Poslovni broj: Gž R-123/2023-3.

 

                                                                                                                

                                               

 

             REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod             

                                                                

                                                                            Poslovni broj: Gž R-123/2023-3.

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

             

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. Ć. iz S., OIB: …, zastupan po punomoćniku T. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika Z. H. d.o.o., Z., OIB: …, radi nedopuštenosti otkaza, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3296/2020-34., od 22. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 8. travnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužitelja A. Ć. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-3296/2020-34., od 22. ožujka 2023.

 

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

             

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se da su Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tuženika Z. H. d.o.o., sa sjedištem u Z., upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): …, osobni identifikacijski broj (OIB): …, donesena od strane voditeljice P. Z. dana 31. ožujka 2020. godine, KLASA: …, URBROJ: …, kao i Odluka tuženika Z.H.d.o.o., sa sjedištem u Z., upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu pod matičnim brojem subjekta upisa (MBS): …, osobni identifikacijski broj (OIB): … donesena od strane voditeljice P. Z. dana 30. travnja 2020. godine, KLASA: …, URBROJ: …, nedopuštene te da radni odnos tužitelja A. Ć. s prebivalištem u S., osobni identifikacijski broj (OIB): …, kod tuženika nije prestao"; tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 497,71 EUR (3.750,00 kn (točka II. izreke)".

 

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog razloga navedenih u članku 353. stavak 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti dvije Odluke tuženika i to: od 31. ožujka 2023. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, i od 30. travnja 2023., kojom je tuženik odbio njegov zahtjev za zaštitu prava i zahtjev da mu radni odnos kod tuženika nije prestao i da se tuženiku naloži da ga vrati na poslove kontrolora.

 

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme od 3. svibnja 2013., na radnom mjestu kontrolora u Službi javnih parkirališta i garaža, da mu je Odlukom tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2020. otkazan Ugovor o radu, da je tuženik pozvao tužitelja na iznošenje obrane, da je tužitelj protiv Odluke o izvanrednom otkazu podnio zahtjev za zaštitu prava, te da je tuženik, Odlukom od 30. travnja 2020., odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava podnesen protiv Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu.

 

9. U ovom stadiju postupka je sporno da li je navedena Odluka o izvanrednom otkazu dopuštena, odnosno da li je donesena u prekluzivnom roku od 15 dana iz članka 116. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne Novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), da li je tuženik prije otkazivanja obavijestio sindikalnog povjerenika o namjeravanoj odluci i zatražio očitovanje, te da li je tužitelj počinio povredu radne obveze zbog koje mu je otkazan Ugovor o radu.

 

10. Provedenim dokazima je utvrđeno:

 

- da je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu iz razloga jer tužitelj, u razdoblju od 22. prosinca 2019. do 3. siječnja 2020., korisnicima javne garaže T. nije naplaćivao parkiranje prema karticama na koje su korisnici ulazili u garažu, već je umjesto njih naplatio kartice koje je on sam uzeo na ulaznom terminalu, tako da su korisnici u garažu ulazili na jednu karticu, a izlazili na drugu, kojim postupanjem je oštetio tužitelja za iznos od 367,64 EUR (2.770,00 kn),

 

- da je navedeno postupanje tužitelja utvrđeno kontrolom koju je proveo Odjel nadzora i kontrole tuženika, i o izvršenoj kontroli 16. ožujka 2020. dostavio izvješće neposredno nadređenom djelatniku tužitelja – rukovoditelju Službe javnih parkirališta i garaža, koji je 16. ožujka 2020. sastavio prijavu o povredi obveze iz radnog odnosa i dostavio je voditeljici podružnice, nakon čega je tuženik 31. ožujka 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu,

 

-  da je tužitelju prije otkazivanja omogućeno da iznese svoju obranu, te se tužitelj dopisom od 18. ožujka 2020., očitovao o navodima iz prijave o povredi obveze iz radnog odnosa od 16. ožujka 2020.,

 

- da je tuženik prije otkazivanja, 23. ožujka 2020., izvijestio sindikalne povjerenike o namjeri izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu tužitelju i zatražio njihovo očitovanje.

