- 1 -              Revd 1310/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1310/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice M. G.1 ud. D. iz U., P., (OIB: …), 2. tužitelja M. G.2 pok. D. iz U., (OIB: …) i 3. tužitelja Z. K. pok. A. iz S., (OIB: …), svih zastupanih po punomoćniku M. M., odvjetniku iz Z., protiv 1. tuženika M. K. pok. D. iz U., P., ranije U., (OIB: …), 2. tuženika A. K. iz Z., (OIB: …), 3. tuženika E. K. iz Z., (OIB: …), 4. tuženice N. Š. iz Z., (OIB: …), 5. tuženice S. D. iz Z., (OIB: …) i 6. tuženika Z. P. iz V. G., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku S. Lj., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o prijedlogu 6. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. br. Gž-1108/2022-2 od 12. siječnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. P-2095/2014 od 9. rujna 2022., ispravljena rješenjem posl. br. P-2095/2014 od 16. rujna 2022., u sjednici održanoj 4. travnja 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog 6. tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom:

 

- u st. I. izreke, odbijena je žalba 6. tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska (ispravljena) presuda "u pobijanom dijelu točke I. izreke kojim je u odnosu na tuženika Z. P. utvrđeno pravo suvlasništva tužitelja dijela čest. zem. 4333 k.o. U. označenog točkama A-B-C-D-E-A površine 2842 m2, prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 26.10.2021., te kojim je naložena uknjižba prava suvlasništva tužitelja uz brisanje toga prava sa imena tuženika, te se u odnosu na njega potvrđuje u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj u točki II. izreke i to u dijelu kojim mu je naloženo nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka",

 

- u st. II. izreke, odlučeno je da "u dijelu točke I. izreke kojim je u odnosu na tuženika A. K. utvrđeno pravo suvlasništva tužitelja dijela čest. zem. 4333 k.o. U., označenog točkama A-B-C-D-E-A površine 2842 m2, prikazano na skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V. od 26.10.2021., te kojim je naložena uknjižba prava suvlasništva tužitelja uz brisanje toga prava sa imena tuženika, prvostupanjska presuda je kao nepobijana ostala neizmijenjena."

 

2. Tuženik Z. P. je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

"Ima li osoba (predlagatelj) pravo dokazivati svoje pravo vlasništva koje je stekao sve od svojih prednika do sebe, a koje mu je nezakonito oduzeto pobijanim presudama u odnosu na zakonito stečenu predmetnu nekretninu k.č.br. 4333 k.o. U."

 

"Je su li predlagateljevi prednici podnijeli zahtjev za upis prava vlasništva prije i neodvisno od prijedloga prednika tužitelja vezano za predmetnu česticu u ovom slučaju - odnosno je su li prednici predlagatelja predmetnu česticu stekli izvorno od prijašnjih vlasnika A. neodvisno o bilo kakvom zahtjevu prednika protustranke i je li predmetna čestica uopće bila predmetom u agrarnom postupku?"

 

3. Tužitelji su odgovorili na prijedlog i predložili da se ovaj odbije kao neosnovan.

 

4. Prijedlog 6. tuženika nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 12. siječnja 2023., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti",

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: st. 1. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, ...", st. 2. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku."

 

6.1. Takav se pristup, sa takvim shvaćanjem, zahtjeva za dopuštenost prijedloga zbog njegove specifičnosti - a koja specifičnost traži veću aktivnost (angažiranost) revidenta u sastavljanju prijedloga: predlagatelj mora dati razloge za podnošenje i dopuštenost upravo prijedloga - i to u svezi onih odredaba ZPP-a na kojima ga temelji, odnosno on mora uvjeriti sud u potrebu da sudi o njegovoj reviziji ako bi bila dopuštena - i da se angažira (ovdje, zbog konkretnih razloga revizije) u ujednačavanju sudske prakse.

 

7. Od toga polazeći, iako je predlagatelj u prijedlogu temeljenom na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a naznačio dva pitanja, ovdje je odlučnim za dopuštenost podnesenog prijedloga za prihvatiti:

 

7.1. da se iz prijedloga ne može razabrati zašto bi ta pitanja - u usporedbi sa onime na čemu je osporena presuda temeljena, bila važna i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: u prijedlogu nisu navedeni određeni razlozi iz kojih bi valjalo zaključiti o toj važnosti pitanja, a te razloge ne mogu nadomjestiti (prema navedenoj odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a) paušalni navodi predlagatelja kojima samo polemizira sa obrazloženjem osporene presude i postupkom koji joj je prethodio, sve sa uopćenim (ničime konkretiziranim) tvrdnjama da su pitanja važna u navedenom, načelnom smislu - obzirom da je odgovor na njih važan "za odluku u konkretnom prijeporu, a i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu i zaustavljanje uzurpacije", odnosno tvrdnjama kojima u biti jedino preocijenjuje ono što je po drugostupanjskom sudu prihvaćeno bitnim i istinitim - te kojima se suprotstavlja činjeničnim utvrđenjima i pravnim shvaćanjima na kojima je osporena presuda temeljena,

 

7.2. konkretno, da prijedlog u svezi u njemu postavljenih pitanja ne sadrži i navedene (određene) razloge iz odredaba čl. 387. st. 2. toč. 3. i čl. 385.a st. 1. ZPP-a: da o njima u činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati neujednačena praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna (bitno za dopuštenost revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (konkretno: za ujednačavanje sudske prakse ili za razvoj prava),

 

7.3. da se, sa prethodnim u svezi, postavljena pitanja odnose samo na specifične okolnosti ovoga slučaja, i to kako ih predlagatelj (a ne i sud) "vidi", na njegovo isticanje kako bi po njemu trebalo ocijeniti bit njegovih traženja (zahtjeva) i tužbenog zahtjeva tužitelja, sa njegovim pravnim i pogotovo činjeničnim shvaćanjem kojeg sugerira prihvatiti kao jedinog ispravnog i relevantnog za odluku o predmetu spora - pa takva nisu adekvatna onim kakvim bi trebala biti za dopuštenost revizije iz smisla navedenih odredaba ZPP-a,

 

7.4. da podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (opet: u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (sukladno tome) ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava).

 

8. U konačnom, revizijski sud tek primjećuje da i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti (ovdje odlučno) razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

9. Sukladno izloženom, ovdje je za zaključiti:

 

9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga, budući da nisu obrazložena adekvatnim, dostatnim i određenim razlozima, nisu važna (kumulativno potrebno za dopuštenost prijedloga i revizije) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava: obzirom na to kako su formulirana i obrazložena razlozima važnosti te obzirom i na situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

9.2. da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

10. Stoga je prijedlog 6. tuženika za dopuštenje revizije kada ga temelji na odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - već je riječ samo o pravilnoj i dosljednoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava (...) jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu članka 385.a ovoga Zakona.", u svezi sa odredbom čl. 387. st. 5. ZPP-a, prema kojoj: "U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje sud će određeno navesti razlog odbacivanja.").

 

Zagreb, 4. travnja 2024.