1

                            Poslovni broj Gž-580/2024-2

Poslovni broj Gž-580/2024-2

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz P., OIB .... zastupanog po punomoćniku V. G. odvjetniku u P., protiv tuženika E.&S. b. d.d. R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz OD M., K.& p. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-116/2023-8 od 22. veljače 2024., 8. travnja 2024.

r i j e š i o   j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-116/2023-8 od 22. veljače 2024.

II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne
nenadležnosti Općinskog suda u Požegi.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih
razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na  žalbu poriče  žalbene navode i predlaže  žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke
člankom 14. Ugovora o kreditu broj ..... od 3. prosinca 2007. za  slučaj
spora, ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, koja odredba, unaprijed formuliranog ugovora, nije bila posebno pregovarana, pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Kako je ugovorni odnos nastao 2007., da se imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07 i 75/09 – dalje ZZP). Prema odredbi čl. 96. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formiranog standardnog ugovora trgovca. Istim Zakonom propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Identičnu odredbu sadrži i čl. 49. ZZP-a ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15, 14/19), a navedeni zakoni usklađeni su s Direktivom Vijeća EEZ br. 97/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Slijedom navedenog, zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi u smislu članka 96. ZZP-a i članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

6. S obzirom na navedeno, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti
tuženika, utvrđuje da tužitelj ima prebivalište u P. te da je ugovor sklopljen u poslovnoj jedinici tuženika u P. pa primjenom odredbe čl. 59. ZPP-a, odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, kao neosnovan.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u donošenju
pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa
tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi
ukazuje, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.
Nije počinjena niti bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a jer tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom vezano uz ispitivanje valjanosti prorogacijske klauzule. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud održao pripremno ročište na kojem je tuženik ustrajao kod tvrdnji da su stranke za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u sjedištu banke, dakle sporazumno pa da se radi o valjanoj prorogacijskoj klauzuli, a na okolnost da je s tužiteljem pregovarao o toj klauzuli, osim uvida u ugovor o kreditu, nije predlagao druge dokaze.

8. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji
mjesne nadležnosti ništetna, s time da prilikom ocjene nepoštenosti te odredbe dolazi
u primjenu odredba čl. 96. st. 1. ZZP-a.

9. Također, pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor tuženika o mjesnoj
nenadležnosti prvostupanjskog suda kao neosnovan, primjenom čl. 59. ZPP-a.

10. Naime, odredbom čl. 96. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o
kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu
savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih
strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. ZZP-a propisano da se smatra da se o
pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila
unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na
njezin sadržaj, osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog
ugovora trgovca.

11. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke člankom 14. Ugovora o
kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta banke,
odnosno suda u R.. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i unesena u sadržaj ugovora od strane tuženika i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. S obzirom da udaljenost prebivališta tužitelja od
sjedišta tuženika takva ugovorna odredba je otegotna za tužitelja i objektivno ima učinak odvraćanja tužitelja od vođenja spora, dok s druge strane tuženik, kao financijski "jača" strana, s mrežom poslovnica i zaposlenika u cijeloj RH, ima mogućnost angažiranja punomoćnika za zastupanje i u mjestu gdje je tužitelj pokrenuo spor. Stoga takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu procesnopravnu neravnotežu stranaka pa je pravilan zaključak da nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

12. Stoga se sukladno odredbi  čl. 96. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništetnoj prema odredbi čl. 102. st. 1. ZZP-a.

13. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ništetnost prorogacijske klauzule, pravilno je odlučio i o prigovoru mjesne nenadležnosti istaknutom po tuženiku.

14. U odnosu na preostale žalbene navode  tuženika i Ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka, valja odgovoriti da  proizlazi da je isti sklopljen u P,, te se ima smatrati da je spor nastao u povodu djelatnosti poslovne jedinice tuženika u P,, slijedom čega je, sukladno odredbi članka 59. ZPP-a (izberiva mjesna nadležnost), za suđenje u ovom sporu mjesno nadležan Općinski sud u Požegi. Tvrdnje tuženika da bi uvjet za primjenu čl. 59. ZPP-a bio da je poslovna jedinica upisana u Sudski registar, nisu osnovani jer se  poslovnom jedinicom u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a smatra podružnica, poslovnica ili filijala trgovca u kojoj on obavlja djelatnost, neovisno o upisu u Sudski registar.

15. Stoga je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ovog rješenja na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

16. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa je njegov zahtjev za naknadu
troška žalbenog postupka odbijen kao neosnovan, dok se u odnosu na  zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu ne radi o troškovima  potrebnim za  vođenje spora  pa je odlučeno kao u točki II izreke rješenja (čl. 166. st. 1. u vezi  s čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Rijeci 8. travnja 2024.

    Sutkinja 

                                                                                     Lidija Oštarić Pogarčić v.r.