 

11. Iz navedenog proizlazi da je nadređeni djelatnik tužitelja za postupanje tužitelja, zbog kojeg mu je izvanredno otkazan Ugovor o radu,  saznao  16. ožujka 2020., pa je Odluka o izvanrednom otkazu od 31. ožujka 2020., donesena u prekluzivnom roku iz članka 116. stavak 2. ZR, od 15 dana od saznanja za  povredu radne obveze, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

12. Žalbeni navodi tužitelja, da je Odjel nadzora i kontrole tuženika sastavio 3 izvješća o počinjenim povredama radne obveze, sva s istim danom, 16. ožujka 2020., ali različitim sadržajem, pa da nije moguće utvrditi koje izvješće je mjerodavno za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu, nisu osnovani, obzirom da je uz tužbu priloženo izvješće kontrole od 16. ožujka 2020., temeljem kojeg je donesena Odluka o otkazu.

 

13. Tužitelj navodi u žalbi i da mu je tuženik 10. veljače 2020. izdao Upozorenje na obveze iz radnog odnosa i mogućnost otkazivanja Ugovora o radu (dalje -  Upozorenje), jer je počinio povredu obveze iz radnog odnosa tako što je 30. prosinca 2019., omogućio izlazak 2 vozila iz javne garaže T., bez da je korisnicima naplatio naknadu za parkiranje, a što također ukazuje da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena nakon proteka roka iz članka 116. stavak 2. ZR., jer je tuženik za povredu radne obveze saznao znatno prije dostavljenog izvješća kontrole.

 

14. Suprotno tim žalbenim navodima, obzirom da se Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 31. ožujka 2020., temelji i na povredama koje je tužitelj počinio i nakon 30. prosinca 2019., te da su te povrede utvrđene kontrolom Odjela nadzora tuženika, čiji nalaz je dostavljen neposredno nadređenom djelatniku tužitelja 16. ožujka 2020., nije nastupila prekluzija prava za donošenje Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, u smislu odredbe članka 116. stavak 1. i 2. ZR, iako je Upozorenje tužitelju izdano zbog povrede radne obveze koju je počinio 30. prosinca 2019.

 

15. Tužitelj iznosi u žalbi i da se tuženik nije očitovao na primjedbe sindikalnog povjerenika, pa nije udovoljio obvezi iz članka 153. stavak 4. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Z. h. d.o.o. (dalje – Kolektivni ugovor), a kojim je propisano da je poslodavac dužan razmotriti primjedbe sindikalnog povjerenika.

 

16. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno da se sindikalni povjerenici nisu očitovali o namjeravanoj odluci tuženika o izvanrednom otkazivanju Ugovora o radu tužitelju, osim predsjednika sindikata vozača i prometnih radnika, I. A., koji je 31. ožujka 2020. dostavio tuženiku zatraženo očitovanje.

 

16.1. Iz sadržaja dostavljenog očitovanja vidljivo je da se ne osporava da je tužitelj postupao na način kako navodi tuženik, niti se osporava da je takvim postupanjem tužitelja nastala šteta tuženiku od 367,64 EUR (2.770,00 kn), već se ukazuje da za veće štete i to od 19.908,42 EUR (150.000,00 kn), tuženik nije proveo nikakav postupak, i da se zbog takvog nejednakog pristupa tuženika ne prihvaća namjeravana Odluka o otkazu,  pa se, obzirom na navedeni sadržaj očitovanja sindikalnog povjerenika, neosnovano iznosi u žalbi da tužitelj nije preispitao primjedbe sindikalnog povjerenika, čime nije udovoljio obvezi iz članka 154. stavak 4. Kolektivnog ugovora.

 

17. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja, da mu nije mogao biti izvanredno otkazan Ugovor o radu, jer je navedena povreda, prema članku 110. Kolektivnog ugovora, razlog za redovno otkazivanje Ugovora o radu.

