi prednik tužiteljica kupovao poljoprivrednu mehanizaciju predmetnim Ugovorom o kreditu samo za potrebe svoje obitelji, bez da ta mehanizacija i novčana sredstva ostvarena kreditom imaju ikakve veze s poljoprivrednom djelatnosti koju je prednik tužiteljica obavljao kao svoje zanimanje i u koju djelatnost je, kao članica njegovog OPG-a bila uključena i njegova supruga, sada 1. tužiteljica S. M..

 

 

              38. Stoga je na temelju rezultata dokaznog postupka sud odbio tužbeni zahtjev, utvrdivši da prednik tužiteljica nije bio potrošač pa se na njega niti na tužiteljice, kao njegove nasljednice, ne može primjenjivati potošačka zaštita niti utvrđenja iz prethodno navedenih kolektivnih presuda. Posljedično, tužiteljice ne mogu temeljem istih zahtijevati od tuženika preplaćene iznose zbog ništetnosti ugovornih odredbi, bilo o promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo o glavnici vezanoj za valutnu klauzulu u CHF.

 

 

              39. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. istog zakona.

 

 

              40. Vrijednost predmeta spora iznosi 6.143,74 EUR.

 

 

              41. Odvjetniku uz navedenu vrijednost predmeta spora pripada nagrada u visini od 100 bodova, a vrijednost boda prema Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/33; dalje u tekstu OT-a) iznosi 2,00 EUR.

 

 

              42. Tuženik osnovano potražuje trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1. OT-a; uključen PDV), trošak zastupanja na ročištu 15. ožujka 2019. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2 OT-a; uključen PDV), trošak zastupanja na ročištima 17. listopada 2019., 29. siječnja 2020., 13. travnja 2022., 4. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 EUR po ročištu (Tbr. 9. toč. 1. OT-a; uključen PDV), trošak sastava podnesaka od 25. listopada 2019. i 28. rujna 2020. u iznosu od 62,50 EUR po podnesku (Tbr. 8. toč. 4. OT-a; uključen PDV), trošak sastava uspjele žalbe protiv presude u iznosu od 312,50 EUR (Tbr 10. toč. 1. OT-a; uključen PDV).

 

 

              43. Tuženiku pripada i trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 EUR, uslijed čega je troškovnik tuženika osnovan u iznosu od 1.865,59 EUR.

 

              44. Tuženiku nije dosuđen zastupanja na ročištima 13. listopada 2020. i 15. veljače 2021. jer ista nisu bila zakazana niti održana na navedene datume.

 

              45. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 8. travnja 2024.

 

      Sutkinja:

 

Ines Hečimović

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda.

 

Dostaviti:

 

1. Punomoćnici tužiteljice – ZOU K. M. i M. P., B.

2. Punomoćnici tužene – OD Š. & partneri d.o.o., Z.