1

Poslovni broj: 15 Gž Ovr-62/2024-2

 

 

                                                                                                  Poslovni broj: 15 Gž Ovr-62/2024-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Berislavu Devčiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja banka d.d., OIB: …, S., zastupanog po punomoćnici S. V., odvjetnici iz O. V. & P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenice N. H., OIB: …, I., . zastupana po punomoćnicima iz OD G. i partneri j.t.d. Z., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-66/24-4 od 6. veljače 2024., dana 8. travnja 2024.,

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu broj Ovr-66/24-4 od 6. veljače 2024.

 

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi ovrhovoditelja i ovršenice za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

 

I Nalaže se Financijskoj agenciji Zagreb da odgodi izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računu ovršenice N. H., OIB: … I., temeljem zahtjeva ovrhovoditelja ovrhovoditelja banka d.d., OIB: …, S., podnijetog 20. svibnja 2021., a vezano za naplatu potraživanja temeljem zadužnice broj OV-12265/06 od 16. lipnja 2006. do donošenja pravomoćne odluke u postupku P-479/23 koji se vodi kod Općinskog suda u Čakovcu.

 

II Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršenici trošak ovog postupka u iznosu od 431,01 eura u roku od osam dana.

 

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsko rješenje pobija ovrhovoditelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22 i 114/22 dalje: ZPP) te zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se isto preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i ovršenici naloži da naknadi ovrhovoditelju troškove žalbenog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu ovršenica osporava navode istaknute u žalbi ovrhovoditelja te predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Kako ovrhovoditelj u žalbi ne navodi u čemu nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, drugostupanjski sud pazeći  po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka,  nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka  354. stavka 2.  točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.   ZPP-a,  pa je ovaj žalbeni razlog neosnovan.

 

6. Ovrhovoditelj nadalje u žalbi tvrdi da ovršenica nije dokazala vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete koja bi joj nastala provedbom ovrhe odnosno izravne naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine, a osim toga nije ni pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog čega nisu ispunjeni kumulativno propisani uvjeti za odgodu ovrhe iz članka 65.               Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 dalje: OZ). Prvostupanjski sud je odgodio ovrhu, odnosno prijenos ovrhovoditelju novčanih sredstava sa računa ovršenice, do donošenja odluke u parničnom postupku koji je ovršenica pokrenula protiv ovrhovoditelja radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu u švicarskim francima iz kojeg i potječe tražbina za koju je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate po zadužnici danoj kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita. Radi se o tužbi za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, zbog čega ovršenica u tom postupku zahtijeva od ovrhovoditelja isplatu preplaćenih iznosa pojedinih anuiteta sa pripadajućim zateznim kamatama, te bi u slučaju donošenja takove presude došlo do toga da bi iznos tražbine ovrhovoditelja mogao biti i značajno različit od iznosa za koji je on pokrenuo postupak izravne naplate. Osnovanost prijedloga za odgodu ovrhe prvostupanjski sud  temelji na tumačenju Direktive vijeća Europe broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. (dalje Direktiva) u dijelu o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te s tim u vezi donesenom presudom Suda Europske unije broj C-407/18, a koja upravo i govori o potrebi odgode ovršnih postupaka u slučaju kada su pokrenuti postupci preispitivanja poštenosti, odnosno ništetnosti odredbi potrošačkih ugovora.

 

7. Naprijed navedeno pravno stajalište prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je pobijana odluka donesena na temelju usuglašene sudske prakse o tom pitanju, bez obzira što se ovrhovoditelj u žalbi poziva na neke ranije odluke sudova, zbog čega se žalba ovrhovoditelja ukazuje i u tom dijelu neosnovana. I ovaj sud smatra da su ispunjeni uvjeti propisani odredbom članka 65. OZ-a za odgodu ovrhe, bez obzira što ovršenica nije upućena, niti je pokrenula parnicu za proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog razloga ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu iz kojeg potječe tražbina ovrhovoditelja, a pokretanje iste parnice nije ni potrebno jer je ovršenica parnicu za utvrđenje ništetnosti i isplatu već ranije pokrenula. Također je drugostupanjski sud mišljenja da je moguće da bi ovršenica prijenosom njenih novčanih sredstava, ili u slučaju promjene predmeta ovrhe, prodajom njenih pokretnih stvari ili nekretnina, mogla pretrpjeti teško nadoknadivu štetu, tako da su ispunjeni svi kumulativno propisani uvjetu za odgodu ovrhe koji su propisani odredbom članka 65. stavak 1. OZ-a, iako u duhu odredbi Direktive, vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete u konkretnom slučaju nije ni trebalo dokazivati. Ostali žalbeni navodi ovrhovoditelja koji se odnose na osporavanje osnovanosti podnesene tužbe ovršenice, izlaze izvan okvira odlučivanja o podnesenoj žalbi protiv pobijanog rješenja, pa ih drugostupanjski sud nije ni razmatrao.

 

8. Zbog svega naprijed iznesenog drugostupanjski sud je odlučio odbiti žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje o odgodi ovrhe, uključujući i pobijanu odluku o naknadi nastalih troškova, jer prvostupanjski sud, iako u obrazloženju pogrešno navodi odredbu Tbr 11. točka 1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 138/23 dalje OT), ipak pravilno određuje visinu nagrade punomoćniku za sastav prijedloga za odgodu ovrhe, kako je ista propisana u Tbr. 11. točka 4. OT u visini od 50% iznosa iz Tbr. 7. točka 1.,4. i 7., odnosno od protuvrijednosti 250 bodova, a što s obzirom na vrijednost predmeta spora odnosno tražbine ovrhovoditelja, upravo iznosi 250 eura s pripadajućim PDV-om i pravilno naplaćenim sudskim pristojbama.

 

9. Temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka i to iz razloga što ovrhovoditelj sa svojom žalbom u cijelosti nije uspio, a podnesak ovršenice sa odgovorom na žalbu nije bio temeljem članka 155. ZPP-a potreban za vođenje postupka, jer navodi odgovora na žalbu nisu imali utjecaja na donošenje drugostupanjske odluke.

 

10. Primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, sud drugog stupnja je odlučio kao u izreci  ovoga rješenja.

 

 

U Požegi, 8. travnja 2024.

 

                                                                                                                                  Sudac

 

                                                                                                                              Berislav Devčić