1                            Poslovni broj: II Kž-156/2024-5

Poslovni broj: II Kž-156/2024-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom L. P. i drugima, zbog kaznenih djela iz članka 101. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi maloljetnog D. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kvm-9/2024-6 od 21. ožujka 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podnošenja prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije, u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2024.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba maloljetnog D. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kvm-9/2024-6 od 21. ožujka 2024., u tijeku postupka nakon podnesenog prijedloga za izricanje maloljetničke sankcije prema maloljetnom D. D. i maloljetnom L. P., zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – obuke za terorizam iz članka 101. stavka 1. i 2. KZ/11. i pripremanja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz članka 103. u vezi s člankom 97. stavkom 1. točkama 1., 2. i 7. KZ/11., na temelju članka 45. stavka 4. u svezi članka 66. i članka 67. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19., dalje: ZSM), produljen je istražni zatvor prema maloljetnom D. D. iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.). Pod točkom II izreke na temelju članka 67. stavka 1. ZSM-a određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti odluke o prijedlogu državnog odvjetnika, ali ne dulje od polovine vremena propisanog člankom 133. stavkom 1., 2. i 3. ZKP/08., a sud za mladež će sukladno odredbi članka 67. stavka 3. ZSM-a svakih mjesec dana od pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitati postoje li i dalje razlozi za primjenu istražnog zatvora. Pod točkom III izreke rješenja maloljetnom D. D. je u istražni zatvor uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 9. studenog 2023. pa nadalje. Pod točkom IV izreke rješenja, na temelju 64. ZSM u svezi članka 98. stavka 6. ZKP/08. i člankom 67. stavkom 3. ZSM., a iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., maloljetnom L. P. produljenje su mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 11. ZKP/08. i to: obveza javljanja dežurnom policijskom službeniku Policijske uprave sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina jednom tjedno, svakog ponedjeljka i zabrana pristupa internetu u svrhu objave bilo kakvog sadržaja na digitalnoj platformi "Telegram" i na svim ostalim društvenim mrežama te zabrana pristupa svim mrežnim stranicama. Pod točkom V izreke rješenja, na temelju članka 100. stavka 2. i 3. ZKP/08. određeno je da se naložena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. povjerava Policijskoj upravi sisačko-moslavačkoj, Policijskoj postaji Kutina, a mjeru opreza iz članka 98. stavka 2. točke 11. ZKP/08. će izvršavati nadležna policijska postaja i Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti (HAKOM). Pod točkom VI izreke rješenja, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., maloljetni L. P. upozoren je da će se u slučaju nepridržavanja naloženih mjera opreza iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je maloljetni D. D. po braniteljici, odvjetnici S. G. R., ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom da se žalba prihvati te maloljetnika pusti na slobodu.

3. Prije održavanja sjednice vijeća i dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalba nije osnovana.

5. Protivno žalbenim navodima maloljetnog D. D. prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju izložio sve činjenice i dokaze iz kojih proizlazi daljnja primjena mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. i članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za primjenu istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi. Ujedno, u skladu s odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08., prvostupanjski je sud utvrdio i u pobijanom rješenju izložio okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, imajući na umu da se istražni zatvor prema maloljetniku, u smislu odredbe članka 66. stavka 1. ZSM-a, može odrediti samo kao krajnja mjera, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji te je iznio jasne razloge zbog kojih nalazi da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora ne može ostvariti drugom, blažom mjerom.

6. Prije svega valja istaknuti da u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u pitanje vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog suda.

7. Nadalje, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja maloljetnog D. D. u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se maloljetniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva – obuke za terorizam iz članka 101. stavka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela pripremanja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom iz članka 103. u vezi s člankom 97. stavkom 1. točkama 1., 2. i 7. KZ/11., i da je, prema opisu iz prijedloga državnog odvjetnika za izricanje maloljetničke sankcije, iskazao ustrajnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i značajan stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog iz rezultata psihijatrijskog pregleda i kombiniranog psihologijsko psihijatrijskog vještačenja, proizlazi da je maloljetni D. D. visokog primarnog agresivnog potencijala, sklon dominaciji, projektivnosti, antisocijalnom postavljanju, hostilan, afektivno hladan, površan u emocionalnim odnosima, iritabilan, impulzivan i nezreo. Njegove dispozicije za mogućnost regrutacije od strane autoritarnih pojedinaca i/ili grupa proizlaze iz obilježja njegove ličnosti i njegove autentične ekstremne ideologije, osjećaja moći, zajedništva, pripadanja, svrhe koju dobiva kroz pripadnost takvim grupama te mogućnost manifestiranja svoje agresivnosti kroz diskurs u grupi i akcije koje promovira grupa. U provedenom vještačenju nisu nađeni psihopatološki elementi u maloljetnikovom psihijatrijsko-psihologijskom statusu na osnovu kojih bi se moglo tvrditi da su njegove sposobnosti shvaćanja značenja djela i mogućnosti kontrole njegovih postupaka u inkriminiranom razdoblju bile reducirane u bitno smanjenoj mjeri ili da su izostajale.

8. Značajna količina kriminalne volje te iskazana upornost pri počinjenju djela, uz rezultate psihologijskog i psihijatrijskog vještačenja, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju osobite okolnosti iz kojih proizlazi konkretna i razborito predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenog djela, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio, da su u konkretnom slučaju ispunjene i posebne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetnom D. D. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

9. Imajući u vidu težinu i značaj naprijed iznijetih okolnosti koje upućuju na opasnost da će maloljetnik boravkom na slobodi ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, prvostupanjski je sud ocijenio, što je dostatnim razlozima i obrazložio, da se svrha istražnog zatvora ovdje ne može ostvariti drugom blažom mjerom, koje utvrđenje suštinski predstavlja ocjenu o potrebi zaštite javnog interesa koji ovdje preteže pred pravom na slobodu.

10. S obzirom na navedeno, protivno istaknutim žalbenim tvrdnjama, činjenica da maloljetni D. D. ranije nije činio kaznena djela i da ima samo 16 godina, zatim okolnost da mu je boravak u istražnom zatvoru težak i neprihvatljiv, da je osvijestio vrstu i težinu terećenih kaznenih djela, kao i da je u postupku iskazivao o okolnostima djela za koja se tereti, nemaju takav značaj kakav im pridaje maloljetnik, jer ne otklanjaju i ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Ujedno, obzirom na potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora, težinu kaznenih djela za počinjenje kojih je maloljetnik osnovano sumnjiv i očekivanu sankciju, proizlazi da dosadašnjim boravkom maloljetnog D. D. u istražnom zatvoru nije narušeno načelo razmjernosti.

11. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. travnja 2024.