Baza je ažurirana 03.03.2026. zaključno sa NN 149/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              1              Poslovni broj: II -155/2024-5

Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II -155/2024-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. M., zbog kaznenog djela iz članka 122. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Kv-Rz-6/2024-6 (K-Rz-2/2023.) od 15. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. travnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog V. M. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog V. M., zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH, pod točkom I izreke produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te mu je pod točkom II izreke u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 6. lipnja 2022. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi V. M. po branitelju, odvjetniku T. F. zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni jamstvom ili ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Jednako tako, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se istražni zatvor protiv optuženika ne može zamijeniti jamstvom ni mjerama opreza.

 

5.1. Za takvu odluku, prvostupanjski sud je iznio jasne, valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća prvostupanjski sud pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire optuženik u žalbi kada navodi da su u pobijanoj odluci izostali valjani razlozi za produljenje mjere istražnog zatvora, kao i da su izneseni razlozi "manjkavi".

 

5.2. Protivno žalbenom navodu optuženika da je u izreci pobijanog rješenja prvostupanjski sud propustio navesti rok trajanja istražnog zatvora, time nije povrijeđena odredba članka 124. stavka 2. točke 3. ZKP/08. jer je u ovome postupku podignuta i potvrđena optužnica protiv optuženika pa se u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZKP/08. u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora.

 

5.3. Jednako tako, nije u pravu optuženik kada upire da je povrijeđena odredba članka 131. stavka 3. ZKP/08. prema kojoj će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora, te ga rješenjem produljiti ili ukinuti. Naime, pobijano prvostupanjsko rješenje doneseno je 15. ožujka 2024., a prethodno rješenje o produljenju istražnog zatvora postalo je pravomoćno 16. siječnja 2024., iz čega proizlazi da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio unutar roka od dva mjeseca računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZKP/08.

 

6. Nadalje, iako optuženik žalbom nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora kada navodi "da se bez provjere alibija ne može utvrditi postojanje osnovane sumnje te da je optužba bila dužna provjeriti vjerodostojnost dokaza na kojima se temelji alibi optuženika", prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optuženica, čime je nedvojbeno utvrđeno postojanje dostatnog stupnja vjerojatnosti da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti. Pri tome, protivno navodima žalitelja da ocjenu vjerodostojnosti dokaza nije dalo optužno niti raspravno vijeće, napominje se da će ocjenu dokaza raspravno vijeće dati tek po završetku dokaznog postupka kroz ocjenu svih izvedenih dokaza, prilikom odlučivanja o kaznenoj odgovornosti i krivnji optuženika.

 

7. U odnosu na postojanje posebne istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. na strani optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da ista proizlazi iz okolnosti da optuženik ima državljanstvo R. H. i R. S., pri čemu na području R. S. ima i prijavljeno prebivalište te ga ništa trajnije ne veže za teritorij R. H. Uz to, unatoč tome što optuženik ima kuću na području Republike Hrvatske gdje je ranije do uhićenja redovito dolazio, sada se protiv optuženika vodi kazneni postupak u kojem je protiv optuženika potvrđena optužnica zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a imajući u vidu da R. S. ne izručuje svoje državljane za kaznena djela ratnog zločina pa i po ocjeni drugostupanjskog suda postoji opasnost da će optuženik pobjeći u cilju izbjegavanja kaznenog progona. Stoga, pri takvom stanju stvari su bez utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja žalbeni navodi optuženika da je po struci pravnik te da kaznena djela ratnog zločina ne zastarijevaju, a nisu od značaja ni žalbeni navodi kojima upire da državni odvjetnik "neosnovano insinuira" da je optuženik i ranije bio u bijegu, jer se pobijano rješenje ne temelji na navodima državnog odvjetnika, nego na pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

 

8. Nadalje, imajući u vidu težinu kaznenog djela za koje se tereti optuženik te propisanu kaznu, kao i okolnosti te način počinjenja terećenog kaznenog djela, protivno mišljenju žalitelja, s pravom prvostupanjski sud zaključuje da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti niti jednom blažom mjerom. Pri tome se, protivno navodima žalitelja, uzimanjem u obzir težine kaznenog djela ne prejudicira ishod ovog kaznenog postupka, nego težina kaznenog djela upućuje da optuženik ima značajan motiv za bijeg u cilju izbjegavanja kaznenog postupka, zbog čega blaže mjere ne predstavljaju dostatnu garanciju za otklanjanje opasnosti od bijega. Stoga, ni obećanje optuženika u žalbi da će boraviti na sudu poznatoj adresi u Republici Hrvatskoj, ne utječe na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o nemogućnosti zamjene istražnog zatvora jamstvom i mjerama opreza.

 

8.1. Jednako tako, na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi da je zamjena mjere istražnog zatvora jamstvom "ustaljena praksa" u kaznenim postupcima zbog ratnih zločina, kao ni pozivanje optuženika u žalbi na druge kaznene predmete u kojima je istražni zatvor zamijenjen jamstvom, jer se potreba za primjenom mjere istražnog zatvora procjenjuje na temelju osobitih okolnosti vezanih uz konkretan slučaj i uz konkretnu osobu pa argumenti iz neke druge odluke ne mogu biti odlučujući za odluku u ovom predmetu.

 

9. Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženog Vojislava Medića nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem u skladu s člankom 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

 

U Zagrebu 8. travnja 2024.

 

 

 

 

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu