1              Poslovni broj: II Kž-136/2024-5

 

 

 

 

Poslovni broj: II Kž-136/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Vladimira Čubrilovića, zbog kaznenog djela iz članka 349. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog V. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 7. ožujka 2024. broj Kov-5/2024-8, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog V. Č. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. Č., zbog počinjenja kaznenog djela povreda ugleda Republike Hrvatske iz članka 349.KZ /11. i kaznenog djela javnog poticanja na nasilje i mržnju iz članka 325. stavak 1. KZ/11. , na temelju članka 127. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog V. Č. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

2. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Okrivljeni V. Č. je podnio žalbu po branitelju D. M. bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se ukine istražni zatvor okrivljeniku, te da se istog odmah pusti na slobodu, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se osnovni cilj koji se mjerom istražnog zatvora treba ostvariti može postići mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. točka 2. i 3. ZKP/08. Suprotno žalbenim tvrdnjama, ocjena je i drugostupanjskog suda, da iskazana ustrajnost i odlučnost u inkriminiranom postupanju, te izražen visok stupanj kriminalne volje, koji se ogledaju u tome što je okrivljenik kaznena djela počinio na mjestu ili neposrednoj blizini spomen obilježja braniteljima i civilima zatočenima u Dalju tijekom Domovinskog rata koje predstavlja mjesto pijeteta, te u blizini djelatnika policije, ukazuju na one osobite okolnosti koje nalažu primjenu mjere istražnog zatvora na temelju članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. Pritom je rizik od opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika takve razine da se ne bi mogao uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera.

 

7. Neosnovano tvrdi žalitelj da ne postoji osnovna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora, jer da se u konkretnom slučaju radi o jednom izoliranom incidentu kojem je prethodilo višesatno ispijanje alkohola, pri čemu se okrivljenik sjeća trenutka u kojem je pokušao skinuti zastavu, i trenutka dolaska u policijsku postaju, dok period između ta dva trenutka uopće nema u sjećanju uslijed djelovanja alkohola. Slijedom navedenog, okrivljenik osporava da bi tempore criminis u potpunosti bio svjestan svog činjenja, pa da stoga ne bi ni mogao iskazati upornost i bezobzirnost. Međutim, valjano je utvrđenje prvostupanjskog suda da je zadovoljena osnovna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora jer iz do sada prikupljenih saznanja proizlazi jasan zaključak o odlučnim okolnostima počinjenja kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, te je u odnosu na ista podignuta optužnica što ukazuje na postojanje dostatnog stupanja osnovane sumnje, bez ulaženja u kaznenu odgovornost okrivljenika. Pritom je prvostupanjski sud za svoju ocjenu dao jasne i dostatne razloge, koje je naveo u obrazloženju pobijanog rješenja, a time je udovoljeno odredbi članka 124. stavak 3. ZKP/08., budući da su jasno i određeno izloženi dokazi iz kojih proizlazi postojanje osnovane sumnje.

 

7.1. U okviru prethodne tvrdnje okrivljenik naglašava da u radnjama okrivljenika inkriminirane zgode nije bilo namjere niti svijesti o činjenju, zbog njegovog psihofizičkog stanja, no ni ova tvrdnja s uspjehom ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja. Naime, pitanje namjere nije okolnost koja se može problematizirati u žalbi na rješenje o produljenju istražnog zatvora s obzirom da podignuta optužnica opravdava potreban stupanj osnovanosti sumnje da je djelo počinjeno na način opisan u činjeničnom supstratu, te se radi o okolnosti koja se može razmatrati samo u okviru žalbe na presudu.

 

8. Pogrešno tvrdi žalitelj da prvostupanjski sud nije dao valjane razloge prilikom obrazloženja postojanja bojazni da bi okrivljenik na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Naime, osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti slično kazneno djelo proizlaze iz načina počinjenja kaznenog djela, u kojem se ogleda visok stupanj kriminalne volje, upornosti i bezobzirnosti, jer niti činjenica da se nalazi na mjestu pijeteta koje izaziva sućut prema žrtvama nije odvratila okrivljenika od spuštanja, zastave R. H. s jarbola, te njenog trganja i gaženja, kao i od pjevanja pjesme "Marširala kralja Petra garda" (među stradalnicima prepoznata kao "četnička himna") u hodu prema Policijskoj postaji, a uz opisani način počinjenja, prijašnja višestruka osuđivanost okrivljenika u K. V. B. i S. I. razvidna iz podatka Europskog informacijskog sustava kaznene evidencije ECRIS (list 174 do 219 spisa), pa sve navedeno u korelaciji s nalazom vještaka, koji je ocijenio da postoji opasnost da će zbog ovisnosti o alkoholu dipsomanskog tipa, karakteriziranog razdobljima ekscesivnog pijenja u kombinaciji sa strukturom ličnosti okrivljenik ponovno počiniti neko kazneno djelo, upućuje na zaključak da su u cijelosti ostvarene pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora propisane članku 123.stavak 1. točka 3. ZKP/08.

 

9. Bez osnove je žalbeni navod da u odnosu na kazneno djelo iz članka 325. stavka 1. KZ/11. u činjeničnom opisu nije uopće ispunjeno biće kaznenog djela, jer da se u konkretnom slučaju mora raditi o radnji javnog poticanja putem medija, radija , televizije i sl. i to prema velikom broju osoba. Ovdje žalitelj pogrešno i neprecizno iščitava citiranu zakonsku odredbu gubeći iz vida da je osim prethodno nabrojenih sredstava informiranja naznačeno i da se djelo može počiniti "i/ili na drugi način javno", dok u potpunosti pogrešno smatra da to mora biti prema velikom broju osoba, jer je odredbom članka 325. stavak 1. KZ/11. jasno navedeno "prema skupini ljudi ili pripadniku skupine", a inkriminiranom postupanju okrivljenika svjedočilo je nekoliko ljudi, zajedno s djelatnicima policije, kako to proizlazi iz optužnice.

 

10. Navodom da se okrivljenik već dva mjeseca nalazi u istražnom zatvoru žalitelj upire na povredu načela razmjernosti, no drugostupanjski sud takovu povredu u konkretnom slučaju nije našao. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni, koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

11. Kraj takvog stanja stvari, nije od značaja žalbeni navod da okrivljenik u Velikoj Britaniji nije osuđivan zbog istih ili sličnih kaznenih djela, te da stoga navedena okolnost ne upućuje na konkretnu opasnost da bi okrivljenik na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo, jer itekako relevantno što je okrivljeni svojim dosadašnjim životom pokazao da je sklon sukobljavanju sa zakonom.

 

12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

Zagreb, 8. travnja 2024.