- 1 -              Rev 487/2024-2

 

 

 

 

Broj: Rev 487/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki  članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice V. B. iz H. N., Crna Gora, OIB ..., II. tužiteljice J. V. iz I., Crna Gora, OIB ..., III. tužiteljice M. L. iz H. N., Crna Gora, OIB ..., IV. tužitelja N. B. iz H. N., Crna Gora, OIB ..., V. tužitelja J. B. iz H. N., Crna Gora, OIB ..., VI. tužiteljice N. Š. iz H. N., Crna Gora, OIB ... i VII. tužitelja E. Š. iz H. N., Crna Gora, OIB ..., zastupani po punomoćnici N. Đ. Đ., odvjetnici u D., protiv I. tuženika DOM ZA STARIJE OSOBE U D., D., zastupanog po N. S., odvjetnici u D. i II. tuženika Dom za djecu i mlađe punoljetne osobe M., D., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u D., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja ništetnosti i poništavanja oporuke, odlučujući o reviziji I.-VII. tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-472/2022-2 od 28. travnja 2022. kojim je dijelom potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-77/2021 od 8. ožujka 2022., u sjednici održanoj 4. travnja 2024.,

 

r i j e š i o  j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Utvrđuje se da su ništetne vlastoručne oporuke pok. N. H., pok. J. iz R., rođenog 24. travnja 1951. godine, a umrlog 12. studenog 2009. godine,  od dana 5. travnja 2009. godine, od 26. ožujka 2009. godine i od 16. ožujka 2009.godine.

 

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Poništavaju se vlastoručne oporuke pok. N. H. pok. J. iz R., rođenog 24. travnja 1951. godine, a umrlog 12. studenog 2009. godine, od dana 5. travnja 2009. godine,  od 26. ožujka 2009. godine i od 16. ožujka 2009.godine." 

 

III. Svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka.".

 

1.1. Pobijanim drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba I.-VII. tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III. izreke.

2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd-3625/2022-2 od 14. prosinca 2022. dopušteno je tužiteljima podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja i to zbog sljedećeg pravnog pitanja:

 

"Smatra li se da je u cijelosti uspio u sporu kad sud prihvati prvi od dva supsidijarno postavljena tužbena zahtjeva, a drugi odbije iz razloga što je samim prihvaćanjem prvog tužbenog zahtjeva raspravljanje o drugom postalo bespredmetno te pripada li u tom slučaju tužitelju pravo na naknadu cjelokupnog troška parničnog postupka?".

 

3. I.-VII. tužitelji su sukladno navedenom rješenju ovog revizijskog suda protiv drugostupanjskog rješenja podnijeli reviziju u smislu odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP).

 

3.1. Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužitelja.

 

4. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojemu je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

6. U odnosu na predmetno pravno pitanje, mjerodavni izvori prava su:

 

- odredba čl. 188. st. 1. ZPP koja glasi: "U jednoj tužbi tužitelj može istaknuti više zahtjeva protiv istoga tuženika kad su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom. Ako zahtjevi nisu povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom, oni se mogu istaknuti u jednoj tužbi protiv istog tuženika samo kad je isti sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kad je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.",

 

- odredba čl. 188. st. 2. ZPP koja glasi: "Tužitelj može dva i više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan.",

 

- odredba čl. 154. st. 1. ZPP koja glasi: "Stranka koja u cijelosti izgubi u parnici dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.",

 

- odredba čl. 154. st. 4. ZPP koja glasi: "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom čl. 156. st. 1. ovoga Zakona.".

 

7. U konkretnom slučaju tužitelji su u tužbi odredili dva tužbena zahtjeva i to:

 

"I. Utvrđuje se da su ništave vlastoručna oporuka od dana 6. travnja 2009.g. i vlastoručna oporuka od 21. rujna 2009.g. pok. N. H., pok. J. iz R..,

 

II. Poništavaju se vlastoručna oporuka od dana 5. travnja 2009. i vlastoručna oporuka od 21. rujna 2009. pok. N. H., pok. J. iz R.".

 

7.1. Također i u podnesku od 3. svibnja 2016. (gdje su tužitelji konačno odredili tužbene zahtjeve) tužitelji su odredili dva tužbena zahtjeva i to:

 

"I. Utvrđuje se da su ništave vlastoručne oporuke pok. N. H., pok. J. iz R., rođenog ... g., a umrlog ... g.,  od dana 5. travnja 2009. g., od 26. ožujka 2009. g. i od 16. ožujka 2009.g.,

 

II. Poništavaju se vlastoručne oporuke pok. N. H. pok. J. iz R., rođenog ... g., a umrlog ... g., od dana 5. travnja 2009. g., od 26. ožujka 2009. g. i od 16. ožujka 2009.g.".

 

7.2. Niti u tužbi, a niti u podnesku od 3. svibnja 2016. tužitelji nisu zahtijevali prihvaćanje  drugog tužbenog zahtjeva samo u situaciji da prvi tužbeni zahtjev ne bi bio prihvaćen (ne bi bio osnovan). Stoga, u konkretnom slučaju riječ je o pravnoj situaciji iz čl. 188. st. 1. ZPP, a ne o pravnoj situaciji iz čl. 188. st. 2. ZPP (a na koju pravnu situaciju se u osnovi odnosi predmetno pravno pitanje).

 

7.3. Da je tome tako proizlazi i iz okolnosti da je prvostupanjski sud, iako je prihvatio prvi tužbeni zahtjev, odlučio i o drugom tužbenom zahtjevu (odbivši ga), te okolnost da tužitelji žalbom nisu niti pobijali prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen drugi tužbeni zahtjev.

 

8. U datoj situaciji u postupku pred prvostupanjskim sudom raspravljano je i o prvom i o drugom tužbenom zahtjevu, a radi čega je nastao trošak postupka i o drugom tužbenom zahtjevu. Izvedeni dokazi (saslušanje stranaka i saslušanje svjedoka) odnose se i na činjenice na kojima su tužitelji temeljili drugi tužbeni zahtjev (mane volje oporučitelja).

 

9. Imajući u vidu da su oba dva tužbena zahtjeva vrijednosno izjednačena tj. imajući u vidu da su stranke u jednakim dijelovima uspjele u parnici, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 154. st. 4. ZPP kada su odlučili da svaka parnična stranka snosi svoje troškove postupka.

 

10. S obzirom na izneseno, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP predmetnu reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 4. travnja 2024.

 

              Predsjednik vijeća:             

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r