 

18. Člankom 110. navedenog Kolektivnog ugovora je propisano da kršenje radnih obveza predstavlja razlog za otkazivanje Ugovora o radu (otkaz Ugovora o radu uvjetovanim skrivljenim ponašanjem radnika), a osobito, primjerice, i u slučaju da radnik krade ili vrši prijevare.

 

19. Sukladno članku 115. ZR, poslodavac može otkazati Ugovor o radu  redovitim  otkazom u slučaju, između ostalog, i ako radnik  krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika), dok se sukladno članku 116. ZR, Ugovor o radu može izvanredno otkazati zbog osobito teške povrede radne obveze.

 

20. Stoga u situaciji kao što je ovdje, kada je tuženik kao poslodavac zaključio da postupanje tužitelja utvrđeno kontrolom predstavlja osobito tešku povredu radne obveze, donošenjem odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a ne o redovitom otkazu, nije povrijeđen članak 110. Kolektivnog ugovora kako pogrešno tužitelj iznosi u žalbi, obzirom da su u istom samo primjerice navedena skrivljena ponašanja radnika.

 

21. Tužitelj iznosi u žalbi i da se Upozorenje od 10. veljače 2020., odnosi na navodnu povredu radne obveze od 30. prosinca 2019., i istim ga se upozorava, da će mu se u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa, otkazati Ugovor o radu, a da on nakon izdanog Upozorenja, pa do donošenja Odluke o otkazu, nije učinio nikakvu povredu iz radnog odnosa, zbog čega je  Odluka o izvanrednom otkazu u direktnoj suprotnosti s izdanim Upozorenjem iz članka 119. stavak 1. ZR.

 

22. Člankom 119. stavak 1. ZR je propisano da je prije redovitog otkazivanja Ugovora o radu poslodavac dužan radnika pismeno upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na  mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Kako tužitelju nije redovito otkazan Ugovor o radu, nego je tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, u slučaju kojeg otkaza poslodavac nije dužan izdati prethodno upozorenje radniku, to izvanredni otkaz nije u suprotnosti s izdanim Upozorenjem, kako se neosnovano iznosi u žalbi.

 

23. Tužitelj iznosi u žalbi i da iz dokaznog postupka nije bilo moguće utvrditi da bi počinio povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret u Odluci o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, obzirom da nije provedeno vještačenje, a djelatnici tuženika – kontrolori, ni sud, nemaju stručnih znanja, pa se zaključak prvostupanjskog suda o počinjenju povrede radne obveze ne temelji na dokazima, već na špekulacijama.

 

24. Iz izvješća Odjela nadzora i kontrole tuženika od 16. ožujka 2020., vidljivo je da su povrede radne obveze utvrđene kontrolom svih parkirnih kartica, koje su pobrojane po datumima, i uz svaku su priloženi ispisi iz sustava, te kopije slipova i računa, kao i video nadzorom.

 

25. Obzirom da je, između ostalog, i video nadzorom utvrđeno nepravilno postupanje tužitelja unutar razdoblja od 22. prosinca 2019., do 3. siječnja 2020., kojim je kršio pravila o izvršavanju poslova svog radnog mjesta, neosnovani su žalbeni navodi da se zaključak prvostupanjskog suda o počinjenju povrede radne obveze temelji na špekulacijama.

 

26.  Navedena postupanja tužitelja imaju u svojoj ukupnosti značaj teške povrede obveze iz radnog odnosa, za čiju kvalifikaciju nije odlučna visina štete koja je takvim postupanjem tužitelja nanesena tuženiku, već je odlučeno da je zbog takvog postupanja tuženik izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

27. Stoga, žalbeni navodi, da u prvostupanjskom postupku nije utvrđeno da li je tužitelj ostvario financijsku korist za sebe postupanjem koje mu se stavlja na teret, ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

28. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, pravilno zaključujući da je tuženik dokazao opravdanost razloga za otkaz Ugovora o radu.

 

29. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tbr. 7. točka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).

 

30. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

 

31. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.

 

32. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

Slavonski Brod, 8. travnja 2024.

 

Predsjednik vijeća                                                   

mr. sc. Zlatko Pirc